Counterpart, kompleksni špijunski triler s paralelnim svjetovima

Da li biste htjeli upoznati alternativnu verziju samih sebe? Ako ne, zašto? Ako da, o čemu biste razgovarali? Counterpart je TV serija koja uzima ovu premisu kao stvorenu za epizodu Twilight Zone i kombinira ju sa špijunskim trilerom i egzistencijalističkom tjeskobom Franza Kafke.

Howard Silk (uvijek odlični J.K. Simmons – Spiderman trilogija Sama Raimija) je nisko rangirani birokrat u obavještajnoj agenciji deprimirajućih interijera i prividno proizvoljnih ali strogih pravila. Već 30 godina Howard obavlja naizgled besmisleni posao u uzaludnoj nadi kako će jednom biti promaknut dovoljno visoko da shvati čime se zapravo bavi. Jednog dana mu se želja ostvari pukim slučajem kada ga njegov ponižavajuće mlađi šef Peter Quayle (Harry Lloyd – Doctor Who, Game of Thrones) upozna… s njim samim.

Naime, u vrijeme pada Berlinskog zida, istočnonjemački su znanstvenici pogreškom otvorili prolaz u alternativnu stvarnost veoma sličnu našoj. Stari je hladni rat zamijenjen novim a dvije stvarnosti već tri desetljeća nadziru jedna drugu. Prime (J.K. Simmons – opet) je špijunski prebjeg iz alternativne stvarnosti koji Howardovim šefovima nudi dragocjene informacije u zamjenu za suradnju. Iako je fizički identičan Howardu, Prime je odlučan i siguran na način na koji ovaj, u životu punom razočarenja, nikada nije postao. I dok se profesionalni obavještajci pitaju mogu li vjerovati Primeu, Howarda daleko više zanima kako je i zašto život njegovog dvojnika krenuo drugačijim smjerom.

Gledajući Counterpart, teško je ne sjetiti se znanstveno-fantastične serije Fringe J.J. Abramsa kojom je također dominirao tajni sukob dvaju stvarnosti. No, dok se ova, meni jako draga serija uglavnom držala specijalnih efekata, akcije i lude znanosti, Counterpoint je već u svojoj pilot epizodi daleko ambiciozniji projekt. Pola stoljeća hladnog rata zaslužno je za nemali broj špijunskih trilera. I dok se većina nas prvo sjeti eskapističkih pustolovina Jamesa Bonda, Counterpoint svoju inspiraciju pronalazi u trezvenijim i psihološki nijansiranim ekranizacijama romana Johna le Carréa (Tinker Tailor Soldier Spy) i Lena Deightona (Funeral in Berlin). Ne zbiva se serija slučajno u Berlinu – simbolu polustoljetnog sukoba Istoka i Zapada.

Gledati J.K. Simmonsa – nominiranog za Oscara za ulogu u filmu Whiplash – u jednoj ulozi bi bilo zadovoljstvo. Gledati ga u dvije uloge istodobno je užitak. No, Simmons nije jedini talentirani glumac u postavi. Tu su također Olivia Williams (Dollhouse), Jamie Bamber (Battlestar Galactica), Stephen Rea (V For Vendetta), Richard Schiff (The West Wing) i Sarah Bolger (Into the Badlands). Sve redom dobri glumci od kojih se većina pojavljivala i u drugim znanstveno-fantastičnim serijama. Jedva čekam vidjeti ih kako tumače različite verzije svojih likova.

Osobno, nikada nisam bio pretjerani ljubitelj špijunskih filmova, ma koliko dobri bili. I dok nemam problema s epskim pustolovnim bedastoćama jednog Jamesa Bonda ili Ethana Hunta, imalo ozbiljniji špijunski filmovi su totalno drugačija priča. Dojma sam kako takvim filmovima, uz neizostavne špijunske igre varkama, dominiraju portreti likova čiju ljudskost polako ali sigurno truje profesija bazirana na paranoji, nepovjerenju i moralnom sivilu. Iako je to svakako tema vrijedna istraživanja, previše je tjeskobna za moj ukus. No, usprkos tome što Counterpoint djeluje kao da će ići u sličnom smjeru, pilot epizoda me zaintrigirala iz barem dva razloga.

Prvi i očiti razlog mom interesu su fantastični elementi serije. Kao dugogodišnjem geeku, svaki mi žanr postaje potencijalno zanimljiv čim se u njega ubaci nešto fantastično. Koncept alternativne stvarnosti iznimno nalik našoj mi zvuči kao vrlo napredna verzija dječje igre u kojoj tražite razlike između dvaju crteža. To što Counterpart od samog početka jasno daje do znanja kako će se odvijati i u paralelnoj stvarnosti mi definitivno potiče znatiželju.

Nadalje, privlače me egzistencijalistička pitanja u samoj srži ideje o paralelnim svemirima. U jednom trenutku, Howardov šef mu spomene kako je niz ljudi poludjelo nakon otkrića svojih dvojnika. Ne čudim se tome jer pitanja se postavljaju sama od sebe. Što nas određuje kao ljude? Da li su to geni, odgoj, okolina, slučajnost, sve skupa ili ništa od toga? Koji su nas trenuci i odluke oblikovali kao osobe? Imamo li kontrolu nad time kojim će smjerom krenuti naš život? Ako imamo, koliko je ta kontrola zapravo snažna? Iskreno, ta su mi pitanja trenutno daleko zanimljivija od laži i spletki kojima će ubogi Howard nesumnjivo biti izložen.

Vjerujem kako bi se Counterpart mogla istaknuti stilom, atmosferom i glumačkim izvedbama. Da li će serija biti uspješna, ovisi i o njezinoj priči, ali o tome zbilja ne mogu reći ništa nakon samo jedne odgledane epizode. Ono što znam jest da Counterpart službeno započinje u siječnju sljedeće godine, a da je pilot emitiran ranije kako bi zainteresirao publiku. Pa, barem što se mene tiče, uspjeli su u tome.