Inverzija Science fiction and fantasy news website
Držite se za sjedala. Dobrodošli u 30. obljetnicu Jurskog parka (Jurassic Park). Da, vjerovali ili ne, ovaj odlični znanstvenofantastični film o genetski modificiranim gmazovima, čovjekovom igranju Boga, tematskom parku snova (ili noćne more), evoluciji i teoriji kaosa, ušetao je na velike ekrane 11. lipnja, sad već daleke 1993. godine. Jurski park je već tog ljeta zavladao svjetskim kinima, te zauvijek promijenio svijet filma. Možda još i bitnije, ovaj blockbuster režisera Stevena Spielberga probudio je interes za dinosaure, interes koji tri dekade kasnije, i dalje ne jenjava.
Avantura na otoku Nublar
Jurski park jedan je od rijetkih filmova koji je postao neizbježan dio pop kulture, ali i naših života. Zapitao bi vas, u slučaju da ste vidjeli ovaj ljetni blockbuster u kinu, da li se slučajno sjećate trenutka kada se na velikim ekranima ukazao masivni Brahiosaur? Da li se sjećate leta helikoptera nad Isla Nublar, ili prolaska Ford Explorera kroz masivna vrata uz fanfare, i sad već kultni soundtrack Johna Williamsa? Ne bi me iznenadilo da je odgovor potvrdan, budući da se i sam sjećam tih trenutaka. Momenta u kojem je film postao magija, u kojem sam kao dječak posjetio izgubljeni svijet, i koji mi se zauvijek urezao u pamćenje.
Tajna uspjeha Jurskog parka dijelom se krije u samom izvorniku, istoimenom bestselleru proslavljenog pisca tehnotrilera Michael Crichton. Upravo je Crichton prvi zamislio tematski park kojemu nema premca, naseljen drevnim gmazovima, park koji se zbog čovjekove želje igranja Boga, i ljudskih slabosti, pretvara iz mjesta snova u mjesto noćne more. Tko zna da li bi ova relativno mračna priča postigla takav uspjeh da režiju adaptacije nije preuzeo nitko drugi doli Steven Spielberg, u to vrijeme već poznat po filmovima namijenjenim cijeloj obitelji. Spielberg je ublažio originalnu priču, te uz pomoć scenarista Davida Koeppa, film pretvorio u magnet kako za odrasle tako i za djecu. Stvorivši jedan od najomiljenijih filmova u povijesti Hollywooda. Tako smo dobili nezaboravnu bezvremensku avanturu na otoku Nublar, smještenom 120 milja od obale Kostarike…
Teorija kaosa
Radnja Jurskog parka prati trojicu stručnjaka, paleontologa Alana Granta (Sam Neill), paleobotaničarku Ellie Sattler (Laura Dern) i matematičara Iana Malcolma (Jeff Goldblum), koje je filantrop John Hammond (Richard Attenborough) pozvao da posjete njegov park, smješten na otoku Nublar. Trojcu se pridružilo i dvoje Hammondove unučadi, Tim i Lexie (Joseph Mazzello i Ariana Richards), ali i odvjetnik Donald Gennaro (Martin Ferrero) čija je dužnost da ispita sigurnost samog parka. Tu je i par zaposlenika, koji se brinu za sigurnost, Robert Muldoon (Bob Peck) i John Arnold (Samuel L. Jackson). Zvuči jednostavno zar ne.
Problem je da je posljednji zaposlenik, informatičar Dennis Nedry (Wayne Knight) zbog financijskih problema sklopio ugovor s vragom, glavnim takmacem Hammondove kompanije Ingen. Zato ne čudi da u manje od 24 sata, tura po parku postaje borba na život i smrt u kojem dinosauri od glavne atrakcije postaju lovci, a ljudi plijen, nakon što se električne ograde širom parka pogase, zbog ljudske pohlepe i hubrisa. Ili kako bi rekao sam Ian Malcolm, nakon što Jurskim parkom zavlada teorija kaosa.
Zvijezde stare 65 milijuna godina
Zanimljivo, iako svi pamtimo glavne likove, koje su odlično odigrali ranije spomenuti glumci, prave zvijezde Jurskog parka nisu likovi, tj. glumci, već sami dinosauri. To postaje još zanimljivije kad uzmemo u obzir da se u cijelom filmu, koji traje oko dva sata, dinosauri na ekranu pojavljuju u svega nešto više od 15 minuta! Ali kojih je to 15 minuta! Kroz miks animatronike i specijalnih efekata, dinosauri Jurskog parka prikazani su iznenađujuće realno. Tog ljeta 1993., gledatelji su ostali frapirani veličanstvenim gmazovima koji su unosili poštovanje ali i strah i trepet kako među heroje, tako i među gledatelje.
Zapravo, Jurski park je prvi film koji je koristio CGI u većoj mjeri, čime je postavio temelje tehnološkoj revoluciji, koja nas je naposljetku dovela do današnjih vizualnih efekata, bilo to dobro ili loše. No tajna uspjeha Jurskog parka, 30 godina nakon premijere, je da se pored CGI-a koji je omogućio dotad nemoguće scene kao šetnju brahiosaura ili trk Gallimimusa, koristilo i animatroniku, koja je doista „oživila“ drevne gmazove. Tko može zaboraviti trenutak kad smo po prvi put vidjeli bolesnog Triceratopsa, ili noćni napad glavne zvijezde Tyrannosaura Rexa na cesti okupanoj kišom? A da ne spominjemo opake i jako inteligentne „pametne cure“ – Velociraptore.
Nedostižni cilj
Upravo zbog ovog miksa starog i novog, kao i pametnog doziranja prapovijesnih reptila, Jurski park i 30 godina kasnije izgleda skoro pa isto kao kad smo ga vidjeli prvi put. Ovo je uspjelo rijetko kojem filmu. Nažalost, iako je Jurski park, nakon zarade od više od milijarde dolara, stvorio cijelu franšizu, niti jedan od nastavaka nije uspio dočarati tu magiju, koju smo imali prilike vidjeti početkom devedesetih. To posebno vrijedi za trilogiju Jurskog svijeta, gdje eksplozija vizualnih efekata ne pomaže dočarati osjećaj strahopoštovanja i terora iz prvog filma. Na neki način ogromni uspjeh Jurskog parka rezultirao je prokletstvom, rijetkim primjerom gdje je ostatak franšize puno lošiji od začetnika.
T-Rex je postao ikona filma, kao i cjelokupne franšize, a njegov obris dominira i na kultnom logu. No niti jedan film nakon Jurskog parka ne može dočarati scenu noćnog napada. Scena je doslovno savršena, te nas drži u kombinaciji napetosti i straha. Tišina koja predstoji samom napadu, kadar vode koja podrhtava u čašama, te nestanak koze, kulminiraju debijem glavne zvijezde – masivnog predatora, dok kida kablove ograde kao da su od papira te stupa na cestu dok ljudi u automobilima s užasom bespomoćno promatraju što se upravo dogodilo. U tom trenu, T-Rex, gigant iz daleke prošlosti, ispušta kultni krik, a mi gledatelji shvaćamo da gledamo stvaranje filmske povijesti.
Dobrodošli u Jurski park!
Podsjetnik na 30 godišnjicu kultnog blockbustera ne mogu završiti bez spomena nezaboravne glazbe velikog Johna Williamsa. Ako ste se rodili krajem 80ih, Williams je praktički kompozirao cijelo vaše djetinjstvo. Ali soundtrack iz Jurskog parka izdvaja se time da je svaka od melodija remek-djelo. Dinosauri su glavne zvijezde, radnja je zanimljiva i poučna, glumci rade dobar posao, ali bez muzike, to ne bilo to. Poslušajte glavnu temu i recite da vas nisu prošli trnci, i reći ću vam da lažete. Što me dovodi i do samog kraja ovog nostalgičnog osvrta.
Jurski park možda nije najbolji Spielbergov film, kao ni najbolji film svih vremena. Ali kombinacija specijalnih efekata, glume, radnje i muzike, izdiže Jurski park nad mnogim ostalim filmovima, kako u žanru tako i izvan njega. 30 godina nakon premijere, Jurski park je ostao filmski fenomen, film koji je stvorio franšizu, ali koji odlično funkcionira i samostalano. Film koji je praktički stvorio merchandising kakav znamo, koji je milijune djece širom svijeta pretvorio u dino eksperte, a mnoge od njih i potaknuo da postanu znanstvenici. Jer nemojmo zaboraviti, Jurski park, na kojem su radili ponajbolji eksperti, po prvi je put od svih filmova prikazao dinosaure ne kao spore gmazove, već kao agilne ptice. Jurski park promijenio je filmsku povijest, ali i nas.
I zato, ako kojim slučajem nađete vremena ovaj tjedan, mjesec, ili godinu, sjednite se u omiljeni naslonjač, uzmite kokice, daljinski u ruke, i posjetite Isla Nublar.
Dobrodošli u Jurski park!
