Kultni kutak: “Wizards” (SAD, 1977.)

 

“Kultni kutak” zamišljen je kao niz recenzija čiji je cilj brisanje prašine sa zaboravljenih ili široj publici nepoznatih žanrovskih ostvarenja koja uživaju kultni status.

Ralph Bakshi neosporna je veličina u svijetu animacije. Redatelj uspješnih, ali i iznimno kontroverznih, dugometražnih animiranih filmova “Fritz the Cat” i “Heavy Traffic” zbog tematike i eksplicitnog sadržaja istih postao je ikona kontrakulture. Ikona pomalo neopravdano svrstana “u isti koš” s Robertom Crumbom. Poveznice između njih svakako postoje, no “stripaš” Crumb zapravo je bizarna ličnost i mračniji autor koji nikada nije pokazivao naznake izlaska van osobno postavljenih tematskih i stilskih okvira. Crumb je ujedno  tvorac stripovskog antijunaka mačka Fritza; lika koji će upravo Bakshiju poslužiti kao prekretnica u karijeri. Prvotni “otac” Fritza bio je iznimno negativan spram Bashkijeve međunarodno uspješne ekranizacije njegova stripa.

Kontroverzno remekdjelo i animirana uspješnica “Heavy Traffic” (1973.) pak Bakshija uzdiže u sam vrh animacije te uz Walta Disneya postaje jedina osoba s dva uzastopna novčano uspješna autorska “crtića”.   Bakshijeva su “rubna” djela klasificirana X-ratingom. Činjenica je to zbog koje će biti osporavan Bakshijev položaj “umjetnika”. On će pak krajem sedamdesetih učiniti nešto što Crumb čitavog života uporno odbija. Napustiti će eksplicitnost svog dotadašnjeg opusa i tematskim zaokretom pridobiti novu publiku.

Rezultat je “Wizards”, Bakshijev prvi “obiteljski” animirani film.

Upravo će ovaj fantasy ep kasnije omogućiti Bakshiju režiranje animirane verzije Tolkienovog “Gospodara prstenova”; ekranizacije koja je zbog nedavne Jacksonove filmske trilogije ponovno stekla popularnost. No prijeđimo napokon na “Wizards”! Film to zaslužuje. 

“Wizards” je ona stara, već tisuću puta viđena, priča o sukobu dobra i zla. I što sad? Nije to nužno loše. Sve priče je moguće svesti na prepoznatljiv obrazac, ali pravo pitanje je kojim sadržajem će postavljena forma biti ispunjena? Može li Bakshi uvesti malo “boje” u  “crno” i “bijelo” ili smo pak osuđeni na bezlično sivilo?

Priča je ovo o sukobu dva brata; dva moćna maga u okršaju radi sudbine svijeta. Čovječanstvo, uništeno nuklearnim ratom i svedeno na “primitivni” stupanj razvoja, primorano je suživotu s ponovno probuđenim magijskim bićima. Vile, vilenjaci i patuljci kontrast su mutiranim i iskvarenim ljudima; atavizmima prošlih vremena. Igra je to svijetla i tame. Zli čarobnjak (Blackwolf) utočište će potražiti u ruševinama mutiranog grada te će ovaj ljubomorom i ružnoćom izjedeni Kain željeti samo jedno; svjetsku dominaciju. Da čitava stvar ne bi postala generična, Bakshi u dovoljnim količinama pruža svoj trademark crni humor i ludilo.

Zli čarobnjak ne može ujediniti svoje podanike. U pitanju su izmučene  duše motivirane isključivo očiglednom osobnom korišću. Neočekivano otkriće iz vremena velikog rata, stari propagandni filmovi, pružiti će nenadani polet i energiju surovom okruženju. Nacionalizam uzima maha i zli čarobnjak postaje führer , jedan u nizu nastalih faktora homogenosti usred manije novonastalog četvrtog reicha. Suptilni prikaz politike ne odvraća od prevladavajuće fantasy tematike, već zlu daje dubinu; dimenziju više. Hoće li dobri mag (Avatar) uspjeti spasiti zemlju?

Fantazija, bez obzira na spomenute ideje i mračnu satiru, ostaje tijekom cijelog filma u prvom planu. Tvorčev očiti autorski potpis ne narušava osjećaj da gledamo avanturistički film, no upravo neočekivani detalji “Wizards” izdvajaju u moru sličnih (da ne kažemo generičnih) ostvarenja.

Vizualno film možemo opisati kao iznimno dojmljiv. Više stilova animacije isprepliće se u jednoj dosta specifičnoj “smjesi”. Pozadinski likovi snaga “dobra” nacrtani su u stilu jeftinijih uradaka celuloidne animacije te se ne izdavajaju posebno dizajnom. Vilenjaci i vile izgledaju, mogli bismo reći, očekivano. Zlikovci su razrađeniji i zanimljiviji, a dizajnom je ikoničan postao crveni android ubojica “Peace”; zaštitno lice čitavog projekta. Likovi koje bismo opravdano mogli nazvati karikaturama svojim konceptom samo potkrepljuju suptilnu satiru  unutar filma. Predsjednik je primjerice klaun, a bezimeni vojnici s plinskim maskama unose finu dozu slapsticka klasičnih crno-bijelih crtića; sve u cilju potenciranja bezumlja situacije. Djelo u svojem raznovrsnom miksu stilova obilato koristi rotoskopiju. Bakshi je dokazani majstor tehnike u kojoj na postojećoj stvarnoj pozadini (realnoj slici) crta likove; tehnike obilato korištene u njegovim prijašnjim ostvarenjima. U slučaju “Wizardsa” upotreba rotoskopije je djelomično proizašla iz nužnosti zbog problema budžeta. Stilski je uklopljena besprijekorno te uz postojeće razlike u animaciji tvori unikatni vizualni identitet filma. Film se isplati pogledati već zbog nadrealnog i pomalo šizofrenog izgleda određenih sekvenci. Bizarni rasplet završnog dvoboja magova je također nešto što nećete lako zaboraviti.

Što je na kraju taj čudni “Wizards”?

Iako posjeduje elemente obiteljske avanture “Wizards” izvedbom naginje zrelijoj publici. Time postaje “sredina” u Bakshijevom opusu; zadržavši humor i vizualni stil ranijih “odraslih” djela, no i Bakshijevski stav u odnosu na kasniji vizualno impresivni i animirani “Lord of the rings” te dosta blijedu fantaziju “Fire and Ice”. “Wizards” je nepravedno zaboravljen dragulj, satirični umjetnički kolaž čije poruke o opasnostima ponavljanja povijesti zloguko odzvanjaju u današnjem svijetu.

Ocjena: 8/10 crvenih androida i slapstick magova

“Time renews tomorrow, when we’ve used today.”