Joe Abercrombie: Junaci – Svi možemo biti junaci, makar na jedan dan

Novi stari Abercombie ponovno kuca na vrata hrvatskih izdanja. Čini se da Vorto Palabra nastavlja s probranom svitom fantasy autora i serijala prerano preminulog Algoritma. Prvo fantasy izdanje – Junaci, u ovoj mladoj izdavačkoj kući nije moglo biti bolje odabrano (sukladno mom ukusu), samo s napomenom da je ovo više za već staru i postojeću publiku koje je odrastala na određenim Algoritmovim serijalima. Teško da ćete odabrati ovu knjigu na polici osim ako niste čitali neki od Abercrombijevih prijašnjih romana, to je činjenica, jer ipak iza ovog romana postoji i cijeli jedan fantastični svijet, opširan i dubok, započet s trilogijom „Prvi zakon“ (nabavite to pod obavezno, možete pokušati s prvim dijelom koji dolazi i u džepnom mekoukoričenom izdanju). Nakon Junaka ostaje nam još jedan solo roman iz franšize „Red country“. Pa apeliram na izdavača, ima ovdje prisutnog barem jednog izrazito zainteresiranog.

Naslov romana ambivalentno je definiran, on označava i samo centralno sjedište radnje, a i predočava nam vrstu likova s kojima ćemo se družiti tijekom čitanja romana. Oni su junaci, svaki svoje vrste. Posebice na Sjeveru, gdje gruba zemlja stvara žilave i čvrste ljude koji se moraju rukama i zubima boriti da bi preživjeli. Abercrombijeva fantazija atipična je za klasične fantasy serijale s družinama junaka koje su centralni dio romana. Kad pričamo o tim „junacima“, oni su po klasičnom obrascu pozitivci, ili u novije vrijeme pozitivci, ali s mračnom stranom koja zna prevagnuti jezičac vage ponekad prema dobrome, a ponekad prema lošem, ili zlu. Ovdje su junaci suprotstavljene vojske s pojedincima s jedne i druge strane. Kako sam rat nije „dobro protiv zloga“ nego nova raspodjela interesnih zona i manifestacije moći tajnih gospodara svijeta, otpada nam klasična definicija junaka jer niti ne znamo koja strana služi „dobro“. U Abercrombiejevom svijetu svi su junaci, oni koje se bore za pravu stvar, odnosno stvar za koju oni misle da je prava. Također je teško razlikovati junake od zločinaca ili pak od običnih ljudi. A bili oni junaci, kraljevi ili prosjaci, svi na kraju završe u blatu…

Junaci je drugi po redu od tri samostalna romana u svijetu Prvog zakona koji su izašli nakon prve trilogije. Smješten je u isti svijet samo pet godina kasnije. Lagali bismo kad bismo rekli da se bilo što promijenilo od našeg posljednjeg susreta u ovom univerzumu. Vječiti rivali Unija i Sjever u krvavom su i bespoštednom ratu. Unija sa svojim nesposobnim generalima i čarobnjakom Bayazom u sjeni, te Sjever pod vodstvom Crnog Dowa u stanju konstantnog rata. Kako rat stoji novaca, a novac se približava kraju, donesena je odluka za konačnu ofenzivu Unije koja bi trebala okončati rat. S tom postavkom Abercrombie postavlja temelje za svoj možda najambiciozniji roman. I pritom tu ne mislim na radnjom najopsežniji (jer ipak je trilogija već iza njega) nego na vremenski najograničeniji roman čija se radnja dešava u samo tri dana, s preko stotinjak naslovljenih likova te preko devet POV likova s čijih aspekata promatramo radnju. Oni koji su čitali trilogiju zasigurno su oduševljeni što mogu sresti neke od starih likova iz družine Krvave Devetke (Cucak, Cvokot, Crni Dow, Bayaz). No moram napomenuti da oni nisu više tako dobri i dragi kakve smo ih mogli čitati ranije. Oni su jednostavno drugačiji. Iako su i prijašnje knjige imale značaj udio akcijskih elemenata, ovo je po žanru tipični akcijski ratni fantasy uradak.

Abercrombie kao i obično vodi vrlo živopisnu paletu likova s raznih strana bojišnica. To su likovi koje ćete zapamtiti, po svojoj gluposti, mudrosti, krvožednosti ili pak regularnoj ekstravagantnosti. Dvije su suprotstavljene strane, poput yina i yanga. Nespojive i neodvojive. Unija odnosno Jug i divlji Sjever. Da ne otkrivamo previše određene stvari koje bi mogle pokvariti doživljaj cijelog ovog serijala, jer se temeljna premisa nije promijenila od početka, reći ćemo samo da se neke stvari nikad ne mijenjaju. Tajni gospodari s tajanstvenim i nedokučivim agendama, te obični ljudi koji su obično topovsko meso u široj slici vječite borbe dobra i zla. Samo što i dobro i zlo kod Abercrombieja uvijek imaju i značajnu dozu sivog. Borba između dobra i zla, odnosno Bayazovih čarobnjaka dobra i zlih čarobnjaka tajanstvenog Proroka s istoka prenosi se u ovom romanu na novo bojište, slično kako je to bilo u izvornoj trilogiji i u prijašnjem romanu „Osveta“.

Kako je cijeli roman jedna velika pozornica sa stotinama likova, malo ćemo se pozabaviti likovima koji su mi tako divlji i dragi da bi bilo šteta da ih ne stavim na papir. Počet ćemo sa Sjeverom na čijem čelu stoji kralj, Zaštitnik Sjevera – Crni Dow. To je postao poslavši Krvavu Devetku u blato u samom finalu treće knjige trilogije (ako se ne sjećate, prolistajte knjigu). Uz svoju odanu desnu ruku, ima niz zapovjednika Velikih Imena. Curnden Koščar prvi je POV lik kojeg susrećemo, i velik dio radnje odvija se s njegovog aspekta. On je fantasy verzija poručnika Murtaugha iz „Smrtonosnog oružja“ čija je krilatica bila: „Prestar sam za ta sranja.“ Vođa jedne od dvanaestorice, iskusni veteran iz mnogo bitaka, polagano je umoran od svega, od rata i starih rana, te se odlučuje umiroviti nakon ove posljednje borbe. No da bi to ostvario, mora samo preživjeti. Drugi POV lik je Calder, sin Bethoda, bivšeg velikog kralja Sjevera, koji dane provodi u sramoti i progonstvu, u sjeni svog starijeg brata Caldera. Kako za sebe kaže, više je ljubavnik nego ratnik. To će se naravno pokazati točnim, no njegova urođena inteligencija naslijeđena po ocu, također mu pomaže u ostvarivanju ciljeva. Jedan je od ozbiljnih pretendenata za novog kralja Sjevera.

Jug odnosno Unija je pod zapovjedništvom nekolicine generala i vrhovnim zapovjedništvom lord maršala Kroya. Generali Jalenhorn, Meed i Mitterick te Cuckov odred, četa Sjevernjaka koji su se odmetnuli od svojih sunarodnjaka. Dva lika koja povezuju Jug s prijašnjim romanima su veliki čarobnjak Bayaz i snagator Bremer dan Gorst. Bayaz je i dalje stari prljavi manipulator čija čelična ruka (s rukavicama) može promijeniti tijek rata. Mnogi su sumnjali, pa i ja, da je Gorst lik ispod čije se grube vanjštine i piskutavog glasa krije div prekrasne nutrine. Prema njegovim riječima, on je: „Čovjek koji nikada ne govori prave stvari u pravo vrijeme.“ Beznadno je zaljubljen u prelijepu Finree, kćer lorda maršala Kroya. No, avaj, ljubljena tu ljubav ne uviđa, jer tko bi volio zaljubljenika u rat, čiji se vokabular sastoji od nekoliko riječi, a i kad nadođu one prave, uvijek čudno proizađu iz njegovih usta. Jedini pravi ratnik Unije. Ali trenutno je po kazni samo pasivni Kraljevski promatrač. Lista likova može ići unedogled, no nije ni vrijeme ni mjesto da dužimo…

Volim autorov crni humor i sarkazam, volim njegove likove i njihova poimanja života, a da ne govorim o konstantnim preobratima. Poglavlja su nabijena akcijom, no retci koje čitate nisu suhoparne scene. Osim užasa izvana, svi likovi prolaze razne unutarnje dileme i drame. Jedna stvar koja me se baš dojmila su koncepcija naracije kroz određene akcijske scene tijekom velikih bitaka. Čitatelj biva bačen u bitku promatrajući je s više aspekata čija se gledišta nastavljaju jedna na druge tijekom jednog poglavlja. Autor jednostavno dobacuje narativnu lopticu s jednog lika na drugi. Vrlo dinamično i zanimljivo iskustvo.

Na Abercrombiejevom blogu možete pročitati kratke auto-osvrte svih njegovih romana s jedinstvenog autorovog stajališta. Budući da je nova trilogija skicirana i osmišljena s već identificiranim naslovima trilogije (i dešava se kojih 30 godina nakon događaja iz posljednjeg romana), mogu nam samo zaželjeti dobre godine koje dolaze znajući da nećemo ostati bez materijala od ovako zabavnog i živopisnog pisca.