Doctor Strange in the Multiverse of Madness: ludo maštoviti Raimijev povratak u svijet blockbustera

Došli smo do uistinu poodmakle faze adaptacija Marvelovih stripova pa se čini da su filmovi poput Iron Mana (2008.) ili The Incredible Hulka (2008.) davna povijest koje se malo tko sjeća. Sada već imamo generacije odraslih ljudi koji su kao djeca uskočili u Marvelov kinematografski svemir te je neminovno da će se ljubav prema ovom specifičnom žanru i najboljim filmovima unutar njega prenositi na buduće naraštaje. Mašinerija se proširila do neslućenih razmjera pa se više ne isprepliću samo filmovi već i TV serije poput The Falcon and the Winter Soldier, Loki i WandaVision, te su zgodnim dosjetkama uspjeli inkorporirati Spider-Man filmove s Tobeyjem Maguireom koji su rađeni prije nego što je MCU u ovom obliku uopće postojao. Postoje naznake da će se čak i mutanti X-Men svemira nekako uglaviti u širu sliku i time obradovati mnoge.

Je li ovo sve skupa previše? Bez ikakve dvojbe jest, međutim zašto značajnije mijenjati izrazito uspješnu formulu? Četvrta faza MCU-a je u punom jeku, a već se najavljuju velike stvari u budućim segmentima franšize. Vjerojatno više i ne postoji toliko jasan plan predsjednika Kevina Feigea s glavom i repom već se u produkciju gura što više sadržaja i širenje je sve izrazitije. Doctor Strange in the Multiverse of Madness (Doktor Strange u Multiverzumu Ludila) dvadeset i osmi je film MCU-a, i jedanaesti produkt (uključujući serije i filmove) četvrte faze.

Bespredmetno je napominjati da je film nakrcan iznenađenjima u vidu cameo uloga i pojava likova iz susjednih, naslonjenih franšiza, filmova i svemira. Zbog toga je izrazito delikatno pričati o radnji bez da se otkrije nešto što možda neki ne bi htjeli znati. Sinopsisi radnje po svim portalima su poprilično šturi ili čak u potpunosti navode na krivi trag tako da su spojleri u ovom tekstu nikakvi ili minimalni.

Radnja prati Strangea (Benedict Cumberbatch) kako u privatnom životu planira pohoditi vjenčanje svoje bivše ljubavi Christine Palmer (Rachel McAdams). Ondje se potegne razgovor koliko je Steven Strange istinski sretan, kao javno poznati superjunak, jedan od Avengersa i netko čiji je ljubavni život nepostojeći. On sam pomalo počinje ozbiljnije razmišljati o tome. To je pitanje samo zagrebana površina teme oko koje se može napraviti jako zanimljiva priča. Međutim, vrlo brzo sve prekidaju čudovišne pojave nasred ulice i Strange se idućeg trena prebacuje u svoje odijelo s plaštom i odlazi se suprostaviti prijetnji, instantno zaboravljajući na ove prizemne, ljudske probleme.

Prilikom sučeljavanja s hobotničastim čudovištem (prilično nalik na zvjezdoliko čudovište iz prošlogodišnjeg Suicide Squada) spašava djevojčicu Americu Chavez (Xochitl Gomez) koju je divovska hobotnica prvotno naumila eliminirati. Zašto? Ubrzo saznajemo da ju proganja biće nemjerljive snage jer želi njene moći pa za njom šalje razne podanike kako bi ju ulovili. America Chavez naime ima sposobnost putovanja kroz multiverzume iako je taj njen talent prilično sirov i nebrušen. Između dvoje likova se odmah razvija neobično prijateljstvo i povezanost koje će ih zajedno odvesti kroz mnoge svjetove tj. univerzume i paralelne stvarnosti. Neki od njih su recimo onaj u kojem su svi sazdani od boje ili onaj u kojem je sve nacrtano. Ipak, film se najviše zadržava na dva paralelna svemira uz onaj primarni. Te dvije stvarnosti nisu ekstremno različite od originalne, ali daju priliku upoznati nas sa zabavnim mogućnostima (i neizbježnim cameo ulogama) alternativnih likova.

Sam Raimi omiljeni je režiser kultnih filmova koji se svjesno maknuo s radara posljednjih godina. Umjesto da je postao netko poput Guillerma del Tora nakon što je ostvario globalni uspjeh s prvim filmskim adaptacijama Spider-Mana, obeshrabrili su ga nebrojeni kritičari trećeg nastavka iz 2007. godine. Potom se pokušao okrenuti svom izvornom žanru napravivši zabavni retro-horor Drag Me To Hell 2009. godine. Međutim, Raimi dugo vremena nije pokazivao nikakvu aktivnost i novi Doctor Strange je značio njegov veliki povratak i mnogi su ga baš zbog toga posebno iščekivali. Ne moram posebno naglašavati kako Doctor Strange in the Multiverse of Madness sadrži na desetke referenci na Raimijeve ranije, kultne filmove iz Evil Dead trilogije.

Najpozitivniji aspekti ovog filma direktno su vezani baš za Raimija i atmosferu koju je ugradio u priču. Ovo nije horor film, ali svako malo koketira s tim žanrom ne bi li nas podsjetio tko sjedi u direktorskoj stolici. Međutim, imao sam više zamjerki na priču koja me nije pretjerano zaintrigirala i pojedini djelići iste su me čak i zasmetali. Određeni predmeti koji navodno imaju veliku moć i važnost olako i prebrzo nestanu i prestanu imati ikakav utjecaj na događanja. Pregršt je cringe trenutaka koji su izraziti čak i za Marvelov svijet. Stječe se određeni osjećaj bezobzirnosti prema cijeloj lepezi likova jer valjda moramo vjerovati da su likovi samo u onoj našoj stvarnosti važni, dok svi oni koji pripadaju nekim drugim univerzumima smiju umrijeti najgorim smrtima.

Citirati ću samoga sebe iz osvrta posljednjeg Spider-Man filma koji se prvi pozabavio s Multiverzumom na širokoj skali unutar MCU-a: “Jedini problem koji imam sa svime ovime jesu pravila igre: kako prihvatiti nešto kao činjenično stanje, kao nepovratni događaj i pravilo koje se mora poštivati, kada nas koncept Multiverzuma uči da gotovo ništa nije kako se čini, da se sve može ispraviti, vratiti ili izmijeniti? Bojim se da bi to moglo naštetiti težini i ozbiljnosti bilo koje buduće radnje jer više nikada nećemo biti uvjereni da je ono što vidimo zaista tako.” Na ovaj način cijeli kolaž serija i filmova MCU-a gubi na težini i važnosti. Svaki lik se na neki način može oživjeti, sve se može poništiti, svaki događaj se može vratiti, sve je dopušteno i granica nema. Granice postoje samo onda kada spisatelji odluče da je tako. Bojim se da je to jedan golemi korak prema osipanju kvalitete i gledljivosti ovih filmova.

Glumačka postava je izvrsna. Iako moram priznati da mi se nije svidio smjer u kojem je lik Wande Maximoff/Scarlett Witch otišao, ali je Elizabeth Olsen vrhunski odigrala zadani materijal. Novopridošlica Xonchitl Gomez potencijalna je nadolazeća zvijezda i vjerujem da će se pojavljivati u mnogim budućim Marvelovim serijama i filmovima. Unatoč svim pozitivnim stvarima, ranije navedene mane su me propisno ometale u konzistentnom uživanju u filmu. Zbog toga smatram da je najnoviji Strange usporediv s biljkom uzgojenom u savršenim uvjetima. Ona je idealnih boja i proporcija izvana, ali je okusom i mirisom uglavnom razočaravajuća.