Osvrt na roman i prvu sezonu serije Čovjek u visokom dvorcu

 

Čovjek u visokom dvorcu – kad sudbina piše romane

“Čovjek u visokom dvorcu”, lovorikama ovjenčan roman Phillipa K. Dicka iz 1962. bio je među prvima u nizu djela koje su Dicka vinule u književne visine. Za ovaj roman osvojio je prestižnu nagradu Hugo u kategoriji najboljeg romana 1963. godinu. Dickova djela nisu očigledno prepoznata kao vrhunski čitalački materijal budući da su u novijoj hrvatskoj povijesti izdana tek dva najkomercijalnija romana (zbog filmskih inačica, a pogađate koji su to) u izdanju Zagrebačke naklade, te dvije zbirke kratkih priča. Za ovako važan roman u povijesti SF-a nažalost ne postoji hrvatsko izdanje pa smo se poslužili izdanjem naših susjeda koji imaju znatno veću ponudu ovog iznimnog autora. Čak se planira i izdavanje nedovršenog nastavka Čovjeka zajedno s ostalim tematskim tekstovima koji pobliže demistificiraju dotični roman.

O ovom romanu i Dicku samom može se pisati stranica i stranica, eseji i tekstovi o samom djelu pišu se od ’62. prošlog stoljeća, no ja ću se ovdje zadovoljiti jednim umjerenim osvrtom na roman i završiti s kraćim osvrtom na novu seriju koju ste imali prilike pogledati na Amazonu…

Naslovna tema romana je alternativna povijest u kojem u Drugom svjetskom ratu pobjeđuju nacisti i njihovi saveznici Japanci. Nacisti pod kontrolom više-manje drže većinu svijeta, a njihovi japanski saveznici također nakon rata dobivaju dobar dio kolača. Radnja se događa uglavnom na zapadnoj obali bivšeg SAD-a, na teritoriju tzv. Pacifičkih američkih država (PAD) pod japanskom vlašću. Istočna obala bivšeg SAD-a dio je Velikog Reicha. Između je Neutralna zona Država Stjenjaka. Nacisti su uspješno riješili „afričko pitanje“, i trenutno se bave kolonizacijom Marsa. Da, dobro ste čuli, kolonizacijom Marsa. Veliki Reich trenutno je u stanju velike izmjene vlasti i ishod izbora uvelike će utjecati na daljnju političku sliku svijeta. Japanske države u velikom su tehnološko-industrijskom zaostatku naspram Reicha i politička situacija između te dvije zemlje vrlo je napeta i samo ih krhki mir dijeli od ponovnog rata. U tom turbulentnom okruženju autor smješta svoju priču.

Roman se bavi alternativnom verzijom naših šezdesetih i prikazuje nekolicinu junaka kako na svoj način poimaju aktualne događaje i povezuju ih sa svojim internim stavovima. Ne možemo reći da postoji glavni lik romana, postoji više “sporednih” likova kojima se linearne temporalne niti ne susreću, no spojeni su u mrežu sudbine. Dickov roman je multitematski, kao i uvijek, usredotočen je možda manje na tečnost same priče, a više se okreće likovima, konceptima i idejama. I najviše od svega, autor ovdje istražuje i eksperimentira zajedno sa svojim likovima. Sudbina, slobodna volja, I ching – Knjiga promjena, zlo i dobro, predrasude, umjetnost, identitet, paralelne stvarnosti, poimanje vremena, nacizam i politika – sve su to sastavni dijelovi romana.

Sudbina po „I chingu“

Dick koncipira strukturu romana izmjenjujući progresiju linearnih priča pojedinih likova, no ispod tog sloja linearnosti leži složeniji sloj taoističkog koncepta sinkroniciteta i sloj sudbinskog prorokovanja pomoću drevne taoističke tehnike proricanja iz tzv. Knjige promjena ili I ching. Autor sam priznaje da se konzultirao s I chingom, kad bi mu likovi došli do nekih raskrsnica. Zapadno poimanje vremena kao linearno supostavljeno je taostičkom svevremenošću i sinkronicitetom – sve je povezano, te kako kaže jedan od likova „ne možeš ni prdnuti, a da ne poremetiš ravnotežu svemira“.

„Knjiga promjene stavlja promjenu kao prirodan poredak stvari u centar i usvaja vrijeme kao suštinsku činjenicu u strukturi svijeta i pojedinca. Ona kombinira intuiciju i iskustvo s logikom što omogućava upotrebu razuma i daje slobodu i odgovornost za konačnu odluku.“Taj specifičan empirijsko-logički miks elemenata distancira Knjigu od jednostavnog proricanja gdje je čovjek lišen slobodne volje, pružajući mu odabir da sam kreira svoju sudbinu. Pokušajte kroz prizmu Knjige promjena sagledati knjigu, i vidjet ćete koliki utjecaj je zapravo ona imala na nju.

Svaki lik zasebni je univerzum takoreći, kroz određene likove provlače se određene teme, i svaki od njih empirijski dolaze do promjene stava, pogleda na život općenito, pa čak i same stvarnosti. Misao kao ultimativna pokretačka energija stvarnosti – ako naše misli posjeduju energetski potencijal, mogu imati i nekog učinka na našu stvarnost.

Ministar trgovine NobusukeTagomi svakodnevno se ravna prema tumačenjima heksagrama I chinga. Svaka njegova odluka kao da je produkt izbor i u tom smjeru se kreće. Istodobno tijekom iznošenja biografija pretendenata za novog Fuhrera zapljusne ga omamljujući i otrovni pojam zla, uobličen u nacističkom djelovanju kojem je verbalno morao prisustvovati. „Zlo postoji. Ono je stvarno, tvrdo kao cement.“ Svjetlo na kraju tunela, kao garanciju bolje budućnosti vidi u dolasku „Šveđanina“ Baynesa, koji ministarstvu trgovine nosi model injektivnih kalupa, tehnologiju koja bi pomogla japanskom narodu da ostvari korak s iznimnom napredovalom tehnologijom nacista. Baynes je zapravo nacist Rudolf Wegener koji također dolazi s namjerom stvaranja bolje budućnosti. Iako je svjestan da njegove akcije neće proći neprimijećene, prihvaća svoju sudbinu, nalazeći utjehu u tome da su barem u nekoj drugoj alternativnoj stvarnosti stvari završile drugačije.

Osim cijelog niza istaknutih nacista koji se spominju a koji su pretendenti na mjesto novog Vođe, upoznajemo još jednog važnijeg nacističkog lika, Huga Reissa, Reichovog konzula u San Francisku.

Pogledajmo primjerice antikvara Roberta Childana koji vodi svoju radnjicu Američke umjetničke rukotvorine Inc. Budući da se nalazimo u svijetu gdje vladaju nacisti, i znamo što su nacisti radili, očekivali bismo da Childan osuđuje vladavinu nacista. No Childan ima svoj objektivni praktični pogled na svijet koji svojim poslovnim odnosom odobrava. Usvojio je svu nacističku retoriku, od toga da su jedino bijelci obdareni stvaralačkom kreativnošću, o nacističkoj pobjedi u ratu kao pobjedom nad Židovima, komunistima, Slavenima (odgurnuti su u Aziju), Ciganima i ostalima koji nisu dostojni arijevske krvi. Preko njega upoznajemo i bračni par Paula i Betty Kasoura, koji su opčinjeni američkom izvornom kulturom i željeli su se preko Childana približiti američkom načinu razmišljanja. No, ispada da Childan ima više predrasuda i zabluda od mladog para.

Frank Frink običan je radnik u tvornici Wyndam-Matsona,  također vođen I chingom koji nakon prijedloga svog šefa da iskoristi svoj kreativni potencijal krene u samostalni posao. Za partnera uzme kolegu EdaMcCarthyja te pokušava prodavati autentične američke historicizme – termin koji označava da neka stvar nosi povijest u sebi. Njegov izbor zamalo završava kobno, i njegova sudbina rezultat je djelovanja nekolicine drugih likova.

Frankova bivša žena Juliana u Neutralnoj zoni pak sreće kamiondžiju talijanskog porijekla, Joea Blakea odnosno Joea Cinnadellu. Nakon što se susreće s knjigom „Skakavac pritiska“ pokušava spoznati što se skriva iz same te knjige, kao i kakvu tajnu skriva njezin tajanstveni pratitelj. Još jedan sveprisutni motiv jest fiktivni roman (unutar romana) o alternativnoj realnosti „Skakavac pritiska“ autora Hawthornea Abendsena. Naslov knjige preuzet je iz citata iz starobiblijske knjige Propovjednik, stih 12:5, a govori o nemoći starih, te je naizgled nepovezan sa samom knjigom.

Iako knjiga ima praktično otvoreni kraj u smislu mnoštva neodgovorenih pitanja,Dick nam na kraju daje sasvim zadovoljavajući završetak. Daje smisao knjizi i identificira ključni element ideje romana.

Ekranizacija „Čovjek u visokom dvorcu“ – kad sudbina piše povijest

Slijedeći Netflixovu prepoznatu inicijativu emitiranja instant sezona Amazon je kao prvu u nizu prikazao serijsku adaptaciju nagrađivanog romana Phillipa K. Dicka – “Čovjek u visokom dvorcu“. Oni koji su popratili inicijativu i odgledali prvu sezonu, mogu se baciti na uživanje u intrigantnom traileru druge sezone koji se nalazi podno teksta. Budući da je „Čovjek“ koncipiran kao serija, odnosno kao slijed bezbrojnih epizoda, radnja samog jednog romana ne može poduprijeti cijelu beskonačnu radnju. Tako je bilo nužno proširiti asortiman likova, popuniti im biografsku pozadinu, te dodati popratne elemente u univerzum serije. Poput ideja koje je Dick načeo u svojoj knjizi, ili ideja koje su prirodno mogle proizaći iz određenih situacija u romanu, no otišle su u drugo polje proučavanja. Ideja revolucionarnog pokreta koja je definitivno morala proizaći iz Abendsenove knjige „Skakavac pritiska“, napetosti između Japana i Velikog Reicha, i sasvim konkretni prikazi zla koje postoji u ovoj paralelnoj verziji stvarnosti.

Paralela između književnog i televizijskog medija izvrsno je prikazan u obje inačice djela, u romanu “Skakavac pritiska” je fiktivni roman koji govori o stvarnosti u kojoj nacisti nisu pobijedili, dok je u seriji taj isti element uobličen u filmski materijal iste sorte, samo u obliku filmskih rola. Kao da serija i roman također pripadaju različitim paralelnim svjetovima, kao što se same stvarnosti razlikuju unutar serije i unutar romana. Potpuno u duhu djela.

Neki likovi ne postoje u knjiškoj verziji, poput inspektora Kida, Obergruppenführera Johna Smitha, članova pokreta otpora ili samog Hitlera! Reinhard Heydrich, od u romanu tek spomenutog lika jedne struje za nasljeđivanjeFuhrera, postaje pravi negativac! Princ prestolonasljednik Japana postaje također dio jednog od podzapleta. Iako su zapravo „negativci“, svi likovi odreda shvaćaju svoj položaj u društvu, brane poredak koji je dio njih samih, njihovih uvjerenja. Inspektor Kido i ministar trgovine Tagomi naizgled su dva oprečna karaktera, no jedan i drugi zapravo žele najbolje za svoj narod. I ne libe se donijeti teške odluke. Amerikanac po rođenju,Obergruppenführer John Smith, prigrlio je nacizam zbog toga što je odrastao tijekom Velike depresije i više nikad ne želi povratak na staro. Rudolf Wegener pravi je altruista i samaritanac koji namjerava žrtvovati sebe za boljitak ljudske rase, no postaje žrtva raznih struja unutar nacističkog poretka. Iako Smith i Wegener djeluju iz različitih pobuda, niti ne znajući zapravo spašavaju skretanje čovječanstva u još lošiju realnost.

Iako su sve ideje iz romana inkorporirane u seriju, serija prati svoj ritam, svoj način suočavanja s problemima i širi univerzum u mnogo različitih smjerova. Kreće možda jako polagano, s naizgled mnogo nepovezanih događaja i likova, no stanje se u određenom trenutku normalizira i likovi i njihovi postupci počinju dobivati pravi smisao. Ne može se očekivati da će serija moći u potpunosti preslikati knjigu, budući da je Dick imao jedan sasvim neortodoksni način pisanja gdje radnja postaje podređena idejama i istraživanjima određenih koncepata. Iako se I ching pojavljuje i u seriji, teško da će imati toliku metaforičku ulogu kao u knjizi. No i bez I chinga, temelji te filozofije čvrsto su usađeni u temelje serije.

Pred sam kraj serije jedan od likova izjavljuje: „Sudbina je promjenjiva. Providnost je u rukama ljudi.“ Iako sudbina svakodnevnom čovjeku znači možda jedno te isto, ezoterija i alternativa razlikuju dva pojma „sudbine“. Sudbina kao predodređeni tijek života koji će se dogoditi bez obzira na naše akcije, i sudbina kao skup predodređenih događaja tijekom nečijeg života u čijem oblikovanju sudjelujemo – odnosno slobodna volja. Promislite o ovoj razlici dok gledate seriju i čekate drugu sezonu koja samo što nije stigla.