Polagan pogled nijemih stvari

Novela Patricka Rothfusa u novom izdanju Vorta Palabre donosi nam zagonetnu priču o Auri, podjednako zagonetnom liku iz matičnog serijala Kronike Kraljosjeka.

Za Patricka Rothfussa se može reći da je jedan od najiščekivanijih fantasy autora današnjice, (naravno nakon Georgea R.R. Martina) čiji novi, treći, nastavak serijala Kronika Kraljosjeka nikako da ugleda svjetlo dana. Govorimo dakako o njegovom poznatom serijalu o svestranom čarobnjaku-bardu-ratniku-krčmaru Kvotheu. U posljednjem desetljeću u ovom serijalu mogli ste uživati u izrazito podebljim knjigama koje je izdao Algoritam. Rothfuss je stasao negdje u slično vrijeme kao i drugi popularni (komercijalni) fantasy autori današnjice, Joe Abercrombie, Peter V. Brett ili Brandon Sanderson, i prometnuo se u miljenika poklonika spekulativne fikcije. Naravno, što je bilo kad je Patrick isporučivao, no tijekom njegove dugogodišnje pauze (čitaj: 6 godina od zadnje novele, 9 godina od drugog dijela Kronika) mnogima je stao na žulj svojom neaktivnošću. No, ne treba žaliti za stvarima koje ne možemo dobiti, uvijek možemo pročitati nešto novo i drugačije ili se vratiti prvim dvjema knjigama, Imenu vjetra ili Strahu Mudraca. Vjerujte, ima dovoljno materijala za još koje čitanje. Ili pak pročitati novelu Polagan pogled nijemih stvari (PPNS u daljnjem tekstu) iz serijala koja je izdana davne 2014., no u Hrvatsku je stigla tek nedavno. U izdanju Vorta Palabre, koji je preuzeo izdavanje Abercrombieja i Rothfussa. U Srbiji primjerice, Laguna je još 2015. izdala novelu pod nazivom „Muzika tišine“.

Auri kao enigma

PPNS je priča o Auri, sporednom liku iz prva dva dijela Kronika, ali izuzetno jedinstvenom liku koji plijeni svojom tajanstvenošću kad god se pojavi. Mladoj, krhkoj i razigranoj stanovnici podzemlja Sveučilišta. Siguran sam da je mnogima taj lik prirastao srcu, i što je još važnije, njezina tajanstvena pozadina i njezino Ispod otvaraju vrata za mnoštvo uzbudljivih priča. Stoga nije ni čudno što je Pat morao ispričati njezinu priču. Nije to priča o Kvotheu kako i sam Rothfuss napominje u pogovoru i predgovoru, ovdje nećete saznati ništa više o Kvotheovoj daljnjoj sudbini ili proširiti saznanja o njegovoj misiji ili svijetu eksplicitno. Ovo je osobna Aurina priča, priča o njezinom mikrouniverzumu, o njezinom Ispod, s njezinog gledišta stvari. Drugačija je, i mnogima se nije svidjela sudeći po ocjenama po internetu. A opet, ima i mnogih koji natanane seciraju priču i njezino značenje. Mogu reći da priča kao uvod u Aurino stanje svijesti funkcionira, kao i svojevrstan produžetak mitologije, no osobno previše osjećam odsustvo konkretnog tkiva priče.

Ako ste možda kao i ja pročitali prve knjige davno pa se ne sjećate svih detalja i tražite po prvoj knjizi želeći se podsjetiti saznati kako je to Kvothe sreo Auri, moram vas razočarati. Rothfuss nikad nije ispričao kako je prošao njihov prvi susret! Njihova tajna veza jednostavno je iskočila na stranicama prve knjige. Ovu novelu možemo smjestiti unutar druge knjige, između događaja četvrtog i jedanaestog poglavlja, prije nego mu daje tri poklona koje je pripremala tijekom cijele novele – svijeću, poljubac i sigurno skrovište.

Za sve koji žele saznati detaljno na temelju koje je stvarne osobe autor stvorio Auri, preporučam da pogledate dotični kratki youtube uradak. Rothfuss priča o svojevrsnom liku zvanom Tunnel Bob, ilitiga Bob Tunelaš, kako bih ga ja nazvao, o kojem mu je u više navrata pričao njegov otac. Bob Tunelaš bio je suhonjav visoki osobenjak koji je volio sve svoje vrijeme provoditi u podzemnom spletu ispod ustanove gdje je radio Rothfussov otac. Bio je malo spor i volio je svoj podzemni svijet na koji je gledao sasvim drugačijim očima nego ostatak svijeta. Rothfussu se svidjela priča i poput pravog pripovjedača poželio ju je utkati u svoj pripovjedni univerzum. I tako je nastala Auri.

Auri demistificirana

Novela zapravo i nema suštinski konkretne radnje, ona nam više pruža uvid u stanje svijesti male Auri i kako je to gledati na svijet, na to podzemlje, kroz njezine oči. I kako svijet gleda na nju. Njezin um je razigran poput djeteta, ona osjeća i vidi stvari drugačije od ostatka svijeta. Čas je fokusirana, čas joj um trči na sve strane. Njezina prošlost je i dalje misterija, i zašto je završila u podzemlju, s obzirom na njezinu čarobnjačku talentiranost. Saznajemo i da je pohađala sat Alkemije kod profesora Mandraga i da posjeduje određene alkemijske vještine. Pat se u tom kontekstu ponekad malo i zanese pa imamo recimo prikaz kako Auri radi svoj sapun, i to detaljno opisano kroz cijelih sedam stranica. Njezine alkemijske vještine vizualizirane su detaljno kroz novelu, ali… Ona vidi onkraj alkemijskih procedura, vidi pravu stvarnost stvari, što rezultira oblikovanjem stvarnosti. Kao da posjeduje sposobnost Oblikovanja, podređivanja stvari svojoj volji. Nije slučajno što Auri osim Kvothea dobro prihvaća i meštar Elodina, majstora Imenovanja. Imenovanje je disciplina gdje osoba spoznaje pravo ime osobe, stvari ili mjesta, te tom spoznajom može postignuti apsolutnu kontrolu nad dotičnim subjektom. Te sposobnosti su rijetke i istinsko ime subjekta može se spoznati samo podsvjesnim „umom koji spava“. Moguće da je njezin drugačiji um, kombinacija opsesivno-kompulzivnog poremećaja, ludila i dječačke razigranosti, produkt spoznaje koje preobremenjuje um do razine kad čovjek poludi. Poput meštra Elodina, samo u još većem opsegu. Auri je jedna od vrlo moćnih Imenovatelja koja je čak sposobna mijenjati stvarnost. Ona se svaki dan opire da stvarnost ne podređuje sebi i pokušava slijediti prirodan tijek stvari.

„I sve je zadrhtalo. I sve je čulo što ona želi. I sve se pokorilo da joj udovolji.“

Auri je očarana Kvotheom i njegov ulazak u njezin život velika je stvar. Oni prilikom njihovih susreta razmjenjuju stvari, i Auri zaista ulaže izniman napor kako bi mu osigurala dar dostojan njega. Novela tako prati Auri u tim njezinim nastojanjima i svakodnevnom preživljavanju i percipiranju stvari. Svaki dan Auri prati neki svoj tajanstveni cilj koji ima svoju internu logiku koja je uglavnom njoj poznata. Rothfussova namjera je bila da priča bude baš takva i baš takvu ju je morao napisati. Kako priznaje, svjestan je da je mnogi neće voljeti, jer je drugačija, no jednostavno je to morao izbaciti iz sebe. Točno na taj način. Radnja je spora, skoro pa i nepostojeća. Autor nam u potpunosti daje Aurinu sliku njezinog mikrouniverzuma i sva čudesa koja njezin um može pojmiti. Iako je (po mnogima) integralni dio svemira kojim kroči Kvothe, Aurina novela ima drugačiji ton i tempo. Isto poput originalnih knjiga dešava se tijekom određenog broja dana. Ne retrospektivno kao u romanima, nego dan za danom. Knjižica također sadrži ilustracije koje ponekad prigodno uobličuju određeni moment iz poglavlja.

Prije čitanja ove novele provjerite gdje stojite sa svojim očekivanjima! Ona može nuditi puno, i može nuditi vrlo malo – kažem ovisno o očekivanjima. Iako se autor posipa pepelom, i iako u svojim predgovorima i pogovorima objašnjava kontekst i namjeru te usmjerava naša očekivanja da ovo nije priča o Kvotheu, novela ipak sadrži skrivene reference i odgovore na neke od misterija postavljenih u romanima. I proširuje mitološki univerzum Kronika. Ukoliko ste Rotfussov fan, sigurno ćete nabaviti tvrdoukoričeno izdanje novele i progutati ovu priču u trenu. Kratka je. I onda stvoriti svoje mišljenje o njoj, čačkati po romanima, po netu. Pokušati je uglaviti u cjelokupni timeline – jer Pat ne daje konkretne odgovore, o ne, za to ćete se morati potruditi. Stvoriti si niz drugih pitanja u glavi. I čekati novi nastavak koji nikako da dođe…