Moon Knight: mlaka pustolovina ne-baš-tipičnog superjunaka

Ne može svaka Marvelova stvar biti odlična. Moon Knight je živi dokaz toga.

Steven Grant (Oscar Isaac – Dune, nova Star Wars trilogija) je zaposlenik suvenirnice u Britanskom muzeju. Mekušasti Englez Steven povremeno gubi svijest satima tijekom kojih radi uznemirujuće i opasne stvari. Ispostavlja se da pati od poremećaja ličnosti. Njegova alternativna osobnost je američki plaćenik Marc Spector. Ali to nije sve! Marc je ujedno i Moon Knight – avatar drevnog egipatskog boga mjeseca Khonshua (glas F. Murray Abrahama – Grand Budapest Hotel) u čije ime progoni zlikovce.

Moon Knight pokušava zaustaviti kult Arthura Harrowa (Ethan Hawke – Gattaca, Predestination) koji želi osloboditi krvoločnu egipatsku boginju Ammit (glas Sabe Mubarak). I dok Marc i Steven ratuju oko kontrole nad vlastitim tijelom, susreću Marcovu skoro-pa-bivšu suprugu i partnericu Laylu El-Faouly (May Calamawy – Ramy).

Autor serije Jeremy Slater (The Umbrella Academy) okupio je solidni tim redatelja. Jedan od njih je hvaljeni egipatski filmaš Mohamed Diab. On je 2016. režirao dramu Eshtebak koja prikazuje propast egipatskih prosvjeda kroz likove policajaca koji čitav film provode u policijskom kombiju. Justin Benson i Aaron Moorhead su pak snimili niz hvaljenih niskobudžetnih SF i horor filmova kao što su Resolution, Spring i Synchronic. Pred kamerama imamo Oscara Isaaca i Ethana Hawkea – dvojicu intenzivnih, karizmatičnih glumaca kojima uloge u SF i horor filmovima nisu strane.

Što je onda pošlo po krivu?

Kao i njezin glavni junak, serija Moon Knight je rascijepljena na dvije totalno različite osobnosti. Pojedine epizode donekle funkcioniraju kao priča o protagonistu koji otkriva kako je možda samo tajni identitet daleko sposobnije i okrutnije osobe. Tomu dodate egipatsku mitologiju i vizualne motive mjeseca, piramida i ogledala. Rezultat je solidno mračna i uzbudljiva priča o identitetu i stvarnosti koje se ne bi postidio ni Philip K. Dick.

Ali zato što je ovo ujedno i pustolovina u stilu Indiane Jonesa, serija svako malo prebaci u višu brzinu i pretvori se u niz potjera i tučnjava. Akcijske su scene solidne ali već viđene u drugim Marvelovim serijama i filmovima. Rezultat su dva vrlo različita tona koja se često naguravaju unutar iste epizode.

Ali čak i da se serija odlučila biti avantura ili horor, svejedno bi bila suočena s izazovima. Imitirati klasik kao što je Raiders of Lost Ark i nije tako jednostavno kao što se čini. Ova klasična filmska pustolovina uspješno kombinira avanturu, romantiku i egzotične lokacije uz obilje šarma i fino dozirani crni humor. Na papiru ovaj recept zvuči jednostavno. U praksi ga čak niti svi nastavci Indiane Jonesa nisu bili sposobni replicirati. Moon Knight se trudi, ali odjekuje šuplje.

Dobar pustolovni film sa sobom povlači određene oštre rubove i grube površine. Pritom mislim na scene poput one iz Raiders of Lost Ark kada Indianu napadne golemi mačevaoc na tržnici. Prema scenariju, tu je trebala uslijediti scena borbe. No, Harrison Ford je bio bolestan tijekom snimanja zbog čega njegov lik u filmu jednostavno upuca mačevaoca. Trenutak je istodobno kukavički, ali i histerično smiješan jer je toliko neočekivan a opet smislen. Trenuci ovakvog cinizma podsjećaju nas kako protagonist pokušava ostati živ pod svaku cijenu.

U Moon Knightu je očito kako takve prijetnje nema. Čak i kada su u tijelo junaka zabijena koplja, očito je kako samo gledamo kompjuterski animiranu 3D lutku.

Bezubost serije postaje još očitija kada odluči zakoračiti u teritorij strave i užasa. Isprva Steven a kasnije i Marc uznemireno propituju vlastiti razum i percepciju stvarnosti. Međutim, niti u jednom trenutku ne osjećamo jezu ili zabrinutost zbog toga. Čak i kada se Steven/Marc nađe zatočen u ludnici, očito je kako je to samo iluzija čiji je cilj uvjeriti protagonista da je umislio čitavu pustolovinu koju smo upravo odgledali.

Podjednako veliki problem ove serije je što nam scenaristi prečesto objašnjavaju stvari umjesto da nam ih pokažu. O Marcovom propalom braku s Laylom saznajemo iz njezinog razgovora sa sporednim likom koji se pojavljuje u jednoj jedinoj sceni. Arthur Harrow predstavljen je u fino uznemirujućoj sceni, da bi potom bio sveden na niz monotonih monologa. Za povijest egipatskih bogova i njihove međusobne sukobe doznajemo usput. Zbog svega ovoga, konačnu borbu u sjeni Keopsove piramide pratimo bez ikakvog emocionalnog uloga. Tko su zapravo svi ti likovi i zašto bi nam za ikoga od njih trebalo biti stalo?

Tek nakon što sam pogledao seriju, primijetio sam jedan zanimljiv detalj u priči. Marc je židov a njegova supruga Leyla Egipćanka. Ako išta znate o odnosima Egipta i Izraela u prošlom stoljeću, činjenica da su Marc i Leyla uopće skupa vam mora biti bar malo zanimljiva. Kako su se upoznali? Kako su završili zajedno? Ali, zato jer je pričanje o stvarnim političkim problemima kontroverzno, serija bez riječi prelazi na sljedeću akcijsku scenu. Nećemo politiku u Marvelovu butigu.

Nakon 14 godina prakse, Marvelova produkcijska mašinerija temeljito polira sve oštre rubove i grube površine na svojim proizvodima. Malo jeze je prihvatljivo, ali strava nije. Nasilje je u redu dok god nema krvi. Trenuci emocionalne ranjivosti smjesta moraju biti potkopani šaljivom doskočicom. Konačni je proizvod pristojan i pristupačan, mlitav i mlak. Nikad to nisam osjetio u tolikoj mjeri kao u seriji Moon Knight.