Na promociji autora Ivana Lutza, Gordana Sundaća, Milene Benini, Aleksandra Žiljka i Vanje Spirina se nije previše pričalo o samim žanrovskim knjigama koje se su skoro pa skupno pojavile na tržištu krajem prethodne godine (Drum, Svećenica mjeseca, Poseidonia i Smrtonosna mizija i druge priče), nego se više išlo u pravcu rasprave oko spekulativne fikcije u Hrvata. Čak se i sami pojam spekulativne fikcije nametnuo kao jedan od elemenata rasprave, da li nam takva kategorizacija uopće treba ili ćemo i dalje određivati žanrove po dobrom starom običaju te nabrajati eventualne uplive u sestrinske žanrove i podžanrove. Postavilo se pitanje male čitalačke publike, ali i općenito ljubitelja žanra na ovim prostorima, te njihovog jedinog logičnog koraka – ujedinjavanja, jer zajedno bi trebali biti uočljiviji i jači. Čak se voditelj promocije našalio s tim jel moguće da su svi koji čitaju žanr došli na promociju i da je to to 😉 Pa iako istina vjerojatno nije toliko tragična, nije baš ni daleko od toga. Konstatirali smo, kao što su neki od autora i posebno istaknuli da su krenuli prema mainstreamu ili je jednostavno sf postao mainstream, dokle god ga tako ne zovemo, jer sf je nešto ljudima izgleda i dan danas neshvatljivo pa je najlakše zaljepiti etiketu “vanzemaljci” na njega i nasmijati se na to. Svi koji vole žanr su se našli u situaciji da objašnjavaju što to zapravo jest napomenuo je Vanja, jer iako mu ljudi kažu da oni ne čitaju sf i fantasy ispadne u najmanju ruku da ga gledaju, pa se zapravo čude tome kada im čovjek nabroji koliko od filmskih hitova je sf, fanstay ili horor.
Zaključak je izgleda da se malo čita kod nas, još manje žanr jer ljudi ne žele naučiti što je to. Knjiga im je skup proizvod, ali runda pića nije problem koja nerijetko i prelazi cijenu prosječne knjige. Ljudi ne vole čitati domaće, jer kao to nije dobro, ali kako znaju da nije dobro, ako ne čitaju, jer ako nekoga van te male skupine fanova priupitate za tri naslova domaća žanrovska pisca vjerojatno bi imao problem s imenovanjem već jednog. Tako da je sigurno lakše uzeti pseudonim i to strani, radnju smjestiti negdje u Ameriku, Britaniju bilo gdje samo ne ovdje jer to odaje da pisac ima neku vezu s ovim prostorima, a to ljudi vole samo kad je riječ o velikanima pa da se onda mogu hvaliti njegovim korijenima. A koliko se piše, pa piše se, i čini se da je jedan od zaključaka naše ‘moćne gomilice’ da se kod nas uopće ne piše loše, ali tko bi to znao osim one šačice ljudi koji najčešće i pišu i čitaju obično jedni druge. Ironično, jer hrvati se vole busati u prsa i isticati svoje domoljublje, ali domaći proizvod na policama knjižara baš i ne traže, osim ako nije riječ o biografiji ili ispovjedi neke glumice ili pjevačice. Prvo treba savladati tu zapreku, onda objasniti ljudima što je sf, što fantasy, što je horor i u konačnici što je to spekulativna fikcija. Možda nakon toga živne prodaja domaće žanrovske knjige, ili je i to samo sf?
U svakom slučaju promocija je bila jedan od tih koraka, jer bez takvih okupljanja, bez da se dospije barem do jednog novog potencijalnog čitatelja nema naprijed. Svi autori su složni oko toga da moraju i žele dalje bez obzira ne sve. Neki su već i najavili nove naslove. Milena Benini će se ubrzo moći pohvaliti novim romanom – Prodavač snova koji će izaći u biblioteci Solaris. Vanja Spirin je nekoliko puta napomenuo da radi na Junker’su i Vailiantu 2. Dok je Ivan Lutz izjavio da radi punom parom na novom samostalnom romanu – Samo igraj kojeg će i ovaj puta izdati Hangar 7. Osim predstavljana pisaca i rasprave o žanru odradio se i pravi mali domjenak, uživalo se u čemu drugome nego torti u obliku žanrovske knjige (Nicky’s Bakes). No da dalje ne duljimo bacite pogled na slike s promocije. Video smo također snimili no nismo ga još uspijeli obraditi, pa ćemo njega pripremiti i objaviti u narednim danima, a do tada uživajte u galeriji.
Fotografije: Nikolina Peruško