Dnevnik pobunjenika #8: Revolucija uživo

Iz tjedna u tjedan, epizode u epizodu, posljednja Star Wars iteracija – Andor – naprosto briljira. Gotovo je teško povjerovati da je konzumeristički Disney odobrio ovako kvalitetnu i kompleksnu dramu. No, to je upravo ono što se dogodilo. A tenzijama nabijena epizoda – „One Way Out“ – samo je potvrdila da gledamo, ne samo najbolji Star Wars serijal, već i jednu od najboljih serija u posljednjih nekoliko godina. Jer dok se „Andor“ približava finalu, deseta epizoda je masterclass na svim poljima. Od naracije, glume, kamere, pa do muzike, svaka scena snažna je poruka.  Ovo je Star Wars koji smo zaslužili, i koji je vjerovali ili ne, stvarnost.

Igre na Coruscantu

Svaka revolucija ima svoju cijenu. Ovo je činjenica koje su bolno svjesni i Mon Mothma i Luthen Rael. Mon Mothma se konačno susrela s bankarom i kriminalcom Davom Skuldunom, samo da na svoj užas otkrije da je cijena skrivanja financijskih transakcija potrebnih za revoluciju, ugovoreni brak između njene kćeri tinejdžerke i sina kriminalca. Cijena je to koju Mon Mothma, bar zasad, nije spremna platiti. Postavlja se pitanje, koliko dugo će Mon Mothma moći održavati svoje političke ideale, bez da prihvati osobnu žrtvu.

Situacija je kompleksnija s Luthenom, koji je nakon napada na Aldhani, uspio ostati izvan dosega Imperije. No, da revolucija ne propadne, i da pobuna uspije, Luthen mora platiti skupu cijenu. A to uključuje žrtvovanje članova pobunjeničke frakcije. Za razliku od Mon Mothme, Luthen je spreman pogaziti svoja moralna načela. Jer samo tako može nastaviti dobivati informacije iz samog srca Imperije. Naime, jedan od časnika ISB-a – Lonni Jung (Robert Emms) je Luthenov čovjek. No kako Lonni sa zaprepaštenjem otkriva, cijena njegove uspješne karijere skupo je naplaćena. Izlaz ne postoji. Lonni je primoran nastaviti svoj dvostruki život.

Cijena pobune

Scena susreta Luthena Raela i Lonnija jedan je od onih klasičnih Star Wars momenata – smještena duboko u utrobi instalacije, na metalnom mostu. Luthenov crni plašt, te njegov ton glasa, čak nas i podsjeća na Sith Lorda, a ne na vođu Pobune. I iako je njegov negativan odgovor na Lonnijev apel na prvi pogled okrutna reakcija, moramo se prisjetiti da je ovo „Andor.“ Revolucija, ma koliko god cilj bio plemenit i pozitivan, je krvava stvar. Koja traži skupu cijenu.

U Luthenovom slučaju to je prokletstvo, kletva koja traje godinama, u kojima Luthen mora žrtvovati svoju humanost i svoj normalni život, da održi plamen revolucije, i postigne cilj za koji je uvjeren da ga neće vidjeti. Ova Luthenova žrtva, prikazana kroz fascinantni i snažni monolog, pruža potpuno novu perspektivu na događaje iz filma „Rogue One“ te pogotovo one iz originalne trilogije, stvarajući jednu novu, i dobrodošlu dimenziju. Koliko god to bilo teško priznati, Luke Skywalker, Han Solo i Leia Organa, ne bi imali šanse u svojoj borbi protiv Galaktičke imperije, bez ljudi poput Luthena Raela.

Bijeg na slobodu

No najsnažniji trenutak epizode događa se daleko od sjaja i mraka Coruscanta. Nakon zaprepaštujućeg otkrića o nemogućnosti izlaza iz pakla zatvora Narkine 5, Cassian Andor, Kino Loy, i njihovi kolege zatvorenici spremni su za revoluciju. U trenucima prije pobune, napetost se može rezati nožem. A kad pobuna konačno izbije, doživljavamo katarzično iskustvo, dok gledamo kako nakon tjedana nemoći i tiranije, zatvorenici konačno kreću u obračun sa svojim mučiteljima. Fascinantna je to scena, od početka do kraja, kao i njeni akteri, na obje strane. Izrazi lica čuvara, u trenutku kad shvate da je nestala struja, te zbunjenost, olakšanje te konačno bijes zatvorenika, odlično komplementiraju jedni druge, i stvaraju nezaboravnu scenu, dok gledamo revoluciju uživo.

Bijeg u slobodu metafizičko je, ali i fizičko iskustvo. I to doslovno, jer da se domognu svježeg zraka, zatvorenici se moraju popeti nekoliko razina, te preuzeti kontrolu nad kontrolnim centrom. Još jedan fascinantan moment je kad Cassian i Kino otkriju da je zlokobni beztjelesni glas koji je gospodario njihovim životima (i smrću), zapravo trivijalni birokrat, koji nakon gubljenja kontrole, ne pruža nikakav otpor, te se nada da će nekako uspjeti preživjeti. Srećom za tog časnika, zatvorenicima je glavni plan domoći se slobode. Što i vidimo kroz još jedan snažan monolog, u kojem Kino Loy, obavještava sve zatvorenike ovog panoptikona, da su sad slobodni, i da postoji samo jedini izlaz. Andy Serkis je još jednom dokazao da je doista izvrstan glumac.

Naposljetku, zatvorenici dolaze do posljednje, najviše, razine kompleksa, samo da otkriju da su okruženi morem. U okrutnom trenutku ironije, Kino Loy otkriva Cassianu da ne zna plivati. Čovjek koji je potaknuo zatvorenike na pobunu, i omogućio im slobodu, lišen je te slobode. No, to ne znači da je ovo zadnji put da vidimo Kina. Nadam se da će se ovaj hrabri i karizmatični lik pojaviti u sljedeće dvije epizode. Jer, kao što vidimo u predivnoj sceni skoka desetaka, pa i stotina zatvorenika u more, te plivanju prema obali, Imperija je počela gubiti kontrolu. Revolucija je počela.