Overlord – Smrt zombijima, sloboda narodu!

Ratni horor film Overlord je nešto najbliže Wolfenstein igrama što sam imao prilike pogledati u kinu. Također, za razliku od većine ekranizacija kompjuterskih igara, Overlord mi je bio vrlo zabavan.

Premisa je jednostavna da jednostavnija ne može biti. U lipnju 1944. godine, noć prije Dana D i savezničkog iskrcavanja u Normandiji, skupina američkih padobranaca poslana je u misiju iza neprijateljskih linija kako bi uništili njemački radio odašiljač. Nakon što pristignu u okupirano selo, otkrivaju kako nacisti na francuskim mještanima testiraju serum za reanimaciju mrtvih. Uslijede krv, čudovišta i eksplozije. Overlord bi se mogao zvati i Herbert von West, Der Re-Animator, ali u tom slučaju nitko tko nije čitao H. P. Lovecrafta ili pogledao kultni horor Stuarta Gordona iz 1985. ne bi pogledao ovaj film.

Središte ljudskosti i normalnosti u filmu su Jovan Adepo (serija The Leftovers) kao Ed Boyce kroz čije oči promatramo radnju te Mathilde Ollivier kao Chloe, mlada Francuskinja koja pokušava preživjeti nacističku okupaciju. S druge strane, u zadovoljavajuće karizmatičnom preglumljavanju natječu se Pilou Asbæk (Balon Grejoy u seriji Game of Thrones) kao SS-ovski zapovjednik neprijateljske baze te Wyatt Russell (Cowboys & Aliens) kao američki vodnik Ford. Russell je sin jednog i jedinog Kurta Russella koji je karijeru započeo u dječjim filmovima Walta Disneyja i nastavio ju u hororima Johna Carpentera. Russell mlađi toliko dobro imitira stil i nastup svog čače da starom mora da je suza na oko kanula kada ga je vidio u ovom filmu. Znam da meni jest.

Režiju potpisuje Julius Avery, australski redatelj čiji je jedini dugometražni film prije ovog akcijski krimić Son of a Gun iz 2014. s Ewan McGregorom (Star Wars) i Aliciom Vikander (Ex Machina). Iznenađujuće solidni scenarij potpisuju Billy Ray, koji je radio na prvom Hunger Games filmu, te Mark L. Smith koji je uglavnom pisao scenarije za horor filmove ali i za Oskarom nagrađeni Revenant Alejandra Iñárritua. Film je, uz blagoslov J. J. Abramsa, producirala njegova kompanija Bad Robot.

Gledajte, nemojmo se lagati: Overlord nije film s dubokom porukom, kompleksnom pričom i nijansiranom karakterizacijom likova. Ono što jest je savršeno odrađen žanrovski B film kakvih posljednjih godina – ili možda desetljeća? – ne vidimo toliko često u kinima kojima dominiraju spektakli s budžetom omanje države. Produciran za kojih 38 milijuna dolara, Overlord je srednjebudžetni film s napetim i dobro režiranim akcijskim scenama, solidnim specijalnim efektima, simpatičnim pozitivcima, gnjusnim negativcima i prihvatljivim trajanjem od 110 minuta. Također, ne bazira se na postojećoj franšizi. Sjećate li se vremena kada filmovi u kinima nisu bili bazirani na franšizama? Sjećate li se doba kada su filmovi trajali manje od dva sata?

Najbolji trik u Overlordu jest način na koji mijenja žanrove. Prva polovica je ratni film o Drugom svjetskom ratu. Tu su vidljivi utjecaji desetljeća sličnih holivudskih naslova – od Dirty Dozen Roberta Aldricha do Saving Private Ryan Stevena Spielberga. Jednom kada preživjeli američki padobranci pronađu ostatke mutiranog vuka u mračnoj šumi, Overlord započinje preobrazbu u sasvim drugačiju zvjerku. Do svog se završetka pretvara u noćnu moru mraka, kripti, lude znanosti i groteskno deformiranih bića. Dojmilo me se kako film pritom ni u jednom trenutku ne zaustavlja radnju kako bi nam objašnjavao što se zapravo zbiva. Tu su nacisti, luda znanost i čudovišta. Što vam više treba? Za daljnjom ekspozicijom nema potrebe.

Overlord pažljivo balansira ton između humora i horora. Zapravo, film mi se s obzirom na svoju premisu čini čak i preozbiljnim. Razumijem bojazan filmaša kako će Overlord nenamjerno pretvoriti u farsu. Na koncu konca, dovoljno im je bilo već to što balansiraju dva žanra bez da ulaze i u treći. A opet, crni humor mi nije nimalo smetao u filmovima poput Dog Soldiers Neila Marshalla, horora o vojnicima koji se, tijekom vojnih vježbi u škotskim vrištinama, nađu u kolibi okruženi vukodlacima.

Promatrajući minijaturni i nerijetko neukusni podžanr ratnih horor i SF filmova u kojima su nacisti zlikovci, teško mi se iz prve sjetiti bilo kojeg koji bi mi bio dobar kao Overlord. Indiana Jones filmovi su svakako najpoznatiji i daleko najbolji. Hellboy Guillerma del Tora iz 2004. je također vrlo dobar, no on započinje tamo gdje Overlord završava. Od daleko manje poznatih naslova, vrijedi spomenuti Zone Troopers iz 1985. (u kojem se američki vojnici pokušavaju domoći palog svemirskog broda prije nacista) te hororac Outpost iz 2008. (u kojem plaćenici negdje u istočnoj Europi pronalaze ukleti nacistički bunker).

Overlord nije bio posebno gledan u kinima i teško da bih ga nazvao remek-djelom. Međutim, takav kakav jest, film mi je bio vrlo zabavan. Overlord je jedan od onih žanrovskih filmova koji bi, još do prije dvadesetak godina, svoj pravi život i slavu stekli na policama videoteka. No, kako danas živimo u digitalnom svijetu, ostaje mi nada kako će Overlord svoj dom pronaći na streaming platformama poput Netflixa. Tamo će mnogi ljubitelji horora nabasati na ovaj film igrom slučaja i, na svoje zadovoljstvo, biti ugodno iznenađeni.