NOS4A2 – Snovi o Božiću jednog vampira

Pratite li serijal direktno u tjednom režimu na AMC mreži ili ste već odradili svoje serijsko (binge) gledanje cijele sezone, sigurno ste već stvorili neko svoje osobno mišljenje o ovoj seriji. Rađena prema književnom predlošku Joea Hilla, direktnog potomka Stephena Kinga, majstora horora čije se adaptacije redovito pojavljuju na malim ekranima i streaming servisima. Pravim imenom Joseph Hillstrom King, Joe se već profilirao svojim opusom horor književnih naslova, ali i nagrađenih stripovskih uradaka, prvenstveno serijala Locke & Key. Locke & Key je već neko vrijeme na meti za adaptaciju raznih mreža, po zadnjim vijestima Netflixa. Ne morate biti naročiti poznavatelj klasičnih popkulturnih referenci da bi pojmili što tvorenica NOS4A2 znači. Nosferatu, originalni vampir/krvopija iz crno-bijelog horor filma iz 1922. F. W. Murnaua nosi značajne sličnosti s negativcem iz naslova. Kakve, možete sigurno naslutiti. AMC već ima povijest mračnih uvrnutih serija poput „Walking Dead“, „Outcast“ ili “Preacher” temeljenim na uspješnim strip serijalima. Doduše, NOS4A2 je temeljen na literarnom predlošku, iako Hill u zadnje vrijeme intenzivno radi u strip industriji. Kako god, dobru seriju na polju spekulativne fikcije danas je sve teže primijetiti zbog hiperinflacije serija svakakvih vrsta.

Pozadina serije je malograđanski svijet zabitog dijela Amerike, a glavni junak dolazi iz slomljene obitelji, rastavljenih roditelja. Otac je zlostavljač/alkoholičar, a majka neobrazovana radnica iz radničke klase s nikakvih ambicijama koja želi svoju kćer vezati uz svoj svijet. To je sušta realnost i naš junak ne doživljava obiteljski problem naročitim problemom, već se bavi svojim tinejdžerskim nedoumicama. Želi se maknuti iz gradića, želi studirati umjetnost, no stanoviti događaji vežu je uz njezin kraj. Victoria „Vic“ McQueen (Ashleigh Cummings – Tomorrow, When the War Began) je Kreativac, osoba koja pomoću svog Noža može projicirati svoj misaoni svijet u stvarnost i utjelotvoriti realne prolaze koji je vode do predmeta ili osoba za kojima traga. Tzv. inscape – misaone projekcije u trodimenzionalnom prostoru. I upravo ta sposobnost kreativnosti i traganja vodi je na trag besmrtnika Charlieja Manxa (Zachary Quinto – Heroes, Star Trek, American Horror Story). Manx je svojevrsna verzija vampira koja se hrani životnom energijom djece pretvarajući ih u krvožedne stvorove. I nakon što se nahrani dječjim dušama, odvodi ih u njegovu fiktivnu Božićnu zemlju gdje je svaki dan Božić i gdje je loša volja protivna zakonu. Manx je Zachary Quinto, naš stari znanac iz serija/filmova spekulativne fikcije. Kako Manx mora stalno obnavljati svoju životnu energiju, njegovo tijelo je podložno starenju. Navodno je Quinto morao svaki dan preživjeti četiri sata maskiranja u starca. Victorijine roditelje glume Virginia Kull (Big Little Lies, Boardwalk Empire) i Ebon Moss-Bachrach (The Punisher, The Last Ship). Maggie Leigh (Jahkara J. Smith, youtuberica Sailor J.) je moderna vještica, koja pomoću svoje vrećice sa Scrabble pločicama proriče odgovore na pitanja.

Serija se pača u razne socijalne teme, od nasilja u obitelji, odrastanje u maloj američkoj sredini pa do klasnih razlika. Čak i negativac gleda na svoju misiju kao na spašavanje zapostavljene i zlostavljene djece. Samo zaboravlja na svoju vlastitu korist. Bez obzira što je Manx negativac, kao lik je zaista intrigantan, više kao antiheroj nego negativac. Posjeduje određen šarm koji usrećuje djecu, a to je u nekom izvitoperenom načinu gledanja stvari čak i pozitivna stvar. Kako je Vic produkt iste postavke obitelji, Manxova misija će ga zasigurno sve više približavati njoj. S dva aspekta, kako bi je spasio, a istodobno kako bi uklonio takmaca koji se može suprotstaviti njegovoj misiji. Iako je jak Kreativac, Manx u svojoj misiji koristi pomoćnike, koji su također djeca u duši, izmučene duše koje nisu odrasle. I to je njegova slaba točka, kao i njegova sigurnost u sebe, budući da ga nitko nije ni uhvatio niti primijetio zadnjih stotinjak godina. Njegov Nož kojim može putovati inscapeovima jest auto Rolls Royce Wraith iz 1939. godine, on je živ poput krvožedne Christine iz poznatog horora Hillovog starog. Djeca doživljavaju transformaciju kad su dio tog Noža. Dolazimo i do same direktne poveznice s naslovom serije – NOS4A2, što je zapravo tablica na tome autu.

Epizode traju po 45 minuta, i radnja se razvija umjerenim tempom, od upoznavanja s likovima u njihovom sadašnjem okruženju pa do pravih flashbackova. Polagano dobivamo uvid u Victorijino stanje svijesti, „background“ njezine obitelji, i stvari koje su je obilježile. Vic odbija ili oklijeva prihvatiti svoju moć, djelomično zbog saznanja da bi to promijenilo njezin zacrtani put, a djelomično što ne želi vjerovati u sebe. Kako nas je svijet heroja i superheroja već davno upozorio, s velikim moćima dolazi i velika odgovornost. Teško joj se ušemiti u novu stvarnost heroja kad ima svojih privatnih tinejdžerskih problema. Jedina zamjerka je 26-godišnja glumica koja glumi 18-godišnjakinju koliko god je pokušavao uklopiti u profil djevojke/žene iz slomljene obitelji na prelasku u zrelost. Posjeduje određen buntovnički šarm karakterističan za te tinejdžerske godine, no vidi se da je tjelesno zrelija, koliko god izvrsno portetira lik.

Serija ima potencijal širenja trenutnog Hillovog univerzuma (na više sezona) jer Manx zasigurno nije jedini besmrtnik ili Kreativac, a očito je da se takvi ljudi privlače. NOS4A2 posjeduje određen čarobni božićni ugođaj, likovi i atmosfera se ponekad stapaju s mističnim i jezovitim, kao da je cijela serija posvećena onima koji nikad nisu odrasli i koji još mogu uživati u čaroliji. Pa makar ona bila i morbidna i pomalo tužna i što govori o nasilju na djecom. Deset epizoda sasvim je dovoljno da se ispriča priča o određenom negativcu, bez da se osjeti odugovlačenje. Književni predložak uvijek osigurava točan unutarnji svijet likova koji se onda u vizualnom mediju poput filma može lakše predočiti gledateljima. Kad sam scenarist poznaje likove, vjerujem da je lakše sve to i prenijeti gledateljima. Zbog svog specifičnog božićnog ugođaja i jezovite atmosfere, vjerujem da bi još bolje sjela kad bi bila objavljena tijekom božićnog vremena, tako da blagdane možemo dočekati s malo više užasa, a manje lipih stvari…