Dnevnik pobunjenika #6: Panoptikon

Od samih početaka, Andor se nije ustručavao prikazati mračnu stranu Galaksije. I tu ne mislim na kantine gdje se okupljaju kriminalci i lovci na glave. Ne, mislim na opresivnu mašineriju Galaktičke imperije, hladne birokrate i bezdušne (kojeg li iznenađenja) stormtroopere. Na „banalnost zla.“ No ovaj tjedan, Andor je otišao korak dalje, te prikazao oštri kontrast između blještavila banketa za elite na najvišim katovima palača Coruscanta, i hladne cijevi za hranjenje u utrobi zatvora-radnog kampa Narkine 5, panoptikona daleke, daleke Galaksije. Dajući nam razlog više da se priključimo Pobuni.

Tamo gdje snovi umiru

Naš heroj, i glavni protagonist serijala, Cassian Andor, koliko god se trudio, nije mogao pobjeći od opresije. Od naprasno prekinutog djetinjstva na njegovu rodnu planetu, pa do napornog rada za bezlične korporacije u sivilu Ferrixa, Andor definitvno nije imao lagodan život. No tu i tamo, Cassian je pronašao tračak zadovoljstva, povećavajući budžet krijumčarenjem, upuštajući se u vezu, a potom i prijateljstvo s Bix, i naravno brinući se za svoju pomajku Marvu. Sve to vrijeme Andor je uspijevao izbjeći reflektore Imperije. No, nakon napada na Aldhani, kad se činilo da je Andor konačno pronašao recept za uspjeh i lagodan život pod drugim identitetom, Imperija je pronašla njega. I u jednom od onih okrutnih trenutaka ironije, Cassian Andor je postao žrtva svojih odluka, a da toga on sam nije bio ni svjestan. Kao ni Imperija (bar za sada).

Jer nakon diverzije na Aldhani, Imperija je uzvratila udarac. I to svom žestinom. Pa se Andor, pod pseudonimom Greef Karga našao duboko u utrobi zatvora na planetu Narkina 5. Ili bolje reći radnog logora, panoptikona, gdje se svevideće oko „velikog brata“ beztjelesnim glasom obraća nesretnim zatvorenicima, te ih nesmiljeno kažnjava za najmanje propuste. Moram priznati da sam se naviknuo na iznenađenja „Andora“, ali da vidim ovakvu distopiju u Star Wars univerzumu, to nisam očekivao. Od okrutnog ponašanja imperijalaca prema logorašima, do osjećaja beznađa dok iz dana u dan rade isti rutinski posao, ni ne znajući njegovu svrhu, pa do momenta suicida jednog od očajnih nesretnika, Andor liči više na dramu smještenu u nacističke logore nego u daleku, daleku galaksiju. Tu je čak i logoraš kolaborator, kojega izvrsno glumi nitko drugi doli Andy Serkis. A najgore od svega, nakon početnog šoka, ova opresivna atmosfera postaje rutina za nesretnog Cassiana Andora. Teško je vjerovati da se itko može suprotstaviti ovako brutalnoj Imperiji.

Opresija posvuda

Opresivna atmosfera provlači se kroz cijelu epizodu. Dok se Cassian privikava na novi život na Narkini 5, i dalje nesvjestan da je upravo on zaslužan za ovu eskalaciju, njegovi stari prijatelji i kolege na Ferrixu također postaju žrtve imperijalne opresije. To se posebno odnosi na Cassianovu staru ljubav, mehaničarku Bix, koja završava na ispitivačkom stolcu pred ISB agenticom Deedrom Meero. Još jednom vidimo ironiju ovog panoptikona. Dok uporno traži Cassiana Andora, svevideće oko Imperije ne shvaća da mu se Andor nalazi ravno pred nosom. Nažalost, to nije utjeha ni za Andora, ni za nesretnu Bix, kao ni za teško bolesnu Marvu, koja bi mogla napustiti ovaj opresivni svijet bez prilike da vidi svog posinka po posljednji put.

Za razliku od običnih prašinara, svevideće oko Imperije (bar za sada) nema pristup Mon Mothmi i njenim malobrojnim saveznicima među elitom. U njenoj kuli od bjelokosti, na prvi pogled sve se odvija kao i inače. Senatori i visoki uglednici druže se na večerama i koktel partijima, neobvezno čavrljajući o događajima milijunima kilometara daleko od Coruscanta, ili se prisjećaju svog djetinjstva. Za njih je Palpatine samo jedan od brojnih političara, koji u najgorem slučaju predstavlja smetnju, nikako prijetnju. Neki su možda i vlasnici kompanija koje koriste proizvode iz radnih logora poput Narkine 5. Ipak, nekoliko pojedinaca, uključujući Mon Mothmu i bankara Taya Kolme, svjesni su promjena koje dolaze. No u ovom trenutku, njihova mogućnost da se odupru Imperiji je minimalna.

Tračak nade

Ipak, koliko god se situacija činila beznadna, tu je ipak tračak nade. Cinta je ostala na Ferrixu, te bi mogla postati bitan faktor u događajima koji slijede. Slično vrijedi za Vel, koja se spustila sa svoje kule iz bjelokosti te se pridružila pobunjenicima. A tu je naravno i Luthen, koji nastavlja svoju neumornu potragu za saveznicima u borbi protiv svevidećeg oka.

Što ovog antikvara/pobunjenika dovodi do Sawa Gerrere i njegove frakcije. Osim što veseli ponovno vidjeti Foresta Whitakera, zanimljivo je i saznati da čak i u ovako ranim počecima, postoji nesloga među šačicom pobunjenika. Nesloga koja vodi sve do sad već davnih Klonskih ratova. Jer ako se prepirka među pobunjencima nastavi, svevideće oko će naposljetku pronaći svoj cilj. Imperija će pobijediti, a Galaksija će postati masivni panoptikon.