Inverzija Science fiction and fantasy news website
Ako nečega nisam fan, onda je to superherojska fikcija. Prije par godina vjerojatno to ne bih trebao posebno isticati, ali trenutno razdoblje kao da me želi izlupati i ostaviti me na tlu, krvavog i nezadovoljnog, predoziranog morem istog. Generalni konsenzus je jednostavan – ako ti se ne sviđa, nemoj gledati, što je realno filozofija koju je lako pratiti, ali problem ide dublje kad je osoba zainteresirana za pop kulturu što znači da što god ja htio, uvijek ću biti okružen trailerima, posterima i ljudima koji na kavi žele debatirati o tome koji je najbolji Marvelov film i govoriti mi kako „Suicide Squad“ vjerojatno i nije BAAAAŠ tako loš kao što se priča.
Alternativa je da se povučem u prvu rupu na koju nađem (ili je možda sam iskopam) i nestanem u njoj. Tada ostatak života posvetim pre-superherojskoj nostalgiji dok me istovremeno mozak boli zbog činjenice da ne znam je li Taika Waititi stvarno uspio napravit dobar Thor film.
Kao što možete vidjeti, moj život nije jednostavan, za što je najzaslužnija moja vlastita glupost i nesposobnost da usprkos svemu jednostavno prestanem gledati stvar koja mi na tako površan način komplicira život.
A opet…
Da sam stvarno-stvarno-STVARNO odustao, tada ne bih pogledao prvu epizodu FX-ove serije „Legion“… Koja je nekim čudom ispala skoro pa fenomenalna. Pa ajde da meljem malo o tome…
Kao prvo, Legion je (prva) serija smještena u X-Men svemir. Tako barem kažu, mada ne vjerujem da ćemo baš vidjet Wolverinea u tom formatu. Ostali više-manje. Moram priznati da usprkos mojoj superherojskoj averziji, uvijek sam dosta volio X-Men filmove. Bilo je par stinkera tu i tamo, ali generalno su bili sasvim u redu (i da, Apocalypse nije TAKO LOŠ, smirite se, ljudi). Možda je glavni razlog za to što svaki film te franšize nije istovremeno htio biti trailer za deset drugih filmova, ali tko zna. No na stranu to sad, jer ova serija je ipak svoja beštija.
Tako sada imamo Legiona a.k.a. Davida Hallera (Dan Stevens), inače sina legendarnog Charlesa Xaviera kojemu je dok je još bio dijete dijagnosticirana šizofrenija. David čuje glasove u glavi, on vidi svašta i čuje svašta i njegov um je jedna velika, kaotična zbrka.
Ta zbrka je jako važna pošto je i struktura same serije upravo takva. Glavni lik većinu prve epizode provodi u psihijatriji (da ne kažem baš ludnici), što je uvijek dobar materijal za brdo bizarnih dijaloga (u stilu Dvanaest Majmuna), a sve to je začinjeno vizualnim stilom koji šizofreno skače s jedne palete boje na drugu, izvrće kameru i dimenzije i općenito vas pokušava izluditi. Serija je ozbiljna, ali ako je vrijeme za dance number onda ajmo nabaciti jedan dance number, zašto ne. Taj quirkiness je prisutan cijelo vrijeme, što ne znači da ćete ovu seriju gledati kao nešto veselo, blesavo i Scott-Pilgrimasto. Ipak, poanta je prezentiranje mentalnih bolesti, ili barem nečega što bi to moglo biti, a to nikada nije baš neka najveselija tema.
Naravno, to što glavni lik djeluje ludo ne znači on to stvarno i jest. Zapravo je riječ o liku koji u svojoj glavi ima nekoliko tisuća različitih osobnosti od kojih svaka ima svoju supermoć. To Davida ‘Legiona’ Hallera čini možda i najjačim mutantom svih vremena. Njegova jedina mana je to što, eto, nije baš najstabilnija osoba na svijetu.
U prvoj epizodi pojavljuje se niz jednako ekscentričnih likova od kojih se najviše ističu totalno suluda Lenny koju glumi genijalna Aubrey Plaza i Sydney (Rachel Keller) koju se NIKADA NE SMIJE DODIRNUTI, NIKADA! Do kraja epizoda pojavi se još nekoliko likova koji bi naknadno mogli biti zanimljivi, ali koje još nismo vidjeli dovoljno da mogu sad nešto previše pametno reći o njima (Ptonomy Wallace je dobar s kalašnjikovom?).
Trojka koju sam istaknuo je svakako u prvom planu u prvoj epizodi i lijepo je vidjeti konzistenciju u njihovim nestabilnim karakterima. Za sada tako nemamo ni jednog lika koji djeluje kao da je kvalitetan superherojski materijal. Ako išta, ovi više izgledaju kao da su sposobni slučajno uništiti svijet nego spasiti ga.
Nakon prve epizode nema neke posebne naznake glavnog negativca. Da, tu su neki tipovi u odjelima koji očigledno imaju neke svoje ideje i ciljeve, ali nadam se da će serija s vremenom pronaći određenu individuu koja će biti dostojna ovako zanimljivih likova. U toj ulozi bi dobro funkcionirao netko jednako nenormalan, netko tko će dodatno zapapriti stvari, a ne ih spustiti na zemlju.
Svakako se ne bojim da će cijela stvar u konačnici ispasti dobro. Ipak iza ove serije stoji Noah Hawley, čovjek koji je zadužen za televizijsku adaptaciju Farga koja je posebno pamtljiva po svojoj otkačenosti i nezaboravnim likovima. Već i u Fargu se Hawley igrao sa žanrovskim elementima pa mi je drago da je sada dobio priliku napraviti jednu pravu žanrovsku seriju u kojoj može raditi više-manje što god želi. Hawley tako i dalje puca po svom pa nije čudno da već sada imamo superherojsku seriju koja ne liči na išta drugo iz tog podržanra.
Što je, sad kad bolje razmislim, vjerojatno i razlog zašto mi je toliko dobra.
