Pozdravi s čudnih novih svjetova #2.6: Izgubljeni u prijevodu

Teško je napisati osvrt na šestu epizodu druge sezone Star Trek: Strange New Worlds. Ne jer je epizoda loša, jer nije, već zato jer je mogla biti puno bolja. S jedne strane imamo zanimljivu premisu pokušaja komunikacije s vanzemaljcima, te Uhuru kao protagonisticu. A tu je i James T. Kirk. Problem je da su premisa i protagonistica (pa i Kirk), pomalo šlampavo izvedeni u priči koja postavlja više pitanja nego što daje odgovora. Najproblematičnija je sama komunikacija, i to u epizodi koja se zove Lost in Translation iliti „Izgubljeni u prijevodu“ – ironično zar ne?

Horor u hodnicima

Epizoda započinje dolaskom Enterprisea na galaktičku „benzinsku stanicu“ – postrojenje za punjenje deuterija, potrebnog za pogon brodova Zvjezdane flote. Kapetan Pike je privremeno unaprijeđen u kapetana flote, te Enterprise i Farragut trebaju pomoći u popravku i pokretanju ove svemirske rafinerije. Prisutstvo Farraguta za Trekije znači da će se Pikeu i ekipi pridružiti nitko drugo nego James T. Kirk, koji je trenutno još poručnik. I to u pravo vrijeme. Jer uskoro nakon dolaska task forcea, na postrojenju izbijaju problemi, rezultat sabotaže, a istovremeno zastavnica Uhura, zadužena za komunikacije, počinje primati čudne signale. Zvukove koje ne čuje nitko drugi.

Sve ovo daje priliku scenaristima da ubace dašak horora, ali i za više nego dobrodošao povratak omiljenog lika koji nas je (nepotrebno) prerano napustio. Osim čudnih zvukova, Uhura ima vizije Aenara Hemmera, i to kao zombija. A tu je i poludjeli časnik Ramon, koji nakon neuspješnog pokušaja sabotaže rafinerije, uspijeva sabotirati Enterprise. Zvuči zanimljivo zar ne?

Savjetnik Kirk

Problem je da iako je premisa zaista interesantna, a povratak Hemmera veseli, sve ovo je izvedeno vrlo površno. Ako zanemarimo činjenicu da se bjegunca Ramona traži lampama i phaserima, i da je u potjeru uključena samo šačica ljudi, tu je i problem Uhure, koja kao netko tko se bori s halucinacijama ne bi smjela biti izvan svoje sobe (ili ambulante), a kamoli dobiti phaser u ruke. Pogotovo ako uzmemo u obzir njen (nenamjerni) napad na Kirka u ranijoj sceni. Znam da je Uhura protagonistica epizode, ali ovo se moglo izvesti bolje, pogotovo ako uzmemo u obzir da je ona stručnjak za komunikaciju.

No da ne ispada da samo prigovaram, „Lost in Translation“ ima dobrih momenata. Moram priznati da mi je Paul Wesley kao Kirk sve bolji i bolji. On nije Shatner, ali ne treba ni biti. Kirkov razgovor s Uhurom o prihvaćanju smrti je jedan od najboljih dijaloga ne samo u epizodi, već u cijelom serijalu, kao i tematska okosnica radnje. Jer poslije svega, Uhura se kroz cijelu epizodu bori s prihvaćanjem traume iz djetinjstva, gubitka roditelja u padu shuttlea. Samo iz ovog dijaloga možemo vidjeti da je Kirk doista zaslužio mjesto kapetana u bliskoj budućnosti, kao i status ikone. A ne mogu ne spomenuti kratak, ali izuzetno bitan moment u kojemu jedna ikona upoznaje drugu – gdje Kirk po prvi put susreće Spocka.  Još jedan trenutak u kojemu se dorađuje kanon.

Sretan kraj?

Kirk je ujedno i jedini lik kojemu se Uhura odlučila povjeriti. Što je pomalo čudno ako uzmemo u obzir njeno prijateljstvo sa sestrom Chapel i Ortegas. No najveći problem epizode je sama rezolucija. Da, iz orbite se moglo vidjeti da je izvor signala vanzemaljska vrsta koja je živjela u deuterijskoj maglici, i koja je očajnički pokušavala poslati poziv u pomoć. Poziv prevelikog intenziteta koji je „spržio“ Ramonov mozak, i zamalo isto napravio Uhuri. Pokušaj da se pošalje signal kroz traume Uhure je dobra ideja, i sam kraj, trenutak u kojem je Uhura shvatila što treba napraviti je dobro izveden. Pogotovo jer je ulogu neizravno odigrao i Hemmer.

Ali ono što je uslijedilo je prelagan način rješavanja tog problema. Pomalo je teško zamisliti kako bi ijedan kapetan Zvjezdane flote nakon mjeseci ako ne i godina gradnje rafinerije, strateški bitne za ovaj sektor, (da o resursima ne govorimo) samo tako izdao naredbu za uništenje postrojenja? I to na temelju svjedočanstva zastavnice? Bez prethodne diskusije? Ironično je da u radnji temeljenoj na komunikaciji, posada komunicira loše ili nikako. A tu je i Uhura koja je prešutila većinu komunikacije samo da se nepotrebno forsira misterij.

Sve u svemu, ovo je bila solidna epizoda. Ali moglo je biti (puno) bolje.

Zvjezdana prašina:

• Sporedna nit radnje bavila se (lošom) komunikacijom između Une i Pelie. Veseli me da je Una konačno dobila nešto da radi i to u zapovjednoj ulozi, a i rezolucija njenog pomalo neprijateljskog odnosa s Peliom, kroz spominjanje prerano otišlog Hemmera je bila dobro izvedena, i jedan od boljih trenutaka epizode.
• Jedna od zanimljivijih podtema epizode je rivalstvo između dvoje braće, Jamesa i Sama Kirka. Sam kao stariji brat i dalje je niži časnik, dok Kirk napreduje prema kapetanskoj stolici. Biti će zanimljivo gledati nastavak ove dinamike u narednim epizodama, pogotovo ako uzmemo u obzir Samov neslavan kraj u TOS „Operation Annihilate.“
• Također, spomenut je njihov otac, George Samuel Kirk, kojeg smo imali priliku vidjeti u prvom J. J.-verse Star Trek filmu. Ali nemojmo zaboraviti, događaji prije pojave romulanskog broda pod zapovjedništvom Nera, su kanon, kao i sam USS Kelvin.
• Također, iz događaja na periferiji treba spomenuti i kratak susret između La’an i Kirka, koji bi mogao postati nešto više u bliskoj budućnosti, kao i zanimljiv razgovor Spocka i Chapel, i njihovu “Schrödingerovu vezu.“ Kamo sve ovo vodi?
• No sve ove sporedne niti radnje mogle su biti pomaknute na kasnije epizode, što bi dalo priliku da vidimo kako Uhura polagano i logično dekodira misterij signala.
• Da završim u pozitivnom tonu, CGI je sve bolji i bolji. A ovo je, vjerujem, i prvi put da vidimo kako zapravo funkcioniraju bussard kolektori, i kako „skupljaju“ deuterij iz maglice.