Službeno je, imun sam na Igru prijestolja.
Došao sam do tog zaključka jer, navodno, četvrta je epizoda bila stvarno dobra. Ocjena na imdb-u je bizarno visoka (9,3 ja ne bih dao ni najdražoj epizodi moje najdraže serije), fanovi u fejzbuk grupama po kojima bljujem svoje cinične komentare također su uglavnom zadovoljni, a jedan portal je čak kao naslov stavio “Ako niste plakali za vrijeme sinoćnje epizode Igre prijestolja tada ste vjerojatno White Walker.”
S ovim posljednjim se slažem, jer nakon posljednje dvije sezone stvarno i želim da Drugi dođu i pobiju svu dosadu. Go team WW!
Plakao definitivno nisam, ali znam da sam zijevao puno. GoT me ranije znao naljutiti i razočarati, ali nikad mi do sad nije bio ovoliko dosadan i nezanimljiv. Prvi puta mi je palo na pamet to da bih mogao prestati gledati seriju bez da me potajno zanima što se stvarno događa u njoj.
Ali neću, jer moram nastaviti moju misiju kojom živciram fanove koji se čak i nakon četiri broja vraćaju misleći da ću napokon pogledati toliko dobru epizodu da neću imati ništa za prigovoriti.
Žao mi je, ljudi, za razliku od D&D-a, ja ne ostajem bez ideja.
Ajmo sagledati plusove ove epizode:
Prvi plus: Nema dosadne Aryine radnje.
Drugi plus: Nema dosadne Samwellove radnje.
Nažalost, većina ostalih dosadnih radnji je i dalje ovdje pa najbolje da se bacim na to.
Razlog zašto su ne-white-walkeri plakali je vjerojatno prva scena u epizodi u kojoj su se nakon dugo vremena ponovno našli Sansa i Jon. I iako je taj događaj iz mene izvukao samo ponedjeljasto ravnodušje, moram priznati da zapravo i nemam nekakvih posebnih primjedbi. Nekoliko trenutaka traje dosta dirljiv, melankolični dijalog, a onda ga Sansa naglo prekine i kaže: “J***š ti to, ajmo uništit Ramsaya.” Jon odgovori: “Uništavao sam divljake, zombije i svoje vlastite ljude! A onda su mene uništili! Ne želim više uništavat!” Ali zato tri minute kasnije Ramsay pošalje Jonu hate-mail toliko vješto napisan da svi jednoglasno zaključe da je Ramsay stvarno previše naporan da bi nastavio živjeti.
O i da, Ramsay predugo nije ubio nikoga na ekranu pa je sada ubio Oshu, lika kojeg nismo vidjeli tri sezone i koji je sada dobio ravno tri minute na ekranu prije otkaza. Zašto je uopće pokušala ubiti Ramsaya usred njegovog dvora? Moglo je to biti bolje izvedeno, ali eto, D&D nastavljaju svoj niz ubijanja likova uz minimalni trud. Igra prijestolja je tako postala parodija za samu sebe; jednodimenzionalni superzli likovi, konstantno nepotrebno ubijanje ubijanja radi, beskonačni dijalozi koji ne vode do ničega… Jedino što više nema seksa, tako da je trenutno riječ o lošoj parodiji koja je usto i PG.
Kad smo već kod Oshe, da se prebacim na Ashu, pardon, Yaru, koja se napokon susrela s Theonom i rekla mu da je njegovo spolovilo na Pyke došlo puno prije njega. Theon joj je priznao da nema pojma zašto je točno došao, ali slaže se da bi ona trebala biti kraljica. To je više-manje to. Možda se nije puno dogodilo u ovoj sceni i možda D&D nemaju pojma što dalje raditi s Theonom, ali Alfie Allen je trenutno jedini glumac koji se i dalje trudi u toj seriji pa ga je zato gušt za gledati. Razlog za to je vjerojatno taj što još uvijek nije dobio ni jednu Emmy nominaciju, usprkos tome što mu već tri godine govore da je najbolji pa eto, čovjek je uporan do kraja.
Radnje u King’s Landingu i dalje se fokusiraju na problem Vrabaca, religiozni kult koji djeluje kao uspješni filler već pune dvije sezone. U četvrtoj sezoni (također, posljednjoj iole kvalitetnoj sezoni) njima nije bilo ni glasa, a jednom kada ih Cersei KONAČNO istrijebi, ponovno se neće pričati o njima jer će se tada možda pojaviti pravi problemi.
Zapravo većina trenutnih prijetnji djeluje kao filler. Kada umru dosadni neprijatelji kao Vrapci, Ramsay, Sons of the Harpy i Sand Snakice, jedino zadovoljstvo koje ću osjetiti je zbog toga što su te ubitačno nepotrebne radnje konačno srezane.
I gdje je Jaime? Trenutno je i Gilly dobila više dijaloga od njega, pričajući o tome kako joj je čudno kako se piše more. Možda će i njega ubiti Ramsay u jednoj od sljedećih epizoda.
Pretpostavljam da bih trebao pričati i o scenama s Tyrionom… Ali neću.
Na kraju nam ostaje još samo Daenerys i njezina ‘Mission: Impossible’ ekipa koji nizom glupih odluka uspijevaju napraviti ono što su naumili.
Jorah i Daario smislili su nekoliko točaka za spašavanje Daenerys iz ralja umirovljeničkoga doma. Prvi je bio taj da odbace svo oružje koje imaju, nakon čega se svejedno krenu šuljati, ali zato ako ih netko pronađe kako lutaju mjestom, moći će reći da su trgovci. To je razina pokušaja maloljetničkog ulaženja u diskoteke s ‘osobna mi je ostala u autu’ spikom.
Pošto takvo nešto ne bi prevarilo ni Hodora, dva nasumična Dothrakija u sekundi su shvatili da to nisu pravi trgovci i jednostavno su ih odlučili ubiti. Sva sreća da su naše heroje pronašli baš u usamljenoj uličici, jer inače čak ni Ramsay ne bi bio potreban za dva mrtva lika više.
Zahvaljujući Daariju, koji je ipak ponio oružje, oni preživljavaju i mogu nastaviti svoju briljantnu misiju. No ne prije nego smrskaju glavu lešu kako bi prikrili ubodnu ranu, što uspješno prevari sve ostale Dothrakije jer izgleda da jedina dvojica koji mogu prepoznati očigledne stvari su već mrtvi.
Nakon što majstori infiltracije pronađu Daenerys, ona kaže da joj oni uopće nisu bili potrebni i da je baš krenula spaliti sve svoje neprijatelje i proširiti svoju vojsku za još par tisuća divljaka.
Nakon kratkog monologa kojim Dany potvrdi da joj ništa nije sveto i da je zaboli za Dothrakije i njihova glupa pravila, ona spali kolibu zajedno s njima i sobom unutra i, pošto je ona još od prve sezone imuna na vatru, uspješno uspije isfurati Inglourious Basterds scenu. Izgleda da su Daenerys i pisci istovremeno zaboravili da ipak nije imuna na drvo koje joj može pasti na glavu pa sva sreća da se zapaljena koliba nije srušila na nju jer na kraju bi se Jorah mogao klanjati samo njezinom prekrasnom neizgorjelom lešu.
Ostali Dothrakiji se automatski pridruže Daenerys, jer rulje to imaju tendenciju raditi, i sada se možemo nadati da će do kraja sljedeće sezone možda stvarno krenuti za Westeros.
Jedna filler radnja je gotova. Jej. Još samo desetak njih treba završiti i napokon možemo krenuti dalje s pravom pričom.
Ako do tada uopće ostane likova do kojih će mi biti stalo.
Go team WW!
‘Ajde u #5 se konačno kao nešto počelo događati…
Hoćeš da mi zamolimo urednika da te poštedi muke?
Awww, hvala što misliš na mene. Ali ne treba, hvala.
Slažem se sa skoro svim napisanim o dotičnoj fantasy sapunjari. Tbh meni je #3 bila zanimljivija, a u #4 jedini koliko-toliko interesantan je bio kraj, čitaj sise Emilie Clarke 🙂