J. R. R. Tolkien: zdravica za Profesora!

John Ronald Reuel Tolkien se rodio 03. siječnja 1892. Iako je rođen u Južnoj Africi, život je proveo u Engleskoj. U listopadu 1911. počeo je studirati klasicizam na Oxfordu, ali se 1913. godine opredijelio za engleski jezik i književnost. Diplomirao je 1915. s najvišim akademskim uspjehom.

Tijekom Prvog svjetskog rata borio se u Francuskoj, a nakon što je 1920. otišao iz vojske, radio je za Oxford English Dictionary. Tamo je proučavao povijest i etimologiju riječi germanskog podrijetla koje su počinjale slovom W. Ubrzo nakon toga postaje najmlađi profesor engleske književnosti na Sveučilištu u Leedsu.

Vratio se na Oxford 1925. godine kao profesor anglosaksonskog na koledžu Pembroke te je tada započeo pisati “Hobita”. Osim toga, Tolkien je tada završio i s pisanjem prvih dvaju nastavaka “Gospodara prstenova”. Dvadeset godina kasnije Tolkien postaje profesorom engleskog jezika i književnosti na koledžu Merton u Oxfordu, gdje ostaje do odlaska u mirovinu.

U razdoblju prije drugog svjetskog rata bio je blizak prijatelj poznatih pisaca fantastike i kršćanske apologetike C.S. Lewisa (Narnijske kronike), Owena Barfielda i Charlesa Williamsa koji su zajedno, izmjenjujući međusobno mišljenja, ideje i djela u radu, bili dio neformalne književne skupine poznate pod nazivom Inklings. Tolkienov sin Christopher također je bio član grupe Inklings, koji je nacrtao originalne mape za “Gospodara prstenova” te je nakon očeve smrti uredio većinu njegovih postumno objavljenih djela.

Iako su mnogi drugi autori objavljivali radove iz područja fantazije prije Tolkiena, veliki uspjeh Hobita i Gospodara prstenova je doveo do izravnog populariziranja žanra. Sukladno tome Tolkien se popularno naziva i ocem moderne fantasy literature, ili točnije, visoke fantazije.

Tolkienova velika ljubav bila je filologija, znanost o jeziku. Budući lingvist, stvorio je čak petnaest izmišljenih jezika, od kojih su napoznatija dva vilenjačka iz Gospodara prstenova: Queneya i Sindarin. Na tim jezicima pisao je čak i pjesme i poeme. Od svih jezika koje je znao (a znao ih je dvadesetak), najviše je volio finski, koji je naučio da bi mogao u originalu pročitati finski ep Kalevala. Jako je volio “mrtve” jezike, poput staroengleskog, srednjovjekovnog velškog ili lombardskog. To znanje mu je pomoglo u šifriranju poruka za njegovu ženu Edith, za vrijeme Prvog svjetskog rata (dešifrirajući Tolkienova pisma znala je kako je, i gdje se nalazi na fronti).

Podjednako su ga objavljivali kada je živio, kao i nakon smrti. Tolikien je za života doživio slavu i priznanje iako nije bio zadovoljan svojim pisanjem. Stalno je nešto dopisivao, bilježio, uređivao, revidirao, te se nije opterećivao s objavljivanjem. Većinu je kako smo već i spomenuli “uredio” sin Christopher upravo nakon Tolkienove smrti. Najpoznatiji njegovi romani objavljeni postuhumno su “Silmarillion”, “Povijest Međuzemlja”, “Nezavršene priče”, “Hurinova djeca” i “Legenda o Sigurdu i Gudrun”.