Anansijevi dečki (Anansy Boys)
Autor: Neil Gaiman
Godina izdanja: 2011. (2005. original)
Nakladnik: Algoritam
Uvez: tvrdi
Broj stranica: 318
Prevoditelj: Vladimir Cvetković-Sever
Jezik originala: engleski
Neil Gaiman zna ispričati dobru priču, čak i kada rekvizite za nju posuđuje iz udaljenih vremena i lokacija. U Anansijevim dečkima ima psihoanalize, mitologije i simbolike koliko ima likova, humora i fabule. Gaimanu je uspjelo od svega toga napraviti tečnu i zabavnu priču (potjeru) na relaciji Engleska-SAD-Karibi, krimić, nadnaravni triler, ljubavnu priču i priču o odrastanju. Gaiman nije ostao imun od svijeta kojeg je stvorio u Američkim bogovima, tako da je ponovno pozvao raznolika božanstva da hodaju među ljudima koji ništa ne slute, ujedno postojeći u svojim nedokučivim svjetovima. Međutim, Anansijevi dečki mnogo ja vedrije i lakše štivo.
Anansi (ili Nancy – što je ujedno prezime glavnih protagonista) je po afričkoj/karipskoj narodnoj predaji, pauk, a po svojim osobinama ‘trickster’; varalica, prevarant, obmanjivač. Trickster je kategorija iz Jungove teorije arhetipova, a u nju spadaju primjerice mitološki kojot, gavran, nordijski Loki ali i Zekoslav Mrkva. Uloga u panteonima i svijetu im je iznimno važna, mnogo više nego što se na prvi pogled čini. Trickster je nepredvidljiv, nikome ne polaže račune, inteligentan, drzak, zloćkast, nepouzdan, sretan kada nekoga dovede u škakljivu situaciju. Iako je teško pojmiti da su kao takvi bitna pokretačka i stvaralačka sila, nužni su za razbijanje ustaljenih kanona, postavljanje nove perspektive, stjecanje novih uvida, rast i napredak. U tom smislu, posredno, jesu demijurzi, neovisno o ili baš unatoč svojoj primarnoj motivaciji.
Fabula Anansijevih dečki otvara se sa jednom smrću, dakle kreće od jednog početka i na cikličnom putu do novog početka vodi nas stranputicama slojeva stvarnosti, vremena i značenja. Debeli Charlie, lik u fokusu priče, pojedinac je daleko od svojeg realiziranog potencijala, manipuliran, nesretan, neiskren sam prema sebi, ukratko lik u kojemu ćemo se svi prepoznati. Dolaskom na scenu njegovog brata, druge polovice i svojevrsnog antipoda, Spidera, počinje Charlijev rast koji je sve nego gladak i dobrovoljan. Spajanje teze i antiteze u sintezu popraćeno je crnom magijom, božanskim intervencijama, uvredama nezaboravljenima od počela, sudbinskim susretima, pomoćima i osujećivanjima od drugih likova i okolnosti. Pouka je klasična – da bi zaslužili bolju verziju sebe, protagonisti moraju biti spremni skočiti i u ralje tigra. Ponekad doslovce.
Kada se profiltriraju nadnaravni elementi, Anansijevi dečki je knjiga o učenju vjerovanja u sebe i ono što smo zaista ispod naslaga tuđih očekivanja i vlastite naučene, konvencionalno prihvaćene, maske. Ona je također metafora o ulasku ljudskog roda/pojedinca u doba svjetla (nije čudo što je trickster gavran/Prometej ukrao vatru bozima i podario ljudima), razuma, nadilaženja životinjskog, korištenja malih sivih stanica za opstanak i, što je najvažnije, za razvoj kulture, jezika, umjetnosti, za meta-evoluciju. Unatoč ozbiljnosti i težini zadaće, Gaiman uspijeva ispričati priču prožetu humorom, apsurdom i karikaturom, laku i zabavnu za čitanje i na samo najprimarnijoj razini. Iako kvalitetom kaska za Američkim bogovima i ne predstavlja najsjajniji primjer spekulativne fikcije, avanture Anansijevih dečkā su lagana razbibriga.