Neil Gaiman: Nordijska mitologija – Najljepše priče nordijske starine

Kao dugogodišnji fan Gaimanovog literarnog i stripovskog opusa, naravno da nisam niti trenutka premišljao o nabavci ovog književnog bombona. Čisto da napomenem činjenicu s komercijalnog aspekta, koji zaista ponekad nema veze sa stvarnom kvalitetom teksta, ali ne i ovdje! – Nordijska mitologija odlično je kotirala i na Amazonovoj listi najprodavanijih knjiga prošle godine. Već dokazani i profilirani autori (skoro)uvijek su garancija kvalitete, a druga stvar je ta što ljudi vole priče. I to dobre priče! Kao pripovjedač nebrojeno se puta dokazao, a priče odnosno mitovi iz nordijske mitologije zanimljiva su i rijetka stvar generalno, a kamoli kod domaćih izdavača knjiga.

S ovim materijalom možemo reći da Gaiman koketira već sigurno više od dvadeset godina. Primjerice u njegovom strip serijalu „Sandman“ kao pokretače zapleta određenih poglavlja koristi nordijske mitove i božanstva, a Loki je jedan od značajnijih negativaca. U romanu „Američki bogovi“ nordijski panteon sreće cijeli niz ostalih mitoloških stvorenja iz mitova širom svijeta. Jedan od glavnih likova je sam Odin, Sveotac bogova. Bilo je samo pitanje vremena kad će sav ovaj široki spektar zgoda i detalja pripovjedački isplesti u tematskoj zbirci.

Nije zgorega napomenuti da je ova zbirka pripovijedaka iz nordijske mitologije oplemenjena Gaimanovim darom za pripovijedanje i prilagođena modernom čitateljstvu. Inspirirana je autorovim iščitavanjem prijevoda poetske i prozne Edde, zbirkama nordijske mitologije i njihovom slobodnom interpretacijom. To su priče o junaštvu asgardskih junaka, te podmuklošću i smislom za spletkarenje asgardskog Lokija i ostalih mitoloških bića, poput patuljaka, demona ili divova.

O protagonistima i pripovijestima

Glavni likovi su općepoznati nordijski bogovi Sveotac Odin, moćni Thor i njegov Mjollnir, te prevrtljivi spletkar Loki. A zatim slijedi cijeli nordijski panteon, kao i ostali poznati i manje poznati likovi iz ostalih devet svjetova nordijskog mitološkog univerzuma. Kroz pripovijetke se provlači i svojevrstan simpatični sarkastični ton. Priče nerijetko završavaju preobratom ili pokoljem od strane Thora gdje on ponekad pravedno, nekad i ne baš korektno poubija zlikovce. Ponekad iz čiste zabave ili dosade odalami nasmrt nekog patuljka jer mu tako prohtjelo. Njegov karakter objašnjava Gaiman u samom predgovoru. Thor je čvrste i odlučne ruke, ali pomalo spor bog, dok je sva inteligencija uglavnom sjela na njihovog oca Odina. Loki je sin diva Farbautija i Laufey, i Thorov brat po krvi. Pokretač je mnogih nevolja, koje mogu završiti dobro ili loše, a posijao je i sjeme Ragnaroka.  Da nema Lokija asgardski bogovi zasigurno se ne bi tako dobro zabavljali. On je savršen balans dobru, dokaz da dobro ne može bez zla. Katalizator koji će eventualno dovesti svijet do njegovog svršetka, i prilike da stasa novi i bolji svijet.

„Tako je to bilo s Lokijem. Izazivao je ljutnju čak i kad mu se najviše zahvaljivalo, a zahvaljivalo mu čak i kad ga se najviše mrzilo.“

Zbirka je koncipirana na način da tvori jedno zaokruženo djelo, s mnoštvom povezanih činjenica ili detalja unutar priča. Sadrži mitove o postanku svijeta, spletu raznih pustolovina nordijskog panteona, a Gaiman nas priču po priču vodi do samog kraja, sumraka Bogova iliti Ragnaroka. Spomenimo samo neke od mitova… U priči „Dragocjenosti Bogova“ saznajemo kako su Thor i Odin došli do svojih najpoznatijih artefakata, primjerice Thorovog malja Mjollnira ili Odinovog koplja Gungnira. U priči „Thorovo putovanje u zemlju divova“ bogovi putuju do zemlje divova, a u samom finalnom okršaju podvrgavaju se testovima svojih božanskih sposobnosti, koje iznenade i njih same. „Balderova smrt“ nam pak pripovijeda o smrti najljepšeg od bogova i Lokijevoj zavjeri koja će nas konačno dovesti do kraja svega. Ili ponovnog početka.

O prijevodu i izdanju

Gaimana su priče iz nordijske mitologije zainteresirale kroz stripove o moćnom Thoru koje su davnih dana radili stari majstori Stan Lee i Jack Kirby. Otud možda i neki zabavni šundovski potkontest koji se osjeća u pričama. Pripovijedanje nimalo suhoparno, čak i sami mitovi o postanku i kraju ispričani su na prijemčiv (reader’s friendly) način. Jezik i prevoditeljski jezik su također od velike važnosti ovdje. Sever, prema vlastitim riječima, koristi arhaična glagolska vremena poput aorista ili imperfekta, ali samo u dijelu zbirke gdje se pripovijeda o prijašnjim vremenima, gledano u kontekstu knjige. Za priče iz sadašnjosti koristi se perfektni perfekt uz pripovjedni prezent, da bi koristio prezent ili futur za prijevod posljednje priče, Ragnaroka – što je također Gaimanova odluka. „Prijevod je posao koji se radi riječ po riječ, zvuk po zvuk, značenje po značenje. Ako se radi kako treba, u stanju je prenijeti glavninu pjesničkog nadahnuća izvornog pripovjedača.“ – kaže Sever.

Zbirka je prva u nizu izdanja novog izdavača Mitopeje, kojeg je osnovao dugogodišnji prevoditelj, kolumnist i fan spekulativne fikcije Vladimir Sever. Samo izdanje odrađeno je vrhunsko, dostojno najvećih u kultu knjige. Počevši od same opreme knjige s iznimno pažljivo odrađenom naslovnicom, bojama i odabranim fontom zlatne boje, te do vrste papira na kojem je zbirka otisnuta. Svaki primjerak je numeriran, samo šteta što je numeriran eksterno na samom plastičnom omotu kojeg istrgneš i baciš. Vrhunski prijevod je i bio za očekivati, s obzirom na prevoditeljsku reputaciju i iznimnu umješnost Severa koji je kalio zanat na mnogim filmskim i književnim djelima spekulativne fikcije.

Kao da to nije sve, na stranicama Mitopeje možete naći niz tematskih tekstova na temu mitova, i samih knjiga koje izdaje Mitopeja! Navratite, ne oklijevajte.

Ispričao sam vam priču, a vi je ispričajte dalje. Tako bi rekao i Neil Gaiman.