Inverzija Science fiction and fantasy news website
Howard Phillips Lovecraft je rođen na današnji dan 1890. godine. Obilježit ćemo ga s nekoliko manje poznatih zanimljivosti iz njegovog života.
I njegova majka i otac su svaki posebno bili primljeni u instituciju za mentalno oboljele
Winfield Scott Lovecraft je završio u Bolnici Butler nakon što mu je dijagnosticirana psihoza kada je H.P. Lovecraft imao svega tri godine. Umro je 1898. godine, kada je Lovecraft imao osam godina.
Sarah Susan Phillips Lovecraft je također primljena u Bolnicu Butler, i to 1919. godine. Ostala je u bliskoj vezi sa svojim sinom dvije godine, sve dok nije umrla od komplikacija nakon operacije.
Htio je biti profesionalni astronom, ali nikada nije završio srednju školu
Kao vrlo bolesno dijete, Lovecraft je školu pohađao samo sporadično i zapravo se samoobrazovao. Privukla ga je astronomija i kemija, te spisi gotičkih autora poput Edgara Allana Poea. Zbog onoga što je nazvao “živčanim slomom”, Lovecraft nikada nije završio srednju školu, već se samo neformalno obrazovao o svojim strastima.
Kasnije u životu Lovecraftove priče su se često oslanjale na njegova znanstvena saznanja i postao je jedan od prvih pisaca koji je spojio znanstvenu fantastiku i horor.
Bio je dobar prijatelj s Harryjem Houdinijem
Urednik Weird Talesa je 1924. godine od Lovecrafta zatražio da napiše kolumnu o mađioničaru Harryju Houdiniju. Nakon što je od samog Houdinija čuo njegovu navodno istinitu priču o tome da ga je oteo egipatski vodič i da je tom prilikom naišao i na božanstvo koje je bilo inspiracija za Veliku sfingu u Gizi, Lovecraft je zaključio da je to kompletna glupost – ali kako je dobio veliki avans odlučio je napisati priču. Priča Under the Pyramids odnosno Imprisoned with the Pharaohs je objavljena kasnije te godine, na veliko Houdinijevo zadovoljstvo, koji je sve do svoje smrti nastavio tražiti posao za Lovecrafta.
Za života je navodno napisao oko 100 000 pisama
Ako je ta brojka točna, ona bi Lovecrafta postavila na drugo mjesto po količini napisanih pisama, odmah nakon Voltairea. Lovecraft je redovito pisao prijateljima, obitelji i entuzijastičnim amaterskim piscima, od kojih su mnogi usvojili teme, stil, pa čak i likove iz njegovih djela. Ipak najviše se dopisivao s kolegama piscima Robertom Blochom (Psycho), Henryjem Kuttnerom (The Dark World), Robertom E. Howardom (Conan the Barbarian) i pjesnikom Samuelom Lovemanom.
Borio se s poremećajem “night terrors/sleep terrors”
Tu nije riječ o klasičnim noćnim morama. H.P. Lovecraft je počeo patiti od epizoda nazvanih “night terrors” još od šeste godine. One uzrokuju da se oboljeli fizički pomiče ili vrišti kako bi pobjegao od snova, a procjenjuje se da od tog stanja pati 3% odraslih. Lovecraft je sanjao o tome što je nazvao “Nightgaunts”, humanoidnim bićima s krilima i rogovima koja su se kasnije pojavila u njegovim Cthulhu mitovima.
Bio je inspiracija za Batmana, Black Sabbath i još mnogo toga
Možda ne samog Batmana, ali Batmanovog grada. Batman ostavlja zločince u Arkham Azylumu, a Arkham je ime izmišljenog grada kojeg je H.P. Lovecraft stvorio kao setting za njegove mnoge priče. Album grupe Black Sabbath Behind the Wall of Sleep je dobio ime po Lovecraftovoj kratkoj priči koja je napisana i objavljena 1919. godine. The Book of the Dead, iz Evil Dead filmova (koji su incijalno zamišljeni upravo pod naslovom Book of the Dead radi redateljeve fascinacije i interesa naspram fikcije H.P. Lovecrafta) je bazirana na Lovecraftovom Necronomiconu.
Bio je rasist
Ta se činjenica najviše iščitavala u njegovim pismima, dok se u manjoj mjeri nazirala u nekim njegovim djelima. 2011. godine Nnedi Okorafor je na svom blogu napisala pozivajući se na Lovecraftovu pjesmu “On the Creation of Niggers” – “Želim li da se ‘Howarda’ (što je bio nadimak za statuu World Fantasy Award) zamijeni s glavom nekog drugog velikog pisca? Možda … možda i ne. Ono što znam je da se želim … suočiti s poviješću te literature, umjesto da je samo odbacim sa strane ili zakopam.”
No, koliko je god ta činjenica nezgodna za Lovecraftove fanove, važno je napomenuti da je ona također jedna od vrlo korisnih leća za “čitanje” njegovih djela. Lovecraft je “prezirao ljude koji nisu bili bijeli anglosaksonski protestanti. Ali to pokreće priče … ovaj osjećaj da je sam, da je okružen neprijateljima i da je sve prema njemu neprijateljski nastrojeno. I mislim da mu oduzmete taj dio njegova lika, moglo bi ga to učiniti boljom osobom, ali bi uništilo priče.” – izjavio je Leslie Klinger, na predavanju koje je 2015. održao o Lovecraftu na Sveučilištu Brown. Zanimljivo je i to da se predavanje održalo u knjižnici Johna Hayja, domu najveće svjetske zbirke Lovecraftovih radova i drugih materijala povezanih s njim.
Prvo, dokazi da je tu “pjesmu” napisao baš Lovecraft su isključivo posredni, znači nesigurni i nepouzdani. Drugo, ocjenjivati Lovecraftova politička i svjetonazorska stajališta prema današnjim “mjerilima” (koja su sama po sebi nakaradna, ali to je druga tema) je krajnje nepošteno i pogrešno. Nažalost opet živimo u vremenu konstantnih pokušaja ofucanih ideoloških “redefinicija” koje, jednako kao i uvijek prije, samo ograničavaju, poglupljuju, ruše i uništavaju, a ne donose i ne stvaraju ništa novo ni spomena vrijedno.