Inverzija Science fiction and fantasy news website
Iako smo prošli polovicu sezone, Star Trek: Picard i dalje postavlja više pitanja nego što daje odgovora. I ne samo to. Nakon izvrsnog starta, iz epizode u epizodu radnja postaje sve konfuznija i ide sve sporije. A u novoj epizodi Two of One doživjeli smo i paradoks. U izuzetno kratkom vremenu (nešto više od pola sata) natrpano je toliko toga, a da imamo osjećaj da se skoro ništa bitno nije dogodilo. Jer bila je ovo razočaravajuća epizoda. Pa krenimo redom.
X minuta ranije
„Two of One“ je epizoda koja obiluje klišejima. Samo po sebi to nije problem, ali kad se loše prezentiraju to postaje problem. Takav je slučaj s dramatičnim flash forwardom na početku epizode (i još jednim kasnije). Epizoda počinje sa Jean Luc Picardom u kritičnom stanju, ali prije nego otkrijemo što se zapravo dogodilo, vraćeni smo pola sata u prošlost. Na gala večeru koja bi trebala promijeniti budućnost. Agnes Jurati uspjela je u svom naumu, i uz pomoć Borgove Kraljice osigurala ostatku tima lažne ‘isprave’ potrebne za ulazak na galu.
Gala večera je još jedan od klišeja, trop već korišten u Star Treku. Ali, dok je ranije to bilo izvedeno dobro, ako ne i odlično (sjetimo se samo nezaboravne DS9 „Badda-Bing, Badda-Bang“), ovdje to nije slučaj. Gala započinje solidno. Jurati se bori da ne padne pod utjecaj Borgove Kraljice te je zanimljivo pratiti njihovu dinamiku. Zapravo, ovaj duo je i najbolji dio epizode. Nažalost to nije slučaj sa Sedmom, koja teško da ima ikakvu ulogu, ili Raffi kojoj se nastavlja priviđati Elnor. Nakon obećavajuće niti radnje sa ženskim duom, razočaravajuće je vidjeti kako su oba lika relegirana u pozadinu.
Kratko i ne baš slatko
Većina vremena na gali posvećena je planu Picarda i njegove novostečene saveznice Tallinn da osiguraju Renée mjesto na nadolazećoj svemirskoj misiji. Ako zanemarimo to da ova izuzetno talentirana djevojka ima mentalne probleme, te kao takva ne bi ni smjela otići na misiju visokog rizika, a kamoli biti ključni član posade, rješenje ovog bitnog problema, osnove radnje cijele sezone, izvedeno je izuzetno zbrzano, i simplificirano.
Nakon što doktor Adam Soong raskrinka Picarda, i pošalje osiguranje na našeg heroja, Jurati uz pomoć Borgovih nanobota gasi svjetla što pomaže Picardu da neometano napusti dvoranu. Ovu novu moć moguće je objasniti, budući da smo ranije vidjeli kako Kraljica upravlja tehnologijom 21. stoljeća. Problem je da nakon isključenja struje, Jurati kreće pjevati, i to magično i prigodno osvjetljena reflektorom, uz pratnju benda koji nekako zna njenu pjesmu i to u notu. „Band trop“ nije sam po sebi problem, a moram priznati i da Alison Pill stvarno zna pjevati. Nažalost način na koji je to izvedeno je forsiran i nelogičan, te scena kao takva ne pomaže radnji.
Sve ovo blijedi sa sljedećom scenom. Picard konačno pronalazi Renée, te očekivano, pokušava povratiti samopouzdanje nesigurnoj djevojci svojim trademark govorom. Sir Patrick Stewart izvrstan je glumac, uvijek ugodan za slušati, a govor je motivirajući. No ne mogu se oteti dojmu da sam se kao Trekkie naslušao puno boljih Picardovih govora. Ovaj bi vjerojatno bio dovoljan da se Renée vrati u dvoranu, ali ne da vrati svoje samopouzdanje i odluči sudjelovati u misiji. Govor je prekratak i nedovoljno snažan. To se lako moglo izbjeći da je ova ključna scena dobila više vremena. Ali epizoda je (pre)kratka, i jednostavno nema mjesta za ništa kompleksnije.
Zlosutna budućnost koja ipak obećava
Utrka s vremenom (i to doslovno) dovodi nas i do raspleta radnje. U pokušaju da eliminira Renée i tako spasi svoju kćer, doktor Soong se odlučio na očajnički potez. Na njegovu nesreću, umjesto da autom udari buduću astronauticu, upravo je Picard taj koji završava na hladnom asfaltu, teško ozlijeđen. Umjesto da odvedu admirala nazad na La Sirenu, te iskoriste naprednu tehnologiju 25. stoljeća za njegovu stabilizaciju (što je ranije napravljeno s nesretnim policajcem), ekipa odvodi Picarda do klinike doktorice Therese. Ovo je zbunjujuća odluka, a postavlja se i pitanje kako su uopće (i čime) došli do klinike. Srećom za Picarda, on više nije obični čovjek, nego synth, što znači da ozljede nisu kritične. Bar one fizičke.
Problem je u tome da Picard ima psihološki problem. Udar automobila probudio je njegove traume iz djetinjstva, te je naš heroj ostao zarobljen u svojoj podsvjesti. Ovo je još jedan omiljeni Star Trek trop. No, ne mogu reći da ne želim vidjeti kako Tallinn (iliti Laris) pokušava izbaviti admirala od duhova prošlosti. A tu je i nesretna Jurati. Osim spašavanja Picarda, spektakularni nastup introvertne doktorice omogućio je Borgovoj Kraljici da aktivira svoj pakleni plan i preuzme potpunu kontrolu. Odvojena od ostatka tima, i u lošem društvu, Jurati je sad spremna da nastavi zabavu u gradu.
Lagao bi kad bi rekao da ta završna scena, s Jurati koja šeta prema svjetlima Los Angelesa ne obećava. Bar se tako nadam. Jer nakon ove nezaboravne noći, potrebno je nešto posebno, zanimljivo, ako scenaristi žele povratiti tempo i završiti sezonu u stilu.
Dodatne opservacije:
- Još jedna problematična scena je „šokantno“ otkriće Kore o svom porijeklu, kao i luđačkom planu njenoga „oca“. Teško je povjerovati da djevojka koja provodi cijeli život u izolaciji svoga doma, nije ranije googlala ime svog oca, ili bilo što vezano za njegovu karijeru. Iako njeno otkriće o tragičnoj sudbini svojih „sestri“ pokreće ovu nit radnje naprijed, mišljenja sam da se ova scena mogla izvesti puno bolje i logičnije. S istim zaključkom. Nažalost lazy writing se provlači cijelom ovom epizodom.
- Rios uživa u gali, i veseli se malim stvarima poput prave kubanske cigare i organske hrane. Vidjeti likove iz budućnosti kako uživaju u organskim produktima uvijek veseli, pogotovo kad se sjetimo da u 25. stoljeću sve dolazi iz replikatora.
- Shuttle misije Europa je OV-165, viđen u uvodnoj špici „Star Trek: Enterprise“. Nadam se da ćemo do kraja sezone dobiti bolji uvid u ovaj svemirski brod.
- Iako Tallinn nije Laris, svi njeni uređaji koriste romulansko sučelje. Teško je povjerovati da je sve ovo samo slučajnost.
- Riosov inicijalni identitet prije nego što je Jurati hakirala sistem, bio je Karl Leonard Kelley. Fanovi TOS-a prepoznati će homage kultnom doktoru Leonardu McCoyu, kojega je igrao veliki DeForest Kelley.
- Imena Korinih „sestri“, pa i njeno vlastito, inspirirana su grčkom mitologijom. I ne samo to. Sva spomenuta imena: Persephona, Persephatta, Despoina, Artemis i Kore, vezana su uz Perzefonu – kraljicu Hada i božicu podzemlja.
