The Mandalorian, dnevnik galaktičkog lutalice #2: Kinder Surprise

Od najave pa do same premijere, bilo je teško predvidjeti kakav će show The Mandalorian biti. Iz trailera i intervjua s ekipom serije pretpostavili smo da bi mogli gledati space western. Ali što se radnje ili likova tiče, ne samo da je Disney pokazao školski primjer kako se ne spoila radnja, već se ispostavilo da se današnje gledatelje još uvijek može iznenaditi. Jer u finalu premijerne episode, okorjeli lovac na glave i misteriozni ratnik, naslovni Mando, ispao je babysitter misterioznog stvorenja koja neodoljivo podsjeća na Yodu. Tako se priča o vuku samotnjaku, tipičan motiv westerna, pretvorila u priču o vuku samotnjaku i njegovu mladunčetu, te dala kreativnom timu neograničeni potencijal za jednu sasvim novu i originalnu Star Wars priču. A sudeći po posljednjoj epizodi – The Child – taj potencijal se itekako dobro može iskoristiti te pružiti zaista dobru zabavu.

Vuk i njegovo mladunče

Ako ovu epizodu pogledamo s konceptualne strane, “The Child” je u osnovi ništa drugo nego sidequest. Ne samo da je epizoda kratka (kraća i od premijere), već je i radnja veoma jednostavna. Mando treba napustiti planet sa svojom novom akvizicijom, tj. djetetom, no prije toga nužno je vratiti potrebne dijelove za popravak svog broda, što ga prvo vodi u konflikt s kradljivcima, te konačno u lov na naizgled trivijalno jaje, koje umalo košta glavnog junaka života. Eh, da tu je i plot twist, koji ovog puta nije iznenađenje, ali je izuzetno važan dio priče, te koji pokreće glavnu radnju u nekom novom smjeru. Jednostavno, zar ne?

Ovaj šturi opis radnje bio bi doista jednostavan, da i ovaj put scenarij ne potpisuje Jon Favreau, dok iza kamere stoji Rick Famuyiwa (Dope). Tako priča postaje puno kompleksnija i bitnija, s nekim zaista odličnim elementima. Za početak, tu je nastavak stila viđenog u prošloj epizodi, a koji će se nadamo, nastaviti u ostatku sezonu – show, don’t tell. Za razliku od većine ostalih žanrovskih serijala, koji gledatelju doslovno drže predavanja o tome što događa (a onda to ne prikažu), „The Mandalorian“ radi upravo suprotno, te nam pokazuje i daje priliku da sami shvatimo događaje na ekranu, bez suvišnih objašnjenja. Tako „The Child“ kroz skoro pa pola epizode uopće nema dijalog, te nam ostaje da sami shvatimo karakter Manda i njegovu nastajuću vezu prema malom i naoko bespomoćnom stvorenju, i to iz njegovih postupaka i pokreta. Upravo ove reakcije dodatno dorađuju lik vuka samotnjaka, ali i mijenjaju percepciju koju imamo prema galaktičkim lovcima na glave. Mladunče, također, želi pomoći njegovu zaštitniku, u još jednoj sceni bez ikakva dijaloga, gdje ranjeni Mando krpa svoj oklop, ali i svoju ranu. Ali Mando to pogrešno tumači kao reakciju djeteta (tko ga može kriviti), te i on i gledatelji ostaju bar na neko vrijeme zakinuti za otkrivanje djetetove prave prirode. Gledajući kako Mando pokušava zaštititi ovo čudno, ranjivo „dijete“ suptilno mijenja očekivanja koja imamo od heroja, dok nas istovremeno navodi na empatiju prema oba enigmatična lika, iako znamo jako malo (gotovo ništa) o njima.

U potrazi za izgubljenom opremom

Mando i maleno zeleno stvorenje dva su (zasad) glavna lika ove epske priče u nastajanju, ali to ne znači da nemaju saveznika. Nakon što simpatični, ali ozloglašeni strvinari – Jawe – rastave brod maskiranog ratnika, Mando je prisiljen odgoditi svoju misiju te krenuti na sidequest: povratak ukradenih dijelova. Ovo je i prilika za stvarno dobar humor, koji odlikuje cijelu epizodu. Od samog početnog obračuna s malim lopovima, pa do potjere za njihovim sandcrawlerom, akcija se izmjenjuje s komičnim scenama, gdje se Mando, poput Star Wars verzije Gullivera pokušava obračunati s pravom vojskom Jawa. I humor i akcija ove veoma dinamične scene evociraju kultni trenutak iz „Indiana Jones and the Last Crusade“, samo što nacistički tenk sada mijenja gigantski sandcrawler. A tu je i maleno zeleno stvorenje, koje stoički, na veoma simpatičan način u svojem levitirajućem transporteru prati svog zaštitinika. Nakon što Mando izvuče kraći kraj, slijedi reunion s uvijek dobrodošlim, ugnaughtom Kuiilom (Nick Nolte). Za razliku od Manda, koji nakon dezintegracije nekoliko Jawa, nije baš dobrodošli gost, Kuiil ima puno bolje odnose s ovim smutljivcima, te uspijeva dogovoriti kompromis. Plan je naravno riskantan, te uključuje jaje (čini se deliciju za Jawe), ali i veoma neprijateljski raspoloženo čudovište.

I upravo tu, u vjerojatno najriskantnijoj situaciji za Manda, dolazi i do konačnog otkrivanja. Jer dok izubijani i bespomoćni Mando leži u blatu, a čudovište juriša na njega, čini se da je sve izgubljeno. I onda, čudovište odjednom zastaje (točnije levitira u zraku) šokirano, poput samog Manda, onime što vidi. Jer, da, maleno, zeleno stvorenje, nalik na Yodu, za koju smo mislili da može koristiti Silu, sada tu Silu i koristi! Ovo mijenja sve. Jer sada Mando shvaća da je njegov štićenik (ili zarobljenik), meta koju Klijent toliko silno želi, puno više od običnog djeteta. Još bitnije, to mu je stvorenje spasilo život. Kakve će ovo posljedice imati na njegov ugovor, kao i naredne postupke, morati ćemo pričekati do iduće epizode. Ali nešto nam govori da je za vuka i mladunče, ova priča tek započela.

Mini avantura galaktičkih proporcija

„The Child“ je bila još jedna impresivna epizoda, a osim odlične radnje, s mnoštvom akcije i dobrog humora, odlikovale su je zaista impresivne vizualije, te sve bolja glazbena podloga Ludwiga Goranssona. Ne znamo da li će kratko trajanje biti standard za seriju, ali vrijeme je u potpunosti iskorišteno, i bez nepotrebnih fillera. Ovo treba djelom zahvaliti i formatu epizode. „The Child“ funkcionira kao dobro zaokružena samostalna epizoda. Iako je očito da je epizoda dio puno veće priče, ovo je istovremeno i dokaz da „The Mandalorian“ može efektno funkcionirati kao niz nekoliko zaokruženih mini avantura, u kojima vuk i mladunče rješavaju problem tjedna na novim lokacijama. A s intrigantnim herojem s kacigom, simpatičnim sidekickom, unikatnim settingom, misterijem koji se polako otkriva, te nadolazećim konfliktom, ne možemo dočekati iduću epizodu.

Dodatne opservacije:

• Jedan od rijetkih problema s kratkim trajanjem epizode je nedostatak refleksije likova na veliko otkriće. Zanimljivo je da ni Mando ni Kuiil nisu pokazali reakciju na uporabu Sile. Moguće je da nisu shvatili što se dogodilo, jer je postojanje Sile i njenih nositelja za ove likove ništa više od legende. Imperija je tijekom dekada svog postojanja aktivno radila na tome da izbriše Jedije i Silu iz sjećanja stanovnika Galaksije. Pogotovo onih koji su i ranije imali rijetke kontakte sa Silom, živeći na galaktičkoj periferiji.
• Govoreći o periferiji, iako i poster, a i prepoznatljivi elementi poput sandcrawlera ili moisture farme ukazuju da se radnja odvija na planetu Tatooine, to nije slučaj. Misija Manda bila je na planetu Arvala-7. Po tome Jawe više nisu vezani za jedan planet. Ili je možda ovo kolonija koja je na planet došla brodom, i potom ostala?
• Ovo je i prvi put da vidimo kako izgleda kabina sandcrawlera. Posebno fascinantno (i zabavno) bilo je to vidjeti iz perspektive Manda, koji se nije baš najbolje snašao u ambijentu rađenom za vanzemaljce malog rasta.
• Daljnje opservacije, bar za sad, nećemo moći raditi, jer je Razor Crest na kraju epizode napustio planet. No, moguće je da ćemo se na Arvala-7 vratiti kasnije, jer bilo bi šteta ponovno ne vidjeti Kuiila.
• Fanovi originalne trilogije prisjetiti će se upozorenja Dartha Vadera, da Bobba Fett tijekom lova za Solom ne koristi ozoglašenu dezintegraciju. E pa sad smo je imali prilike vidjeti.
• Saznali smo dodatni detalj o kulturi Mandalorijanaca, u kojoj je oružje dio njihove religije.
• S napuštanjem planeta, moguće je da više nećemo vidjeti ni IG-11. Iako nada i dalje postoji.
• „The Child“ je i prva epizoda sezone koja nosi ime. Možda će prva, neimenovana epizoda dobiti ime kasnije, u „A New Hope“ stilu.