Kad se pojavio na velikim ekranima prije deset godina (da, vrijeme brzo prolazi), „Mad Max: Fury Road“, nas je naprosto oduševio. Ne samo da smo se vratili u kultni svijet Pustoši, i to pod brižnim okom tvorca ovog fascinantnog postapokaliptičnog univerzuma – Georgea Millera – već je to bilo u velikom stilu, s pravom vizualnom poslasticom. Ta kaotična, ali i majstorski posložena akcijska ekstravagancija jednostavno nas je prikovala za ekran, i ostavila nas željnima za više. „Fury Road“ je doista čudo. Zato nas nije iznenadilo da su Miller i Warner Bros. odlučili napraviti novi film, u kojem je umjesto Maxa Rockatanskog, svjetlo reflektora palo na Furiosu, i to u njezinim mlađim danima. Rezultat je, postapokaliptična poslastica, koja je mogla biti više. No krenimo redom.
Taj vrli, stari, svijet
George Miller stvorio je postapokaliptični, postnuklearni svijet Pustoši sad već daleke 1979. godine. Svijet je to u kojem se civilizacija raspala, gdje vlada oskudica ama baš svega, i gdje se bande natjeravaju u bijesnim jurilicama, gdje je benzin najvrijedniji resurs, a motor svetinja. Ovaj smo svijet imali prilliku vidjeti kroz oči „Mad Maxa.“ Furiosa: A Mad Max Saga (Furiosa: Pobješnjeli Max saga) konačno je omogućila Milleru da se pozabavi Pustoši kroz priču koja ne traje danima, već godinama. „Furiosa“ je prije svega fokusirana na istoimeni lik, hrabru ženu ratnicu, koju odlično glumi Anya Taylor-Joy.
Gotovo je neshvatljivo kako je Taylor-Joy prikazala kultni lik Furiose kroz samo nekoliko rečenica. Jer većina filma, bar što se tiče glavne junakinje, je neverbalna. Svijet Pustoši, mjesto je koje ispunjava zvuk motora, eksplozija i nasilja. A Miller taj svijet prikazuje kroz četiri dijela u kojima pratimo Furiosu od njenog djetinjstva do trenutka u kojem ona postaje imperator, prije nego što sretne „Mad Maxa.“ No, postavlja se pitanje, je li ovo doista priča o Furiosi? Ili nekom drugom?
Osveta Furiose
Film počinje tragedijom male Furiose, koju iz zemlje obilja, legendarnog Zelenog mjesta otima banda bikera pod vodstvom ekstravagantnog i okrutnog Dementusa. Dementus, kojega maestralno glumi Chris Hemsworth, sanja o moći, te želi da mu Furiosa pomogne u pronalasku njenoga doma. Furiosa, naravno to odbija, te postaje zatočenik Immortana Joea, vladara Utvrde, gdje uz kombinaciju talenta i varke ova hrabra djevojka postaje jedna od Joevih najmoćnijih ratnika. Dok godine prolaze, Furiosa ne zaboravlja onoga koji ju je doveo u ovu poziciju, te je odlučna da se osveti Dementusu, što naposljetku i uspijeva u nezaboravnoj sceni.
A kroz priču o osveti Furiose, saznajemo više i o samoj Pustoši, njezinim stanovnicima, zlikovcima i herojima, njihovim motivima i planovima, borbi za prevlast, moći i očaju. I to kroz akcijom nabijeni narativ, koji od male priče postaje postapokaliptični ep. A u centru ovog epskog narativa nalazi se Furiosa, koja bez puno riječi, može očarati i Dementusa, i Immortana Joea, kao i neustrašivog pilota War Irona, Praetoriana Jacka (Tom Burke). Upravo je posljedni i jedan od rijetkih pravih saveznika Furiose, kap nade u posvemašnjoj okrutnosti Pustoši, u svijetu punom mutanata, ljudoždera, bandi i smrti.
Imperator Fur… Dementus
Iako je „Furiosa“ odličan film, visokooktanski ep vrijedan kultne sage, teško se oteti dojmu da je cijela priča mogla biti još i bolja da je glavni lik bio netko drugi. Što vodi i do jedinog problema filma. A to je, da li je ovakav film uopće bio potreban? Nakon što smo saznali kako je Furiosa postala imperator, kako je završila u službi Immortana Joea, i kako je izgubila svoju ruku, njen lik izgubio je na mističnosti. Da se razumijemo, ovo nije problem filma, scenarija, ili glume Anye Taylor-Joy, koja je na visini zadatka. Ovo je problem Hollywooda kao takvog.
Problem je to u kojem smo posve preplavljeni prequelima, sequelima i rebootima. Gdje je originalnost rjeđa od vode u Pustoši. Što je šteta. Jer, mogli smo dobiti još bolji i zaista nezaboravan film, koji ćemo pamtiti po radnji, po protagonistu, a ne samo po specijalnim efektima i vizualijama. Zbog nedostatka prave priče, pravih emocija i prave motivacije, Furiosa nije glavni lik filma. Gdje god se pojavi, sve scene krade Chris Hemsworth i njegov Dementus. Dementus, a ne Furiosa, glavni je pokretač radnje. Ovo je priča o njemu, tragična priča o tome kako je propali guru pokušao pobijediti Immortana Joea, osvojiti Utvrdu, i postati gospodar Pustoši. Ili je to mogla biti.
Da je premisa bila drugačija, dobili bi kultni film. Ovako, „Furiosa“ ostaje vizualna poslastica. Bez heroja, bez morala, puna nasilja, jurnjave i visokooktanske akcije. Svijet u kojem nitko normalan ne bi htio živjeti, ali u koji rado želimo zaviriti. Pomirisati pijesak, krom, krv i benzin. I nadati se, da ga nikad nećemo doživjeti.
Ne znam ko smo to mi u prvoj rečenici?