Patrick Rothfuss – Kronike Kraljosjeka Prvi dan – Ime vjetra

 

Patrick Rothfuss relativno je novije ime na zvjezdanom nebu fantasyja, no već je stekao znatnu popularnost i znatan broj obožavatelja diljem svijeta. Autorova trilogija Kronike Kraljosjeka trenutno je tek diptih, a fanovi nestrpljivo očekuju “Kamenita vrata”, treći i završni dio. Njegove knjige prodane su u preko više od deset milijuna primjeraka. Lionsgate je još pretprošle godine kupio prava i namjerava po serijalu snimiti filmove, ali i tv seriju čiji će showrunner i scenarist biti John Rogers (The Librarians). Nova franšiza je na vidiku. Algoritam je dakle još jednom dobro prepoznao potencijal pisca. Nadalje, iako se izlazak trećeg dijela trilogije još ne nazire ne možemo zbijati fore da bi mogao umrijeti prije nego napiše završetak ove trilogije, budući da je momak još mlad i u naponu snage, za razliku od jednog drugog velikana fantasyja čije ime zazivaju mnogi nestrpljivi i dosad već pomalo i iritirani fanovi. No kako bilo da bilo, Kronike imaju pozamašan broj stranica po knjizi, tako da za one gladne i željne fantastične literature ima materijala za čitanje. Ako ste lutali bespućima interneta u potrazi za ovim autorom, naći ćete uglavnom niz hvalospjeva, te spominju kako je on još jedan od okorjelih igrača fantasy RPG-ica koji su prešli na dostizanje novih visina u literarnoj domeni.

Budući da sam sklon kategorizaciji i uspoređivanju, što je mana koje mnoge tišti, na moje iznenađenje roman bismo mogli svrstati u kategoriju tinejdžerskih fantasy romana (izbjegavam zlokobnu skraćenicu YA). Iako nas autor u serijal uvodi s odraslim glavnim likom, njegova priča vraća nas u prošlost u vrijeme njegova dječaštva i predadolescentskog doba tijekom naukovanja na Sveučilištu. Praktički je student čarobnjaštva u usponu, što će mnoge na prvu podsjetiti na planetarno popularni serijal o Harryju Potteru. A uostalom, traži se i nova zamjena za fantasy seriju nakon što završi Igra prijestolja. No, Kvotheove dogodovštine su ozbiljnije prirode i ne osjeti se toliko dašak tinejdžerske literature iako Rothfuss opisuje naukovanje mladog dečka. Doduše, bez vulgarnosti, seksualnih aktova (iako seksualne aluzije postoje), bez pravih veza ili ozbiljnog grafičkog nasilja koje zna krasiti mnoge romane. Autor priznaje da mu je trebalo 15 godina da napiše prvu knjigu, počevši od same kratke priče iz koje je roman kasnije iznikao.

Roman započinje okvirnom pričom, gdje stariji Kvothe pod krinkom samozatajnog krčmara u svratištu zvanom Stanac priča svoj životnu priču bardu Ljetopiscu. Teško je vrijeme za živjeti, ceste su sve opasnije, zlodusi vrebaju iz mraka, a sve je manje junaka koji bi se mogli suprotstaviti nadolazećem zlu. Nije jasno zbog čega se Kvothe sprema umrijeti, zašto polagano propada u zabačenom svratištu, kad ima mnogo toga za ponuditi svijetu, osim svoje životne priče. Uz Ljetopisca i Kvothea, priču sluša i njegov šegrt Bast, koji baš i nije ljudsko biće. I priča polagano teče…

Životna priča ispričana u jednoj noći

Glavni protagonist romana je tajanstveni Kvothe (čita se kao Kvout, jelte) čiji život postane predmet pričanja. To ste vjerojatno već shvatili prema broju spomena njegovog imena. Cijeli prvi roman je zapravo autobiografija u nastajanju. Kvothe je iz roda Edema Ruhova (pretpostavljam Cigana?), lutajućih zabavljača i trubadura, s iznimnom darom za sve vrste muzičkih, literarnih i glumačkih vještina. Osim ovih iznimnih karakteristika, obdaren je visokom inteligencijom i sposobnošću brzog učenja. Već kao petnaestogodišnjak upisuje Sveučilište te napreduje velikom brzinom. Budite upozoreni da je priča pričana na način da je glavni lik Kvothe “središte svemira” što ima za posljedicu da je većina sporednih likova relativno slabo karakterizirana.

Kao dijete od deset godina putovao je onda poznatim svijetom s karavanom lutajućih trubadura koje su vodili njegovi roditelji. Dvije su stvari obilježile njegovu misiju, odnosno cilj u daljnjem životu. Prva je susret s arkanistom (“čarobnjakom”) Benom čije zazivanje imena vjetra mu se oštro zareže u pamćenje. A druga je smrt njegovih roditelja i družine od ruku tajanstvenih Chandriana, drevnih i moćnih čarobnjaka zla. Saznavanje istine o njihovom porijeklu i ciljevima bit će mu glavna preokupacija tijekom naukovanja u prvoj knjizi, a očito i u sljedećim nastavcima.

Njegova iznimna omninadarenost kao i želja za osvetom pomaže mu da prebrodi mukotrpne godine življenja u gradu kao beskućnik i prosjak, te kasnije i kao polaznika slavnog Sveučilišta. Nije ni najmanje očekivao da će njegovo naukovanje biti borba iz dana u dan, s pokvarenim antagonistima, nadurenim plemićima, zahtjevnim meštrima i zeznutim pravilima školovanja. Osim neprijatelja, stječe i dobre prijatelje (Willa i Sima) i svoju pravu ljubav Deenu. Dašak tinejdžerskog romana najviše se osjeti uz nesposobnost ili nezainteresiranost glavnog lika da ostvari romantičnu vezu s gore spomenutom “glavnom” junakinjom. Više se svodi na nevine igrice između njih te neku nejasnu uviđavnost koju jedan ima naspram drugoga. Osim zakletih neprijatelja Chandriana, tu je i njegov zakleti dječački neprijatelj Ambrozije Jakis.

Svijet Kronika Kraljosjeka

Rothfuss je razvio poseban sustav magije, koji kombinira nekoliko magijskih tehnika. Osnovna je nazvana simpatika, a termin, (i elementi)  preuzeti su iz renesansnih koncepata hermetičke magije, Ecovog romana “Otok prethodnog dana” te alkemijskim počelima. Učio je za mehaničkog inženjera, te slušao filozofiju, i kao posljedicu toga imamo rezultat da je magija vrlo praktična i bazirana na pravoj matematici. Možemo reći da se sastoji od principa moderne termodinamike, kvantne sprege i vudu lutaka. Osim ovog primarnog magičnog sustava simpatike, tu je i sekundarni, koji se bazira na Imenovanju stvari i puno je dublje i mističnije. Kako sam navodi: ” Simpatija je praktična, a Imenovanje čudesno“.

Možda je mala zamjerka što se više od polovice romana odvija na Sveučilištu ili je vezano uz njega, te se veže uz njegovo nastojanje da namakne novce za školovanje za sljedeću godinu. Što ne daje previše vremena za razvijanje glavne priče. No Sveučilište je izvor mnogih čudesa koje čitatelj otkriva s vremenom. Moćno bratstvo čarobnjaka naziva se Arkanum, i to društvo ima ekskluzivno pravo na magiju koju skrivaju od običnog puka. Na čelu Sveučilišta su devetorica Meštara koji čine vijeće koje odlučuje zajednički o svim važnim stvarima. Elodin, jedan od meštara, posebna je kategorija pripadnika Arkanuma koja poznaje mnoge tajne Imenovanja – i to je znanje koje Kvothe želi spoznati. Drugi važan Kvotheov cilj u prvoj knjizi je ući u odjele Knjižnice, no ulazak mu odmah na početku zabranjuje meštar knjižničarstva Lorren zbog spačke koju mu je podvalio njegov zakleti neprijatelj Ambrozije Jakis. Ispod Sveučilišta postoji cijeli tajni svijet nazvan Ispod, a u tome svijetu s lakoćom se kreće njegova tajna prijateljica Auri.

Iako možda obeshrabruje Algoritmovo ogromno izdanje, knjiga se iznimno lako i brzo čita. Činjenica ostaje da je glavni junak neiskusni petnaestogodišnjak te da ćemo u ovom prvo dijelu pratiti uglavnom njegovo naukovanje puno teškoća i nespretno pokušavanje ostvarivanje veze. Možda na prvu ruku čitatelje odbija ta činjenica što u svakom pogledu vuče na tinejdžerski roman, a što iz sinopsisa knjige ili iz Kvotheovog prologa ne možemo naslutiti odmah. Za kraj iznosim citat iz knjige koji govori o veličini glavnog lika, a i navlači nas na priču obećavajući nam čudesne pustolovine…

“… Izbacili su me sa Sveučilišta u dobi kad većinu tek primaju. Razgovarao sam s bogovima, ljubio žene i pisao pjesme od kojih putujućim sviračima naviru suze na oči. Zovem se Kvothe, možda ste nekad čuli moje ime.”

Knjigu možete kupiti po akcijskoj cijeni na webshopu Inverzija.net/shop: Ime vjetra.