Puno druženja, lijepih kostima, igranja i malo književnosti sukus je ovogodišnjeg Istrakona. Rezultat natječaja za priču je vrlo tanka zbirka dvosmislenog naslova Psiho pita, ali, srećom, to nije najtanja do sada. Kriza je svuda oko nas, pa tako i kriza pera što ide na dušu svih onih koji nisu vrijednim Albusovcima poslali priču. Recenzija zbirke slijedi za koji dan.
Odlazak u Istru uvijek je značio dobar provod. U Pazinu se fino časka o svemu i svačemu, u opuštenoj atmosferi, s medicom ili teranom u plastičnoj čaši, drobe se jezici u esefičnim raspravama. Dotakli smo se tako novih žanrovskih nagrada, krize u pisanju, izdavaštva, loših serija i još lošijih filmova. Zapravo je nevjerojatno koliko ‘loših’ stvari čini dobar Istrakon.
Najviše su ove godine profitirali ljudi u kostimima i igrači. Potom oni koje zanima znanost, pogotovo njezin rub, a negdje na začelju su oni koji pokazuju interes za žanrovsku literaturu.
Promocija dvanaeste po redu zbirke kratkih priča nije bila spektakularna iako je urednik Davor Šišović bio okružen s čak tri kostimirane ljepotice koje su u rukama imale Psiho pitu. Bilo je to više emotivno kukanje (što razumijemo, ali ne podržavamo) nego promocija iako je bilo nekoliko autora priča s kojima nije bilo nikakvog razgovora. Zato smo više saznali o novim uvjetima natječaja za sljedeću zbirku koji su korjenito promijenjeni. Natječaj više nije anoniman (plus), priče se šalju e-mailom bez dodatne gnjavaže u papirnatom i CD-izdanju (plus), rok je skraćen da bi se moglo raditi s autorima čije priče zahtijevaju doradu (plus-minus), nema više novaca (minus) i autor može poslati samo jednu priču (plus). Kada se sve zbroji i oduzme, natječaj u novom ruhu je bolji. Vidjet ćemo kakav će to odaziv pisaca polučiti.
Osim promocije, jedini književni dio programa bilo je predstavljanje pisca Gorana Skrobonje koji je taman oko Istrakona završio svoj boravak u Istri (zaključan u nekoj konobi, morao je pisati i samo pisati, a povremeno i fino jesti) napisavši oko 150 kartica romana Sva Teslina deca (ako sam dobro zapamtio naslov), koji prethodi Čoveku koji je ubio Teslu. Ekskluzivno nas je počastio viješću da će roman biti ilustriran i da će ilustracije raditi Igor Kordej. E to jedva čekamo. Predstavljanje se svelo na kraju na ugodan razgovor o Sumraku i vampirima sa zanimljivim idejama koje su se vinule čak do globalnih teorija zavjere, a potaknuti antologijama U znaku vampira i U znaku vampirice koje je Skrobonja uredio.
To je sav program koji je mene vidio, ne računavši promociju novog izdanja Fantastic Zagreb film festivala (27. 6. – 5. 7. 2013.) koju sam kratko vodio. Uz pomoć nevidljivog podijelili smo tri festivalske ulaznice. S mukom, moram priznati, jer očekivao sam više filmskog znanja od publike u holu, no nisu se dali. A pitanja su bila lakša da laganija nisam mogao smisliti. Neka, bio je to dobar šou. Za dogodine hoću samo malo deblju zbirku.