Uskoro dolazi “Blade Runner 2049” u režiji odličnog Denisa Villeneuvea, a do tada nas čeka barem nekoliko fan-filmova koji iskorištavaju trenutnu popularnost odličnog svijeta kojega je 1982. stvorio Ridley Scott. Naravno, nije fer reći da je Blade Runner samo neon i synth glazba, ali to je svakako ono što izgled tog filma čini tako prepoznatljivim.
Fanovski film “Tears in the Rain” Cristophera Granta Harveyja se svakako trudi pogoditi tu atmosferu. Uspješnost toga je relativna, glazba je dobro pogođena, mada se izgled previše oslanja na upečatljivi “lens flare” efekt zbog kojeg cijela stvar pomalo izgleda kao parodija tog klasičnog izgleda. Ta mala mana očigledno je rezultat ograničenih resursa pri izradi filma i ne smeta previše u gledanju, pogotovo zato što je film tematski izvrsno pogođen.
Glavni razlog zašto je Blade Runner tako dobro ostario je taj što je to film koji postavlja ispravna pitanja, ona koja će ljudi postavljati zauvijek. “Tears in the Rain” po tom pitanju ide istom rutom kao i original, ali uvodi mali preokret koji cijelu stvar čini posebno zanimljivom.
O ideji ovog kratkog fan-filma moglo bi se dosta pisati, ali mislim da je najbolje da pogledate bez da znate o čemu je točno riječ. Zato, ako ste fan, bacite oko, film traje samo jedanaest minuta i neće vam uzeti previše vremena. A ako niste fan… Zašto niste?