Novi Berserk prebacuje Gutsove patnje i na gledatelje

 

Za Berserk sam prvi puta čuo prije desetak godina kada mi je netko preporučio taj navodno fantastičan anime koji se emitirao krajem devedesetih. Nakon što sam ga pogledao bilo mi je jasno da nikada ranije nisam prošao kroz ništa slično jer usprkos tome što je protagonist krupni mrgud s crnom kosom i prevelikim mačem – što je jedan od češćih anime tropa – radnja je bila nevjerojatno originalna, a anime toliko mračan i brutalan da Igra prijestolja pokraj njega izgleda kao serija za mlade.

Daleko od toga da je taj anime bio savršen. Animacija je bila zastarjela čak i za devedesete, a uvodna špica još uvijek spada u jednu od onih ‘toliko je loše da je dobro’ kategorija. Najbolniji od svega je ipak bio kraj koji je došao od nikuda u najgorem mogućem trenutku – usred klimaksa. Pogotovo je srceparajuća bila spoznaja da nema više. To je to, Berserk anime bio je gotov i jedina varijanta za nastavkom bila je pročitati mangu. To je ujedno i najbolja stvar koja je mogla proizaći iz tog iskustva jer iako anime nije savršen, manga definitivno jest.

Kentaro Miura na svom magnum opusu radi već preko 25 godina i, kako on sam kaže, još uvijek nije ni blizu kraja. Ta činjenica ne bi bila toliko strašna da svakom novom poglavlju ne treba nekoliko mjeseci da izađe, a razlozi za takve stvari još su smješniji, kao na primjer kad je gospodin Miura jednoć uzeo godinu dana dugačak godišnji odmor samo kako bi mogao na miru igrati Nintendo Wii.

Usprkos tome, Berserk stvarno jest nevjerojatan epik i to u svakom pogledu – crtež, radnja, likovi… Jedino što nedostaje je kraj, kojega vjerojatno nikada neće ni biti, ali čak i to gotovo da je primjereno uzevši u obzir ogroman opseg serijala. Neke priče su jednostavno toliko velike da ne bi ni trebale završiti. Ili se tako ja barem tješim.

No, kako su fanovi ipak htjeli pratiti serijal u nekoj varijanti za vrijeme njegovog beskonačnog ne-završavanja, 2012. i 2013. godine dobili smo tri filma koji su obrađivali takozvani Golden Ark u kojem se prepričava tragična sudbina plaćeničke skupine Millennium Falcon i Gutsov ‘origin story’ prije nego je postao legendarni Black Swordsman. Dio je to radnje koja je bila adaptirana i u prvom animeu, samo ovoga puta je to odrađeno s daleko boljom, mada možda previše digitalnom animacijom. Najvažnije od svega, radnja je bila vjernija mangi pa je tako uključiva likove koje nikada prije nismo vidjeli u takvom izdanju.

Filmovi su svakako bili dobri, ali radnja je završila na istom mjestu, s tek malo drugačijim (manje bolnim) cliffhangerom i tek ove godine dobili smo pravu kontinuaciju radnje (dijelove nakon Golden Arka koji se konačno vrte oko Black Swordsmana i njegovog beskonačnog sukoba s demonima, zlim bogovima i ljudima koji nisu ništa bolji), odnosno, ono što čekamo već stvarno – STVARNO – dugo.

A sad da konačno počnem pričati malo o tome…

Berserk (2016.) nije dobar anime. Naravno, pogledao sam samo prvu epizodu, ali ona je toliko razočaravajuća da mi uopće nije problem suditi sve epizode po njoj (uzimam si pravo da promijenim mišljenje nakon što odgledam sve, koliko god bila mala vjerojatnost da se takvo nešto stvarno dogodi).

Nije da novi Berserk nema dobrih trenutaka, jer naravno da ima. Određeni događaji i Gutsovi komično ‘badass’ citati preneseni su direktno iz mange i naravno da funkcioniraju dobro. Također je jedan kratak dio epizode posvećen Gutsovom surealnom ‘tripy’ snu u kojem ponovno proživljava neke trenutke iz posljednjeg filma, što je čak popraćeno nevjerojatno dobrom i primjereno jezivom glazbom iz tih filmova. Nažalost, ti mali komadići briljantnosti samo pokazuju koliko je velika razlika između kvalitete filmova i ovoga što imamo sada.

Animacija je digitalna, ali točniji opis bio bi grozno-digitalna, jer gotovo svaki kadar izgleda kao da je izašao iz videoigre za prvi Playstation. A pri kraju epizode, kada se pojave kosturi, stvar pada još i niže i trenuci koji bi trebali biti uzbudljivi, postaju samo komično loši. Zamislite moderni holivudski film koji pokušava iskoristiti efekte iz nekog retro hita, kao što je na primjer “Jason i Argonauti”, samo bez ikakvog šarma.

Kada bi grozan izgled bio jedini problem, cijela stvar možda i ne bi bila tako loša. Nažalost, novi Berserk ne staje na tome pa tako epizoda ima i loš tempo koji je nepratljiv čak i poznavateljima serijala. Radnja skače iz scene u scenu s takvom bezobraznom brzinom da ćete pomisliti kako je riječ o stvarno loše napravljenom AMV-u.

Takva odluka posebno je neoprostiva zbog činjenice da ekipa iza ovog animea posjeduje ogroman izvorni materijal koji ionako nikada neće završiti, zato ne znam gdje im se točno žuri. Možda bi sporije tempirana epizoda bila dosadna mlađoj populaciji, ali žrtvovati kvalitetu zbog toga ipak je nešto što si nisu smjeli dozvoliti.

Posljednji prekršaj koji ću navesti je rezanje radnje iz mange. Nevjerna adaptacija i dalje može biti dobra, ali kako ovdje to nije slučaj, stvar samo ispada još i više razočaravajućom, s dobrim arkovima koji su izrezani i ignorirani bez nekog pretjeranog razloga za to. Zbog svega toga stvarno mi nije jasno koji je uopće cilj ovog animea, osim zaraditi nešto malo novaca na poznatom imenu i natjerati fanove da ponovno pročitaju mangu.

U konačnici, dobili smo anime koji je previše konfuzan za nove gledatelje, a previše slobodnog sadržaja za fanove originala. Jednostavnije bi se moglo reći da ovaj anime nije ni za koga, osim možda za par nas očajnika koji će ga svejedno gledati samo zato jer eto, Berserk je, što ne znači da ćemo dobiti išta dobroga iz svega toga nakon čega ćemo baš kao i Guts i mi prolaziti kroz konstantnu kolotečinu patnje i nedostižne sreće.

Berserk vjerojatno nikada neće postati anime koji zaslužuje biti, baš kao što fanovi nikada neće pročitati kraj koji nakon svih tih godina zaslužuju dobiti. Razočaranje kao da je suštinski dio ove prekrasne priče, zbog čega je očekivati išta više gotovo naivno.

A razočaravajuće je i to što postoji malo priča u bilo kojem mediju koje pariraju kvalitetom Berserka u svojim dobrim danima.

Sve je to skupa toliko tužno da počinjem misliti da je poražavajuć kraj prvog animea možda ipak bio savršeno prikladan.