Captain’s log #7: U potrazi za izgubljenim vremenom

Od trenutka kad smo vidjeli teaser, imali smo velika očekivanja za ovotjednu Star Trek: Picard epizodu. Susret Jean-Luc Picarda s njegovim starim kolegama i dobrim prijateljima postavio je velike uloge za scenariste, uloge koji su u cjelosti ispunjeni. No, dok su zbivanja na planetu Nepenthe vrijedna ulaska u Trek anale, istoimena epizoda i dalje nastavlja s problemima koji prate radnju od samog početka. Problemi koji bi mogli umanjiti vrijednost ove potencijalno vrle dobre prve sezone. No ti problemi ne mogu naštetiti ukupnom dojmu serije, koja obećava.

Utočište

Nakon bijega s Artefakta putem futurističkog portala, Picard i Soji našli su se na planetu Nepenthe. Planetu čiji idlični mir i netaknuta priroda predstavljaju suštu suprotnost tmini, tenzijama i hladnom metalu na Artefaktu. Od samog početka scenaristi Michael Chabon i Samantha Humphrey daju nam naznake da će ovo biti kontemplativna, topla i emotivna epizoda (mada ne sasvim, o tome ćemo kasnije). To potvrđuje i djevojčica Kestra (Lulu Wilson), koja dočekuje duo. Ugodan razgovor između Kestre i Picarda nastavlja tematiku prijateljstva koja se provlači kroz epizodu, mada Soji i dalje pokazuje nepovjerenje prema novonastaloj situaciji. Teško je kriviti mladu djevojku za njenu sumnjičavost, uzevši u obzir da je samo prije nekoliko sati zamalo poginula nakon izdaje osobe kojoj je najviše vjerovala. A dodatni problem je da se Soji i dalje (očekivano) bori s nedavnom spoznajom da su njen cijeli život, njena sjećanja, bila laž. Sjećanja i uspomene još su jedna tematika epizode, pogotovo u niti radnje koja se odvija na ovom idiličnom mjestu.

Postoje trenuci u životu kada nas zahvati nostalgija, kada nas preplave sjećanja. Kada poput Proustova Charlesa Swanna osjetimo onaj miris, i okus madeleine kolačića, koji nas vrati u djetinjstvo, u mladost, u neka bolja vremena. Upravo je ovo slučaj u ovotjednoj epizodi. Nepenthe vraća Picarda, ali i gledatelje u prošlost, u ono što smatramo „boljim danima“ Star Treka, ili u Picardovu slučaju, boljim danima njegova života. U vrijeme kada je Jean-Luc Picard bio proslavljeni kapetan flagshipa Zvjezdane flote. U vrijeme kad su mu podršku davali njegovi vjerni kolege i prijatelji. Upravo je scena susreta Picarda s Willom Rikerom i Deannom Troi takav trenutak. Jer lagao bi ako ne bi rekao da me ova scena oduševila, te me vratila u dane kad sam trčao iz škole da stignem na vrijeme doma i vidim najnoviju TNG epizodu. Susret je prirodan, uvjerljiv, bez suvišne drame, prenamaganja i histerije. Očito je da je njihovo prijateljstvo iskreno, i da su emocije između njih prave. Vrlo brzo postaje jasno zašto je Picard odlučio (do ovog trenutka, barem) ne involvirati prijatelje u svoju novu misiju. A ako ste mislili da je povratak Jonathana Frakesa (koji je već odradio odličan posao iza kamera) i Marine Sirtis glorificirani cameo, niste mogli više biti u krivu. I Sirtis i Frakes su instantno prepoznatljivi kao stari likovi, njihova gluma je prirodna, te je lako zamisliti ovaj par u njihovom novom životu nakon službe u Zvjezdanoj floti.

Stari prijatelji

Picard se s razlogom odlučio (tek sada) obratiti svojim starim prijateljima za pomoć. Progonjen od Tal Shiara, i Zhat Vasha, Picard je došao na Nepenthe s djevojkom/androidom s krizom identiteta. Nitko drugi nije kvalificiraniji da pomogne Soji od Deanne Troi, kao što ni nitko drugi nije kvalificiraniji od Troi da konačno postavi preponosnog Picarda na svoje mjesto. Jer Soji je možda android, ali prolazi kroz probleme koji progone normalnog tinejdžera. A Picard nije idealni materijal za adoptivnog oca. A tu je i Kestra, zasigurno najveće iznenađenje, ne samo epizode, već i sezone. Lulu je fascinantna u ulozi vjerojatno prvog neiritantnog djeteta u Star Treku. Od njene početne scene pa do kraja epizode, Kestra je simpatična djevojčica, koja je željna pomoći Soji, ali da ne postane zamorna. Kestra je lik koji bez suvišnog pretjerivanja, zaslužuje više mjesta u seriji (ili u nekom spin-offu). Njeno veliko znanje o Dati (nesumnjivo rezultat priča njenih roditelja) ublažuje Sojinu traumu. A tu je i posebni jezik koji djevojčica koristi  – Vanaai –  zapravo kreacija Kestrinog prerano umrlog starijeg brata. Naime Thaddeus Troi – Riker, proveo je većinu života na zvjezdanim brodovima, te je u nedostatku svojeg pravog doma ovaj nadareni dječak stvorio jezik za svoj imaginarni planet. Ova predivna jukstapozicija između imaginarnog svijeta „pravog“ dječaka i „umjetne“ djevojke sa sjećanjima o njenom stvarnom domu nije jedini takav moment. Tu je i mračniji aspekt obitelji Troi-Riker. Will i Deanna na Nepenthe su (s USS Titana, najvjerojatnije) došli upravo zbog Thada. Regenerativne osobine planeta bile su alternativa za neuspješni pokušaj liječenja teško bolesnog Thada, liječenja, koje je kako ističe Deanna, moglo biti rutinski postupak da Federacija nije uvela zabranu sintetika. Ovo otkriće ne samo da donosi novo svjetlo na posljedice napada na Mars, već i služi kao katalizator u Sojinom prihvaćanju njene prave prirode. Prirodno nije uvijek bolje.

Naposljetku, tijekom okupljanja za obiteljskim stolom, scenom koja zaslugom režisera Douga Aarniokoskog reflektira scenu Enterpriseovog ready rooma, Picard i Soji uspijevaju naći zajednički jezik. Shvativši da ljudi okupljeni oko stola nisu Narek, nisu njeni manipulatori i neprijatelji, Soji otkriva družini ono što zna o lokaciji svog pravog doma. Kestra još jednom pokazuje svoju spretnost (iako možda prebrzo), našavši lokaciju. Što znači da su Picard i Soji spremni za nastavak avanture, ali i neizbježan odlazak. U predivnoj sceni na rubu jezera, Picard se zahvaljuje Rikeru na svemu što je učinio za njega, te mu govori o svojoj novoj, disfunkcionalnoj posadi, naglašavajući svoju novu ulogu. Trebat će proći vremena da Picard postigne istu povezanost sa novim timom, ako se to ikad i dogodi. A tu je i posljednja scena između Soji i Kestre, u kojoj djevojčica poklanja pokvareni kompas Soji: podsjetnik na njihovo kratko vrijeme zajedno, ali i podsjetnik da Soji može, uz Picardovu pomoć, vratiti svoju vjeru u druge. Kao i vratiti Picardu njegovu svrhu. Novi počeci uvijek su teški, ali ne i neizvedivi.

(Nepotrebna) turbulencija

Dok Nepenthe evocira na Proustov madeleine kolačić u skoro svakom aspektu, te nas vraća u zlatne TNG dane, scene na Artefaktu i na La Sireni, podsjećaju nas da je ovo ipak nešto novo i drugačije. Kontemplaciju i empatiju zamijenjuju tenzije i nepovjerenje. Nigdje to nije vidljivije nego na palubi La Sirene gdje se Agnes Jurati bori s njenom krizom identiteta. Naime, kao što smo otkrili u flashback sceni, posjet komodorice Oh uključivao je i mind-meld, tijekom kojeg je Jurati otkrila nešto užasno, vidjevši razmjere apokalipse koju bi mogle izazvati blizanke, tj. Soji. Iako je sada dano objašnjenje za hladnokrvno ubojstvo Brucea Maddoxa, i dalje sam mišljenja da je njena reakcija bila ekstremna, te da je i dalje Jurati lik koji nije moguće iskupiti. Problem postaje veći nakon što Rios i Raffi ne posumnjaju u Jurati, nakon što se doktorica počne čudno ponašati. Dok Raffi pokušava pomoći Jurati kroz uvijek uspješni recept za borbu sa anksioznosti (desertima), Riosovo ponašanje me veoma frustrira jer kao potencijalnog izdajnika vidi Raffi!? Kao dvojnog agenta koji je omogućio Romulancima (Nareku) da prati La Sirenu nakon bijega s Artefakta. Iskreno se nadam da kratka romansa s Jurati, nije Riosu pomutila mozak, i da je ovo samo još jedan pokušaj da se približi vidno nestabilnoj doktorici, te da otkrije njenu pravu ulogu. Iako, moglo bi biti prekasno. Jer ovaj posljednji razgovor, samo povećava osjećaj krivnje, te Jurati pokušava samoubojstvo. Njen očajnički čin nešto ipak postiže. Lokator koji joj je ranije dala Oh, sada je isključen, te La Sirena uspjeva pobjeći romulanskom lovcu.

Što postavlja novo pitanje vezano uz probleme sa scenarijom. Zašto je Narek uopće krenuo za La Sirenom? Ne bi li bilo pametnije da su Narek i Narissa, koji sada imaju lokaciju Sojinog matičnog planeta, kao i resurse da ga pronađu, odmah krenuli tamo? Čak i ako opravdamo Narekovu misiju potrebom da se eliminira Soji, zašto se Narissa nije uputila na taj planet? Umjesto toga, na Artefaktu smo svjedočili brutalnim scenama pogubljenja Hughovih xBs, te kasnije i samoj eliminaciji Hugha koja je nastavila tradiciju upoznavanja i brzog eliminiranja sporednih poznatijih likova, kao i zacrtala Narissu kao ultimativnu negativku (ako je već niste smatrali takvom). Doduše dobili smo efektnu scenu Elnorove borbe s agenticom Zhat Vasha, koja je završila njegovim bijegom, te pozivom u pomoć Sedmoj od Devet. Narissa bi mogla izbjeći osvetu vučje ratnice, ali se Romulancima na Kocki (sudeći po teaseru za iduću epizodu) ne piše dobro.

U potrazi za Picardom

„Nepenthe“ nam je barem nakratko pružio taj Proustovski moment, i vratio nas u neka druga vremena. Da li su ona bolja ili gora, ostavljam da prosudite sami. Ono što je jasno, u nostalgiji se ne može živjeti, te su inovacije potrebne, pogotovo u franšizi kao Star Trek. Soji je tako odlično uklopljena u Picardovu staru obitelj, kao i Kestra. S druge strane Artefakt i posadu La Sirene i dalje karakteriziraju problemi. No, mogućnost da se niti radnje povežu i dovrše na zadovoljavajući način je velika. Kao i s Kestrinim pokvarenim kompasem, treba imati nade. Nade koju Soji ima u Picarda, da je neće odvesti na krivi put. Nade koju imamo mi u seriju, glumce i njen kreativni tim. Možda nikad nećemo vidjeti našeg starog Picarda, ali ćemo do kraja sezone prepoznati novog.

Dodatne opservacije:

• Matični planet Soji, njen dom, nalazi se u Vayt sektoru, u sustavu Ghulion.
• Kestra Troi-Riker, nazvana je po starijoj sestri omiljene savjetnice, koja se utopila nedugo nekon rođenja Deanne. Ovaj gubitak bio je toliko traumatičan za njenu majku Lwaxanu, koja je pohranila sjećanja na Kestru duboko unutar njene psihe u pokušaju da ih potpuno izbriše (TNG „Dark page“). Čini se da ipak nije uspjela.
• Thad je nastradao od virusa na silikonskoj bazi, sličnog smrtonosnoj bolesti s kojom se suočila posada Enterprisea NX-01 u ENT “Observer Effect.”
• Zec jednorog posveta je drugoj rogatoj životinji iz prošlosti Treka – psu s Alfe 177 viđenom u TOS “The Enemy Within.”
• Pojava Willa Rikera ne može proći bez naredbe za podizanje štitova.
• S druge strane, ovaj moment sugerira da Nepenthe nije siguran od opasnosti. Prije Picardova dolaska, probleme su pravili Kzinti, mačkolika vrsta koja se dvaput pojavila u „The Animated Series“. Možda je ova referenca uvod u pravo pojavljivanje ove zanimljive vrste koju je zamislio poznati pisac znanstvene fantastike Larry Niven?
• Picard u razgovoru sa Soji i Kestrom spominje svoje srce od duranija. Ovaj umjetni implantat imao je važnu ulogu u TNG „Tapestry“.
• Mind-meld flashback prikazao je između ostalog dvije scene uništenja planeta, koje su preuzete iz DSC „If Memory Serve“. Je li ovo nagovještaj da će Kontrola, glavni antagonist druge sezone „Discoveryja“ imati ulogu u rasvjetljavanju misterije Soji i Zhat Vasha? Iskreno, nadam se da ovaj problematični aspekt ipak neće biti prisutan u „Picardu“.
• Još jedna Disco referenca je gormagander, „svemirski kit“ kojeg je USS Discovery susreo u DSC epizodi “Magic to Make the Sanest Man Go Mad.”