Dobri predznaci: Terry Pratchett i Neil Gaiman

Dobri predznaci već su odavno kultna knjiga, a svatko tko ju je pročitao zna i zašto: nikad prije ni poslije propast svijeta nije opisana tako šarmantno, zabavno i pametno kao što su to učinili Terry Pratchett i Neil Gaiman.

Na prvom izdanju Dobrih predznaka pisalo je: “Terry Pratchett ustaje vrlo rano ujutro. Neil Gaiman ustaje vrlo rano poslijepodne. Ova knjiga nastajala je u onih nekoliko sati svakoga dana što su obojica budni.” Zapravo, objasnio je Gaiman kasnije, surađivali su uglavnom preko pošte, šaljući jedan drugome floppy-diskove s tekstom, te prema potrebi telefonski uspoređujući ideje i raspravljajući o putevima kojima bi priča mogla krenuti. No, bez obzira na to kako je nastala, knjiga je doista s pravom postala legenda. Započevši vrlo pratchettovski, kao parodija na popularne kvazi-biblijske horrore 1970-ih, uspjela je obuhvatiti toliko toga da bi samo nabrajanje bitnih motiva zauzelo stranice i stranice teksta (a nekim je ljudima već donijelo i doktorate). Od revidiranih jahača apokalipse – Kugu, koja se povukla u mirovinu nakon otkrića penicilina, zamijenilo je Zagađenje – preko samih “finih i točnih predviđanja Agnes Nutter, vještice”, zbirke proročanstava koja su istovremeno savršeno precizna i većinski beskorisna jer ih je praktički nemoguće shvatiti – pa do anđela Aziraphalea i demona Crowleyja koji, nakon tolikih tisuća godina provedenih na Zemlji, osjećaju više odanosti njoj (i jedan drugome) nego svojim Gornjim i Donjim službenim poslodavcima, sve je u ovoj priči istovremeno prepoznatljivo i dovoljno drugačije da vas zabavi i natjera na razmišljanje – o neobičnoj transformaciji koja se događa s glazbom u automobilima da i ne govorimo.

Kad je odlučeno da će se krenuti u ekranizaciju, Terry Pratchett već je znao da vjerojatno neće dočekati njeno dovršenje, i zatražio je od Gaimana da pozorno bdije nad njihovim zajedničkim djelom. Gaiman je to i učinio, napisavši svih šest epizoda serije i služeći kao showrunner. Kako je sam rekao, inače nije osobito naporan oko ekranizacija, no ovoga puta, u glavi je stalno imao Pratchettov glas koji ga je tjerao da odbacuje pojednostavljenja i izbacivanja. Takav pristup mogao je izroditi prenapornu, predugačku verziju u kojoj bi uživali samo najzagriženiji poklonici izvornog materijala – ali nije. Izrodio je pametno osmišljenu seriju koja će istovremeno privući i one koji pola teksta knjige već odavna znaju napamet, ali i one koji su sad prvi put čuli za Agnes Nutter.

Velikim dijelom to se može zahvaliti i savršenom odabiru glumaca, među kojima se, neizbježno, ističu Michael Sheen i David Tennant u ulogama anđela i demona. Tennant je za svoju interpretacijuj Crowleyja već počeo skupljati nominacije – s pravom, moramo naglasiti, jer je njegov rokersko-coolersko-šmokljasti Crowley nešto najzabavnije što se na televiziji moglo vidjeti zadnjih godina – a ne sumnjamo da će ih biti i za druge izvrsne elemente. A na kraju, spomenimo i da će, izbaci li serija pjesmu Bohemian Rhapsody ponovno na vrh top-ljestvica, to biti četvrti put da se tamo našla, i doista ćemo se početi pitati nije li i to možda neki dobar predznak.

Novo izdanje romana Dobri predznaci Zagrebačke naklade možete kupiti i na Inverzijinom webshopu, samo kliknite na link.