Captain’s log #2.8: Zapeli u prošlosti

Kako se približavamo finalu, Star Trek: Picard se i dalje ne pomiče s mjesta. A kad radnja i napreduje, to je vrlo spor pomak. Naši heroji zapeli su u prošlosti, i fizički i psihički. Moguće je da će nas kreativni tim predvođen Terryjem Matalasom ipak uspjeti iznenaditi, ali sudeći po viđenom u zadnjoj epizodi – Mercy –“Picard” bi mogao postati jedno od razočaranja godine. A tako je dobro počelo…

Instant lijek za traumu

Nažalost, predviđanja i nadanja da je agent Wells (Jay Karnes) više od običnog FBI agenta, pokazala su se krivima. Većinu epizode smo gledali dijalog između agenta i Picarda (ili „intervju“). Govori Sir Patricka Stewarta kao Picarda uvijek su užitak za slušati, budući da daju taj toliko potrebni „Star Trek feeling.“ Ali kao u slučaju s mladom Renée, taj se trop pretvara u kliše, i teško je povjerovati da bi Picardov motivacijski govor samo tako razriješio desetljeća dugu traumu čovjeka koji je cijeli život posvetio potrazi za vanzemaljcima. Star Trek zaslužuje kompleksniju radnju od instant riješenja, pogotovo ako je tema sezone obračun sa grijesima prošlosti. Ali kada se radnja vrti na mjestu, i kada se većina epizoda sastoji od fillera, instant riješenja jedini su način da se radnja kako tako pomakne naprijed.

Upravo zbog toga, konačna pojava Qa nema taj utisak koji su scenaristi zamislili. Ako ništa drugo razgovor između Qa i Guinan samo nam dokazuje kako je John de Lancie trebao dobiti više mjesta pred kamerama. A da ne govorimo o drugom tropu, koji Trek ponavlja već desetljećima. Zbog nečega upravo su ljudi, a ne ostali vanzemaljci, ti koji su zapeli u prošlosti. Ovdje nam to saznanje barem daje efektnu scenu iz Wellsovog djetinjstva, njegov traumatični susret s Vulkancima, koji mu je obilježio život. Ali ako ste mislili da će sad ovaj čovjek postati dio Picardova tima, prevarili ste se. Instant lijek za traumu ostavio je Wellsa bez svog posla, dok je Picard dobio priliku da nastavi svoju misiju.

Razočaranje zvano Borg

Dok Picardova nit radnje tapka na mjestu, ništa bolja nije ni situacija s Borg/Jurati. Zbog sporog tempa cjelokupne sezone, potraga Sedme i Raffi za odbjeglom doktoricom/Borgovom Kraljicom, završila se veoma brzo i antiklimaktično. Čini se da je „Jurati“ čitavu noć provela na jednom mjestu, tako da su je njeni kolege pronašli nedaleko od bara u kojem je izazvala „kaos“ (razbila prozor). No i tu se radnja bar pomalo pomakla, time što smo vidjeli da je Jurati još uvijek prisutna u ovoj opasnoj kreaturi, budući da je poštedila život Raffi. A dobili smo priliku vidjeti jednu od boljih scena epizode. Prisjećanje Sedme na svoju asimilaciju u djetinjstvu. Što me dovodi do toga da se još jednom zapitam, zašto Jeri Ryan nema veću ulogu ove sezone? Još jedna propuštena prilika.

No sve ovo je neusporedivo s niti radnje vezanom za ludog znanstvenika Soonga. Nakon što ga je napustila njegova „kćer/eksperiment“ Kore, Soonga posjećuje nitko drugi nego „Jurati“. Ovo samo po sebi nije loše. Imali smo priliku već vidjeti da je Soong ključan za stvaranje Konfederacije, tako da je podsjetnik na njegov zadatak vezan uz neuspjeh Renée i time misije Europe logičan slijed događaja. Čak je moguće i povjerovati da je ovaj osramoćeni znanstvenik, ipak dovoljno utjecajan da organizira malu privatnu armiju. Problem nastaje u odnosu „Jurati“ s pripadnicima te armije. Teško je povjerovati da bi prekaljeni ratnici samo tako pristali na naredbe neznanca, koji je još k tome civil u potrganoj večernjoj haljini. A još je teže pomisliti da bi itko htio biti dobrovoljno asimiliran. Nadam se da ćemo na početku iduće epizode vidjeti bar neki pokušaj otpora, jer ako Borg ovako lako može asimilirati plaćenike, onda ostatak čovječanstva nema šanse.

Napalmom po leptirima

Kad se La Sirena vratila u 21. stoljeće, Picard je pametno upozorio svoj tim da pod svaku cijenu izbjegne utjecati na prošlost. Efekt leptira je uvijek bio najproblematičniji element svakog putovanja kroz vrijeme, pogotovo u Star Treku. No nije trebalo dugo da naši heroji počnu kršiti ovo izuzetno bitno pravilo. Ok, neki si postupci bili opravdani, jer se teško može spriječiti upad antiimigracijske službe. Ali dovođenje doktorice Terese i njenog sina na La Sirenu nije ništa drugo doli glupost. Isto važi i za zaustavljanje autobusa s pritvorenim migrantima i omogućavanje njihova bijega. Teleportacija iz policijskog auta, pred brojnim svjedocima. Ili razotkrivanje prave prirode FBI agentu. Wells je dobio otkaz, ali nije on jedini koji je vidio teleportaciju.

No scenaristi čini se nemaju problem s napalmom leptira. Što je veliki problem za radnju koja se temelji na putovanju kroz vrijeme. Ostaje se samo nadati da će neki od ovih problema, ili kojim slučajem svi oni, biti razriješeni. Premda, s obzirom na skoro finale, to se najvjerojatnije neće dogoditi.

Jedino što ohrabruje je da je radnja ipak dijelom rasvjetlila Qovu motivaciju. Kako je objasnio Guinan, ovo svemoćno biće umire, i prije nego što napusti kontinuum, želi iskusiti nešto novo. I napraviti nešto korisno. Je li to pomoć Picardu da ispravi svoje grijehe prošlosti. Želi li Q ispraviti svoju grešku s dovođenjem Borga na granicu Federacije? Ili oboje? Ili nešto potpuno drugačije? Ovaj nas odgovor svakako očekuje u naredne dvije epizode, i nadam se da će barem ta nit radnje imati zadovoljavajući kraj.

Dodatne opservacije:

• Osim sporog tempa, radnje koja se vrti na mjestu, i instant rješenja, druga sezona „Picarda“ ima i problem s forsiranom karakterizacijom likova. Najbolji primjer za to je Raffi Musiker koja ničim izazvana postaje manipulator. Čini se da je upravo ona razlog zašto je Elnor odlučio ostati na Akademiji Zvjezdane flote, što je i dovelo do njegove „smrti“ (jer znamo da glavni likovi ne umiru tako lako). A i sama „manipulacija“ je izvedena dosta loše, čak i ako uzmemo u obzir da je Elnor izuzetno naivan i da je na njega lako utjecati. Sve u svemu Michelle Hurd je zaslužila puno bolji scenarij.
• Isto važi i za Isu Briones kao Kore. Ne njenom krivicom, mlada je glumica dobila premalo vremena pred kamerom, a njena je nit radnje praktički nepotrebna.
• Romantična scena između Riosa i doktorice Terese jedan je od boljih trenutaka u epizodi. Ali zbog vremenskog limita i efekta leptira, cijela ta nit radnje ne donosi ništa bitno u priču. A tu je i problem razriješenja vremenskog paradoksa.
• Wellsov susret s Vulkancima nije prvi put da smo mogli vidjeti ove kultne vanzemaljce da posjećuju zemlju. Prvi kanonski posjet dogodio se u kasnim 50-ima, u ENT „Carbon Creek“.
• Tajna poruka Qa Kore u hololens uređaju bio je dobar detalj, ali pomalo je čudno vidjeti napredniju tehnologiju u 21. nego u 24. stoljeću.
• Gdje je Tallinn? Pomalo je čudno vidjeti da je jedan od najvažnijih likova sezone, izuzetno bitan za spašavanje vremenske linije, samo tako nestao?