Crvena zemlja – na pola puta između vesterna i epske fantastike

Posljednja od samostalnih priča izdanih nakon trilogije Prvi zakon smješta nas u već poznati univerzum, no tematski i zemljopisno različit poput svakog od tih romana. Dok je originalna trilogija pratila atipičnu epsku družinu kontraverznih likova kroz razne epske izazove i egzotične zemljopisne predjele sve do ruba svijeta i natrag, solo romani su osim drugačijih zemljopisnih postavki sadržavali i drugačije tematske i žanrovske postavke. „Poslužiti hladno“ vrtjelo se oko dobro poznatog motiva osvete, i to kao da je netko premjestio radnju iz Tarantinovih ili femexploatation filmova sedamdesetih u okruženje epske fantastike. Centralni motiv „Junaka“ je bila opsada i očajnička obrana istoimenog geografskog lokaliteta, a najbliže paralele možemo povući s uratcima ratnog žanra. „Crvena zemlja“ priziva duh vesterna, te su ovog puta Abercrombieju inspiracija bili povijesni romani s temom Divljeg zapada. Radnja se odvija na slabo naseljenoj zemlji na Zapadu, naseljenoj otpadnicima, pobunjenicima protiv Carstva, Duhovima (barbarima koji na neki način odgovaraju profilu Indijanaca), lovcima na zlato i raznim ološem u potrazi za srećom. Zemlja je to za smjele, vizionare koji su spremni izgubiti sve kako bi uspjeli… Na Zapadu, dakle, ništa novo.

O čemu je riječ? Naime, družina dobro nam poznatog, i omiljenog (pijanice), plaćenika Nicoma Cosce dobiva zadatak od unijskih inkvizitora pronaći neuhvatljivog pobunjenika Conthusa na prostoru „divljeg“ Zapada. Kako bi se osiguralo ispunjenje svih parametara misije, ovu kaznenu ekspediciju prate i nemilosrdni inkvizitor Larsen i njegovi pripravnici. Coscina desna ruka, fiškal Temple, prilikom jednog od krvoločnih pohoda doživjet će iznenadni nalet savjesti. Što je u biti neuobičajeno stanje svijesti s obzirom da je Temple uvijek svoj posao pokvarenog fiškala obavljao stoički, licemjerno i pokvareno kao i svaki pravi fiškal. Daje se u bijeg od svog starog poslodavca i na kraju pronalazi utočište kod pravih junaka ovog romana. (Anti)Junaci, o kojima govorimo, najbliže su idealu epskih junaka koliko je to moguće u Abercrombiejevom univerzumu grimdarka. Pričamo o kršnom i samozatajnom starcu zvanom Janje i njegovoj „pokćerci“ Shy South. Janje je naravno Logen Devetoprsti, nepobjedivi berserker i bivši kralj Sjevera – što on radi ovdje u takvoj ulozi, pitate se. Njihova misija je pronalazak razbojnika koji su oteli ostatak njihove obitelji i zapalili farmu. Pridružuju se karavani pod vodstvom legendarnog starog vodiča Daba Sweeta te svi zajedno i svaki iz svojih osobnih razloga kreću prema jednoj točki. A to je majušni gradić u nastajanju, Krivodol, pravi pakao na Zemlji kojega vode dva rivalska bossa, Gradonačelnica i Papa Ring.

Priča isprva prati nekoliko naizgled različitih narativnih linija koje se vežu uz određene skupine likova, no prema kraju sve će se ukrstiti u jedinstveni cilj. Skoro tri četvrtine romana, sve do ulaska u posljednje etape puta prizivaju magiju vesterna, no nakon toga pomalo se opet vraćamo u domenu magije i nepoznatoga. Kakvu ulogu imaju neuhvatljivi Conthus i njegovi pobunjenici, sadistički kauboji, urođenici poznatiji kao Duhovi, te na kraju tragični Zmajari iz izgubljene enklave? Naravno da u ovoj recenziji nećemo pisati o svakom detalju romana, jer bi zašli u dvojbeno polje spoilera, a to vjerujem nitko ne želi. Posebno ako planirate čitati knjigu.

Što se ostaloga tiče klasični Abercrombie… Priča je to iskupljenju, naravi čovjeka, karmi, i naravno – nasilju. Stari fanovi serijala obožavat će pojave cijelog dijapazona više ili manje poznatih likova koje će ponovno prodefilirati romanom, kao i uporabu povremenih referenci na prijašnje događaje iz serijala. Iako je u pitanju samostalni roman, ovo jest nastavak i korak dalje u kontinuitetu svijeta čiji su temelji postavljeni u originalnoj trilogiji. Priča nije grandiozna na razini prve trilogije, a nije moram priznati niti na takvoj osobnoj razini poput prethodnih samostalnih knjiga. Stari likovi su se pomalo odmakli od svojih osobina koje su nas osvojile u prijašnjim romanima, a novi teško da mogu ostati u dužem sjećanju. To je mala boljka ovog romana. Mi obožavatelji dugih serijala epske fantastike navikli smo na likove koji nas prate kroz serijal i koji se ne mijenjaju (uglavnom) previše karakterno. No čitajući ovu posljednju knjigu koja dolazi prije nove trilogije (The Age of Madness) koja donosi novu eru možda ćete ostati razočarani sudbinama koje je Abercrombie dodijelio nekim naših starim dragim likovima. Ne zovu ga uzalud predvodnikom grimdark (pod)žanra spekulativne fikcije; zlokobnog, mračnog i nasilnog svijeta, distopijskim nacijama u konstantnom ratu. Autor ne prašta likovima, za njih nema milosti iako bi u „svjetlijoj“ fantastici za svoje zasluge nakon svog iskupljenja bili dignuti na pijedestal i zaslužili ni manje ni više nego prijestolje. Bilo je nekolicina takvih pretendenata u Prvom zakonu, no znamo kako su završili. Iako smo već naviknuti da ovdje nema bijega od svojih grehova i svoje sudbine, i svatko svoju kaznu mora ispaštati, ipak s tim likovim dijelimo određeno vrijeme. Vežemo se s njima, analizirajući njihove intimne misli i postupke. Janje (Logen Devetoprsti) je vjerujem mnogima jedan od omiljenijih likova i malo je teško prožvakati kakvu mu je ulogu i sudbinu dodijelio autor. On se poslije svog bijega sklonio na farmu gdje je praktički posvojio dvoje djece i aktericu Shy South i u potpunosti zakopao svoju narav i prošlost. Za Shy on je najveća kukavica na svijetu, to mu najviše smeta kod njega, bez obzira na njegovu beskonačnu ljubav prema djeci. Odnos između Shy i Janjeta se mijenja kako ona polagano otkriva njegovu pozadinu. Shvaća da nije jedina koja skriva svoju prošlost.

Topografija svijeta Prvog zakona je fiktivna, no u osnovi njeni temelji počivaju na nizu svjetskih regija, u određenom povijesnom razdoblju. Imamo civilizirani centralni dio vođen tajanstvenim individuama iz sjene, „islamski“ Jug, divlji i hladni Sjever i ništa manje ni više nego pravi pravcati Divlji Zapad. To je zemlja doseljenika, tragača za srećom/zlatom i ljudi koji žele početi iznova svoj život. Ova posljednja kategorija najviše se zavarava jer ćemo se još jednom osvjedočiti da se stari grehovi ne zaboravljaju, a reputacija će te polako ali neminovno dostići. Nekoliko je likova stiglo tu kako bi pobjegli od prošlosti, primjerice Gradonačelnica ili Sjevernjak Glama Zlatni. No najpoznatiji od svih bjegunaca je Janje, u prošlosti poznat i kao Krvava Devetka, strah i trepet Sjevera i Unije. Malo se spominje sveobuhvatna tema tajnih gospodara svijeta koji pletu svoje nedokučive spletke. Jedan od originalnih jedanaest Juvensovih učenika, Zacharus, pokušava na Zapadu sakupljati opoziciju magu Bayazu od Unije i proroku Khalulu s Juga, no to je samo minoran spomen koji u biti nema veze s temom romana. Želi povratak Starog kraljevstva, te će u nastavku krenuti tim smjerom.

Što volim kod Abercrombieja? Perfidni crni humor, otkačene likove na rubu dobra i zla, konstantno stanje naracije u statusu neočekivanih preobrata, jaka integracija u univerzum i zrele teme. Iznenadio sam se zapravo kako je Joe tijekom istraživanja za svoje romane čitao nefikcijske romane, kako ratne stvari za Junake, tako vesterne za Crvenu zemlju. Iako je roman standardno dobar, na ljestvici svih njegovih dosadašnjih romana, po oduševljenosti, predvidljivosti, karakterizacije i sveobuhvatnog dojma, Crvena zemlja po meni dolazi na zadnjem mjestu. Na više mjesta na netu pročitao sam slične zamjerke, no sudeći prema Abercrombiejevom tumačenju roman nije bio napisan da zadovolji želje čitatelja nego kako je autor smatrao da mora biti napisan. I nikako drugačije. Na čitatelju je onda da procijeni svoj osobni, subjektivni dojam o djelu.

Što dalje nakon romana? Abercrombie ne zastajkuje, poput nekih ozloglašenih pisaca spekulativne fikcije. Nakon ovog slijedi njegova nova trilogija – The Age od Madness, koji se odigrava tridesetak godina kasnije u svojevrsnom dobu industrijalizacije, a čiji je drugi dio izdan nedavno. Sve osvrte na Abercombiejeve ostale romane možete naći u reverzu na stranicama Inverzije. Stara tiskana izdanja u izdanju pokopanog diva Algoritma, a dva posljednja romana u izdanju Vorto Palabre. Druga trilogija zasad je dobavljiva samo na engleskom jeziku, u tiskanom ili e-izdanju.

Roman završava onako u stilu legendarnih finalnih klišeja u vestern filmovima, odlazak usamljenog kauboja prema zalazećem suncu, a njegovi voljeni prate ga sa suzama u očima. Radio je to i Alan Ladd u Shaneu, kao i Clint Eastwood u Blijedom jahaču. Očinska figura tajnovite i nasilne prošlosti koja bi ostala da može, no lutalicama i grešnicima nije mjesto za obiteljskim ognjištem.

A onda udahne i laganim kasom krene u zalazak sunca…