Introvertirana Patrola iliti Doom Patrol

“Spremni za priču o superherojima? Ma daj, još TV superheroja. Baš ono što svijet treba. Kažite iskreno, jeste li se već navukli? Ili, što ako vam kažem, da je ovo u stvari priča o super luzerima? Gubitnicima, bolno otužnim, poluljudskim otpacima? Što na to kažete? Možda budete sretniji sa svojim jadnim životima približno sljedećih sat vremena?”

Možete li uzeti zaozbiljno seriju koja pilot započinje ovakvim prologom? Parodija na superherojske serije? Ili pak svjesna samoironija, sarkazam, uvod u satiru i kritičko ismijavanje superherojskih serija? Osobno obožavam serije koje sebe ne shvaćaju previše ozbiljno, no istodobno shvaćaju da koncept dobrih serija sačinjava fluidnu priču, ekstravagantne likove (ali do određene mjere kad ne postaju karikature) te spremnost za inteligentni humor čak i u najcrnjim situacijama. A sadržava i elemente medija za odrasle, pri tome ne mislim čisto na nasilje, nego na seks, introspekciju i eksperimentiranje sadržajem, pa čak i kanonima žanra. Doom Patrol ima većinu toga u dobrim omjerima.

Jedna zanimljivost koju ste mogli primijetiti u samom uvodnom citatu jest prisutnost naratora, a narator je nitko drugo doli zakleti neprijatelj naše Patrole, Veseljaka iz Caulderove rezidencije. Naš negativac opetovano ruši četvrti zid, granicu između realnosti i fiktivnog u kojem egzistira univerzum serije. U književnosti i stripu također postoji i narativna forma zvana metafikcija. Stripovski autori/likovi koji se drže te forme obraćaju se gledatelju, preispituju klasične superherojske norme, narativne strukture, strukture prostora i vremena. Na taj način problematiziraju odnos između teksta i stvarnosti, fikcije i zbilje. Ono što je bilo već nekoliko dekada uobičajeno recimo u stripovima, kao izvorima svih superherojskih serija i filmova, metafikcija, konačno je stigla na male ekrane. Odnosno streaming servise. Jedan odličan primjer je također i kvazisuperherojska serija „Legion“ koja donosi sasvim drugačiji aspekt klasične superherojske serije. Deadpool će vam također svako malo mahnuti s ekrana, njegov sarkazam je očito toliko snažan da prelazi stvarnosti i prkosi vremenu i prostoru.

Kao da izravno obraćanje publici nije dovoljno, i što likovi sami sarkastično preispituju postulate superheroizma, jedan od zanimljivijih elemenata jest i inkorporacija stripovskih aspekata. Flex Mentalo može vas svojim mišićnim misterijem primjerice prebaciti u dimenziju zvani bijeli prostor. Bijeli prostor je ono bijelo što se nalazi između kadrova u stripovima, prostor u kome se može dogoditi sve i ništa, i koji je beskonačan. No odmakli smo se malo od općih postavki te prelazimo možda malo previše u detalje.

Jedan od majstora stripovske metafikcije je Grant Morrison, čiji je rad na serijalu Doom Patrol odveo u vrlo zanimljive i uzbudljive metafikcijske vode. Doom patrol je nesumnjivo proizvod takvog načina razmišljanja i naracije.

Stripovski origin Patrole

Strip Doom Patrol izvorno je nastao u stripovskom DC Comics svemiru, premijeru doživio u serijalu “My Greatest Adventure” #80 u lipnju 1963. godine. Scenaristi Arnold Drake i Bob Haney, a na crtačkom planu Bruno Premiani. Na tapeti su bili superjunački promašaji čiji su im “darovi” uzrokovali otuđenje i traumu, i kao takvi, nesavršeni, morali su se suočiti s još čudnijim negativcima. Ako ste gledali seriju, ne bi se začudili da su ponekad bili zvani i “Najčudniji junaci na svijetu”, što je s vremenom sve više dobivalo na istinitosti. Članovi Patrole bolovali su od čestih trzavica i osobnih problema, nešto što je bilo uobičajenije kod stripova Marvel Comicsa, no DC nije bolovao od tih boljki. Originalni tim uključivao je sljedeće likove – The Chief (Niles Caulder), Robotman (Cliff Steele), Elasti-Girl (Rita Farr), i Negative Man (Larry Trainor).

Od značajnijih ciklusa svakako treba spomenuti rad Gartha Morrisona na serijalu s kraja osamdesetih godina. Tek toliko da spomenemo jednu činjenicu i potvrdimo sumnje mnogih pa i mene – kreator serijala Arnold Drake je mnogo godina tvrdio da je Stan Lee uzeo ideju za X-mene od njegove Doom Patrole jer uključuju skupine superheroja koje je društvo odbacilo i koje vodi genijalac u invalidskim kolicima. Svaka sličnost s pravim osobama je slučajna?

Serijski origin Patrole

Prvi put na „televiziji“ odnosno na streaming servisu DC Universe u seriji „Titans“ pojavljuje se ekipa Doom Patrola u 4. epizodi u nešto izmijenjenom izdanju nego ćemo ih upoznati godinu kasnije u vlastitoj seriji. Idejni i inicijalni vođa skupine je dr. Niles Caulder zvani Šef/Poglavica (Timothy Dalton), drski i vulgarni Robotman (Brendan Fraser), depresivni Negative Man (Matt Bomer), opterećena Elasti-Woman (April Bowlby), podijeljena ličnost Crazy Jane (Diane Guerrero), i pridruženi član koji se nameće u ratnog poglavicu – Cyborg (Joivan Wade).

Što je Doom Patrola?

Nisu to vaši ljubazni patroldžije iz susjedstva ili Čuvari galaksije, to su više opičeni i iskompleksirani čudaci s oštrim jezikom. Doktor Niles Caulder zvani Šef okupio je spomenuti tim superherojskih propaliteta koji superherojima još moraju postati. Na samom  početku upoznajemo se direktno sa samim naratorom serije koji je zapravo glavni antagonist serije – Mr. Nobody aka G. Nitko, hiperdimenzionalno biće naizgled beskrajnih moći. I kažete sad, što jedno svemoguće biće traži od grupe propalih superheroja? Za početak, govoreći kako je osveta u pitanju, otima Šefa te nestaju u tko zna koju dimenziju. Mr. Nobody upućuje timu izazov i upozorenje istodobno – krenu li u potragu za Šefom, bit će uništeni! Isprva nevoljko, jedan po jedan od junaka prolaze svoje faze prelaženja traumi, zrelosti i iskupljenja da bi sazreli u pravi tim sposoban suočiti se sa zlom dostojno poput pravih superheroja. (spoiler: tek u 14. epizodi, zato – budite strpljivi!)

Svaki od junaka pati od neriješenih problema prouzrokovanim kako njihovih prijašnjim životom tako i traumom koju su preživjeli prilikom postajanja superčudacima. Teme koje se obrađuju su otuđenje od društva zbog određenih fizičkih i mentalnih nedostataka (Elasti-Woman i Robotman), dječjih traumi (Crazy Jane i Cyborg), problemima koje donosi homoseksualna orijentacije u pedesetima (u kontekstu Negativnog čovjeka). Osim što se bavi bogatim unutarnjim život „junaka“, serija svako malo izokreće kanone samog žanra, te gradi mitologiju serijala iz prošlosti i sadašnjosti iz epizode u epizodu. Osim negativca Mr. Nobodyja, tu je i organizacija zvana Ured za normalnost (Biro of Normalcy) koja se bori protiv svega nenormalnog, Bratstvo zla (Brotherhood of evil), kao i ostali ekstravagantni antagonisti i protagonisti.

Doom Patrol je igrana serija za odrasle, gdje je izrazito često vulgarno, politički nekorektno, nejunačko ponašanje junaka fino upakirano u sarkazam i cinizam. A znate što kažu za cinike, to su samo razočarani idealisti. To su superheroji, ali s fatalnim mana. Ukleta patrola sastoji se od introvertiranih likova čiji će osobni problemi uvijek stati na prvo mjestu štogod radili u cilju spašavanja svog spasitelja ili svijeta. Ciljevi moćnog bića ostaju nejasni do samog kraja, njegova priroda i njegova namjera. Hoće li naši superčudaci pronaći svog Alfu ili će se izgubiti u svojim uzaludnim nastojanjima da budu normalni. Gledajući seriju, koliko vam god ona izgledala neortodoksna i uvrnuta, na netu se kunu da je strip još uvrnutiji. Uvijek kažem, za sve treba postojati granica, ali granica dobrog ukusa. I nije grijeh ponekad izlaziti iz okvira.

Kako za sada stvari stoje, vrlo je vjerojatno da na žalost drugu sezonu Doom Patrola nećemo dobiti, jer možda će i sam DC Universe za koji je serija i napravljena prestati postojati tek što je zaživio. Nakon što je AT&T preuzeo Time Warner, pokrenuta je inicijativa osnivanja streaming platforme za WarnerMedia koja bi DC Universe mogla učiniti suvišnom. Swamp Thing koji je također rađen za tu platformu je otkazan nakon prikazivanja prve epizode unatoč izvrsnim kritikama, ali ta serija je bila opterećena i s dodatnim problemima. Ono što je zajedničko i jednoj i drugoj DCU seriji jest da su pokušavale izaći iz okvira. No, bez obzira na takve obeshrabrujuće vijesti, za bilo koji projekt koji pokušava nešto doista drugačije, možemo biti zadovoljni što smo dobili barem ovo što jesmo, stoga ako već niste pružite šansu novoj ekipi netipičnih, otkačenih superheroja!

Sve epizode “Patrole prokletih” dostupne su na HBO GO.