Dina: Drugi dio – Blockbuster s mozgom i srcem

Denis Villeneuve više je puta izjavio da svoju Dinu vidi kao trilogiju, u kojoj pratimo put Paula Atreidesa, kojeg je prije nekoliko desetljeća detaljno opisao majstor znanstvene fantastike Frank Herbert u istoimenom književnom serijalu. I ako je suditi po filmu koji je upravo stigao na velika platna – Dina: Drugi dio – Villeneuve i dalje ustraje u svojoj namjeri. Jer nastavak je monumentalni znanstvenosfantastični ep, blockbuster s mozgom i srcem, koji nagrađuje strpljenje i inteligenciju gledatelja, nezaboravnom vizualnom poslasticom, impresivnom akcijom i odličnom razradom kompleksnih tema. Sve ovo me jako veseli, jer ako Villeneuve nastavi ovim putem, mogli bi dobiti najbolju filmsku trilogiju još od „Gospodara prstenova.“

Pijesci Arrakisa

Villeneuve, kanadski redatelj koji se proslavio cerebralnim SF spektaklima poput „Arrivala,“ „Blade Runnera 2049“ i naposljetku „Dine“ zna kako prikazati fantastične svjetove. Zato ne čudi da je njegov Arrakis, centralno mjesto radnje, opipljiv i stvaran. Planet je to pun fascinantnih zvukova, teške mašinerije, masivnih dvorana i još monumentalnije brutalističke arhitekture, prikazanim kroz kameru veterana Greiga Frasera. Villeneuveov Arrakis surov je pješčani planet, kojim putuju gigantski pješčani crvi, ali i mjesto predivnih zalazaka sunca, impresivnih dina, skrivenih naselja u stijenama, i naravno, začina.

Upravo je začin razlog zašto je ovaj zabačeni planet bitan. Začin pogoni ovaj unikatni univerzum i uzrok je nesmiljene borbe najmoćnijh kuća. Arrakis tako postaje mjesto gdje ponos, ambicije i hubris rezultiraju propašću Kuće Atreides, ali i gdje posljednji član ove nekad moćne obitelji, Paul Atreides (Timotheé Chalamet) nalazi svoju svrhu i ispunjava drevno proročanstvo koje će zauvijek promijeniti Galaksiju. Ali i njega samoga.

Pad u legendu

Jer u surovom, brutalističkom krajoliku odvije se šekspirijanska drama o stvaranju heroja, kroz osvetu i ultimativnu žrtvu. Prvi akt fokusiran je na Paula i Chani (Zendaya). U prvom filmu Fremenku Chani upoznali smo tek na kraju. A sada je Chani ta koja pomaže Paulu, autsajderu koji se silom prilika našao u nepoznatom okruženju da postane –  Muad’Dib – fremenski vođa, te ultimativno mesija Lisan al Gaib. Fascinantno je promatrati ovu Paulovu metamorfozu, te razvoj odnosa sa Chani, koji (de)evoluira od romanse do prezira. Sve ovo prikazano je kroz odličnu glumu, smještenu u vizualno impresivne scene. Da sad već kultnu muziku Hansa Zimmera ni ne spominjem.

Paulu u njegovom „padu u legendu“ pomaže i njegova majka Lady Jessica (Rebecca Ferguson), koja se također mora prilagoditi novoj situaciji. Jessica postaje duhovni vođa Fremena, te jedna od najbitnijih figura Bene Gesserit, matrijarhalnog duhovnog reda. Jessica je ta koja ima zadaću provesti u stvarnost legendu o Kwisatzu Haderachu, genetski superiornoj figuri koja će uvesti Galaksiju u zlatno doba i postaviti sestrinstvo na vrh hijerarhije. Kwisatz Haderach, Lisan al Gaib, Muad’Dib – Paul Atreides – mesija, spasitelj, ali s preokretom. Jer iako uz manja odstupanja, Villeneuve je odlučan vjerno prikazati Herbertovu genijalnu ideju. A to je subverzija Campbellovog „hero’s journey“ – gdje heroj ne samo da postaje antiheroj, već i glavni antagonist, pa i čudovište…

O fanatizmu i crvima

Iako vizualno impresivan, „Dina“ je više od spektakla. Film obrađuje teške i kompleksne teme poput opasnosti religijskog fundamentalizma i kolonijalizma, korupcije moći i cijene heroizma. Paul Atreides taj je koji treba izbaviti Fremene, domicilne plavooke stanovnike Arrakisa od stoljetne opresije Velikih kuća. Ali kao što vidimo kroz oči jednog od fremenskih vođa, Stilgara (Javier Bardem), naivnost i slijepa vjera podložna je manipulaciji i ultimativno vodi u propast. Fremeni su srećom više od fundamentalista. Villeneuve ih nije prikazao kao monolitnu skupinu, već kao raznovrsne grupe koja dijele različita uvjerenja.

A tu je i sam planet Arrakis, te nativna fauna, ikonski gigantski pješani crvi koji žive u simbiozi s Fremenima, te od prijetnje iz prvog filma postaju glavni saveznik Paula Atreidesa na njegovom osvetničkom putu. Upravo kroz Paulove oči gledamo ovu metamorfozu planeta, od surovog, negostoljubivog mjesta, do mjesta kojega se zove domom. Planet kojeg sad Paul treba zaštiti od uljeza.

Crno-bijeli svijet

A uljezi su rivali Kuće Atreides, i razlog njenog pada – Kuća Harkonnen, ali i sam imperator. Moram priznati da su Harkonneni jedna od rijetkih slabosti ovog epskog narativa. Jer, pomalo je čudno gledati kako nakon trijumfa iz prvog dijela, barun Vladimir Harkonnen (Stellan Skarsgård) i njegov nećak Rabban (Dave Bautista) gube kompleksnost te su svedeni na sporedne dvodimenzionalne likove. Stvar srećom spašava pridošlica, Feyd-Rautha (Austin Butler), koji potpuno dominira drugim činom filma. I koji će mnogima nesumnjivo ostati u sjećanju kao karizmatični negativac.

Ovdje moram pohvaliti Villeneuvea i Frasera za nezaboravni crno-bijeli kolorit na matičnom planetu Kuće Harkonnen, kao i jednu od najboljih scena u filmu – gladijatorsku borbu u monumentalnoj areni – u kojoj upoznajemo Feyd-Rauthaa. Kroz malo riječi, te impresivnu akciju i vizualije, odmah shvaćamo da sav bravado Rabanna i njegovi nepotrebni izljevi bijesa blijede u usporedbi s tihim, ali izuzetno opasnim Feydom. A ovo se dodatno potvrđuje nakon što proračunati Feyd stigne na Arrakis te eliminira fremensko uporište. Feyd-Rautha lik je kojega se s razlogom trebate bojati. On je kontrapunkt Paulu, i to doslovno, što kulminira njihovim nezaboravnim dvobojem.

Holywoodski Mesija

Dvoipolsatna „Dina: Drugi dio“ relativno je dug film, ali mogao je biti mrvicu dulji. Jer likovi poput imperatora Shaddama IV (Christopher Walken) ili princeze Irulan (Florence Pugh) jednostavno nemaju dovoljno vremena da prodišu, a bitni su za priču. Tako članovi Kuće Corrino postaju statisti u spektakularnom finalnom obračunu Atreidesa i Harkonnena, te mogu samo bespomoćno gledati kako Paul sjeda na tron. Možda je to i bila Villeneuveova namjera, da reducira imperijalnu porodicu u sporedne uloge? Ipak, Irulan, koja je u filmu praktički ljudska wikipedija, jedna je od bitnih figura u Paulovom ‘padu u veličinu’. A tu je i Paulova sestra Alia (Anya Taylor-Joy), koja je ovdje svedena na komentatora s cameo ulogom, ali će uz Irulan nesumnjivo odigrati ogromnu ulogu u trećem filmu.

Da, tako je, u trećem! Jer sudeći po izvrsnim kritikama i rezultatima filma na kino blagajnama, adaptacija druge knjige, i završetak Paulova putovanja više nije samo teorija. Kraj filma „Dina: Drugi dio“ praktički vrišti da nastavak dolazi, jedino je pitanje kada. Budući da je Villeneuve više puta izjavio da bi prije „Mesije“ htio režirati drugačiji film, vjerojatno ćemo se načekati. Ali jedno je sigurno:

„Dina: Drugi dio“ izvrsna je adaptacija Herbertovog remek-djela, koja će nesumnjivo postati klasik.