Captain’s log #1: Picardov povratak u stilu

Mnogima od nas jedna od prvih asocijacija na spomen Star Treka je kapetan Jean-Luc Picard, kapetan jednako ikonskog broda Enterprise-D, klase Galaxy (te kasnije Enterprise-E). To nije ni čudno ako uzmemo u obzir čovjeka koji je utjelovio ovaj lik – shakespeareanskog glumca Sir Patricka Stewarta. Jer upravo zahvaljujući Stewartu i njegovoj jedinstvenoj glumi, dobili smo mnogima najomiljenijeg i najkarizmatičnijeg Trek kapetana. Nakon akcijskog junaka i ženskara Kirka koji je prvo djelovao a onda mislio, Jean-Luc Picard bio je dobrodošlo osvježenje. Časnik Zvjezdane flote, ali i intelektualac, diplomat, arheolog i glazbenik, Picard je bio kompleksni i fascinantni lik, netipični kapetan koji se jednako dobro snalazio za pregovaračkim stolom, kao i na mostu tijekom crvene uzbune. Čovjek koji je uvijek bio spreman da štiti i promiče ideale Federacije Ujedinjenih Planeta i Zvjezdane flote – ideale Treka, čak i kad bi ga takvi ideali vodili u sukob s ove dvije organizacije. No, Picard je bio i više od toga. Kroz sedam sezona „The Next Generation“ serijala, i nekoliko filmova, ovaj je lik prošao kroz nekoliko epohalnih događaja, spasivši Federaciju (ali i galaksiju), od brojnih prijetnji, od bezosjećajnog Borga, enigmatičnih Romulanaca, pa do svemoćnog i nepredvidljivog Q-a. Istovremeno, Picard je iskusio nekoliko tragedija koje su ostavile neizbrisiv trag na njegovoj personi, postavši nakratko lider Borga – Locutus, proživjevši cijeli život nakon kontakta sa sondom davno propale civilizacije, te naposljetku izgubivši svoga vjernog časnika i prijatelja, androida Datu. Sve ovo stvorilo je lik bez premca ne samo u Star Treku, već i u SF žanru kao takvome, lik koji je s razlogom i potpuno opravdano dobio kultni status. A sudeći po prvoj epizodi najnovijeg i dugoočekivanog Trek serijala – Star Trek: Picard – ovaj lik i njegova životna priča mogli bi postati i još kompleksniji, te još bolji.

Tko je Picard?

Jean-Luc Picard kojeg ponovno srećemo u pilot epizodi Remembrance nije onaj isti čovjek kojeg smo pozdravili u posljednjim scenama „Nemesis“. Za početak, on više nije časnik Zvjezdane flote, već umirovljenik koji svoje stare dane provodi na svojemu obiteljskom imanju u Južnoj Francuskoj. Društvo mu pravi njegov najbolji prijatelj Number One – koji je zapravo, pas. Točnije pit bull. Ova scena odlično postavlja temelje radnje, kao i daje ideju o Picardu u ovoj kasnijoj fazi života. Prividno, njegov život je idila, ali njegovi snovi s Datom (Brent Spiner) u glavnoj ulozi, sugeriraju da je situacija puno kompleksnija. Jer umirovljenog admirala proganjaju grijesi prošlosti. Žrtva njegova časnika i prijatelja koja mu je spasila život, rana je koja nije zacijelila ni nakon trideset godina. Ova bol je opipljiva u melankoličnoj uvodnoj sceni – još jednom snu (točnije noćnoj mori) koja naglo završava jednom drugom tragedijom. Tragedijom koja je naposljetku rezultirala i Picardovim napuštanjem Flote.

Kako saznajemo u kasnijem televizijskom intervjuu, nakon Hobus supernove, koja je uništila matični planet Romulanske Imperije, Zvjezdana flota je okupila ogromnu spasilačku armadu. Glavni organizator ove humanitarne misije bio je upravo admiral Picard. No do misije nikad nije došlo. Dok se flota okupljala u orbiti planeta, neočekivana pobuna sintetika zahvatila je Mars („Short Trek: Children of Mars“). Armada je devastirana napadom, dok je sam planet teško nastradao. Ukidanje misije (koja je i prije napada imala protivnike unutar Federacije, kao i Zvjezdane flote) te zabrana sintetika koja je uslijedila, rezultirala je u Picardovoj ostavci te povlačenju u izolaciju. Trenutak u kojem Picard ispravlja novinarku te naglašava da je spašavao ne „romulanske živote“ već „živote“ kratak je, ali efektan, i pokazuje zašto Picarda smatramo velikim čovjekom. Posebno zanimljiva je Picardova kritika Zvjezdane flote, što daje naslutiti da se ova organizacija uvelike razlikuje od one u kojoj je služio. Pitanje je da li su Picardovu ostavku slijedile druge, uključujući one njegovih prijatelja i kolega. I jesu li sada u Zvjezdanoj floti samo podobni, spremni bezrezervno slušati zapovjedi?

Djevojka s tajnom

Ovaj nelagodni intervju koji je probudio duhove prošlosti i nelagodna sjećanja samo je uvod u Picardov susret s misteroznom djevojkom Dahj (Isa Briones). Za razliku od Picarda koji već živi s posljedicama svoje odluke, svoje nemoći; Dahj je mlada djevojka i perspektivna znastvenica, kojoj se život korjenito promjenio nakon osobne tragedije. Nakon što je automatskim refleksom pobila maskirane napadače, neobjašnjivi instinkt, vizija, uputio ju je da pronađe jedinog čovjeka koji joj može pomoći – Picarda. Dahj je fascinantni lik od njene prve pojave, i čini se da će njen misterij biti pokretač radnje u ovoj priči. Ovdje moramo napomenuti i ispravnu (te pomalo neočekivanu) odluku kreativnog tima, koji su odlučili razriješiti misterij (tj. njegov veći dio), već u prvoj epizodi. Jer ne treba dugo, da Picard shvati pravu prirodu ove mlade djevojke. Nakon novoga sna s Datom u glavnoj ulozi, ovaj put slikarom, Picard pronalazi istu sliku iz sna u svojoj osobnoj arhivi. Djevojka na slici je upravo Dahj, a naziv – „Kćer“ – je završni dio slagalice. I Picard i gledatelji shvaćaju da je ova mlada djevojka zapravo android, te da je u velikoj opasnosti.

Naime, čini se da je Bruce Maddox, jedan od najvećih umova kibernetike, stvorio Dahj u svojem posljednjem pokušaju da replicira Datu. S ovim saznanjem, Picard uspjeva pronaći Dahj na vrijeme, što nas vodi u izvrsnu scenu u kojoj Stewart potvrđuje da je doajen shakespearenskog teatra. Prva reakcija mlade djevojke na njeno pravo porijeklo je šok, nevjerica, i gnušanje. Picard, poput oca kojeg nikad nije upoznala, tješi je govoreći joj da je ona posebna osoba, a njena su sjećanja (iako lažna), njena i samo njena. Nešto što joj nitko neće moći oduzeti. Picard je odlučan da nikada ne napusti ovu uplašenu djevojku. No, kao što smo imali priliku ranije vidjeti, za ostarjelog heroja, snovi često završavaju tragedijom. Upravo je ovo slučaj i ovdje, jer idila je (još jednom) naprasno prekinuta napadom maskiranih uljeza. A tijekom napete scene jurnjave, u kojoj možemo vidjeti ne samo napredne borilačke vještine Dahj, već i ograničenja ostarjelog Picarda, otkrivamo još jedan dio slagalice. Dahj lovi nitko drugi nego Romulanci! Koji ovaj put uspijevaju u svojoj misiji, te Dahj umire pred očima nemoćnog Picarda (!).

Slagalica u slagalici

Smrt glavne junakinje i prije nego što je priča počela, veoma je hrabra odluka kreativnog tima, i showrunnera Michaela Chabona. Ali i omogućuje da se Picard ponovno pokrene, te postane bliži liku kojeg se sjećamo. Jer neuspjeh da pomogne Dahj, kombiniran s neuspjehom da spasi Romulus, potaknuo je Picarda na akciju. Prvi trag, ogrlica Dahj, vodi ga do Daystrom instituta, gdje u razgovoru s ekscentričnom doktoricom Agnes Jurati (Alison Pill) (jednom od posljednjih federacijskih eksperta u kibernetici), Picard (i gledatelji) otkrivaju da su androidi koji su napali Mars došli iz ovog laboratorija. Nakon sveopće zabrane sintetika, Maddox je nestao, ali prije svog odlaska stvorio je ne jednu nego dvije Datine „kćeri“. Ovo saznanje mijenja sve, jer Picard je ponovno čovjek s misijom. Naći blizanku Dahj.

Picard nije svjestan kako se okrutno s njime poigrala sudbina. Jer blizanka njegove Dahj, doktorica Soji Asha (Isa Briones) nalazi se ni više ni manje nego na tajnoj romulanskoj instalaciji. Sudeći po njenom kolegi (a možda i više od toga), Romulancu Nareku (Harry Treadway), nismo sigurni je li djelovanje Soji plemenitih namjera. A još je zanimljivi identitet njene lokacije. Jer kako otkrivamo u završnoj sceni dok se kamera polagano udaljava od ovog dua, romulanska postaja nalazi se na napuštenoj i oštećenoj Borg kocki. Romulanci, ili barem jedna od frakcija (Tal Shiar?) po svemu sudeći imaju plan, koji ne sluti na dobro.

Povratak kapetana

Povratak Jean-Luc Picarda na male ekrane bio je trenutak koji su fanovi Treka priželjkivali desetljećima, još od debakla filma „Nemesis“. Zato ne čudi da je premijera „Star Trek: Picard“ bila očekivana s nadom, ali i strepnjom. I zato me jako veseli da mogu reći, da izuzev par manjih zamjerki, ovo je bila izvrsna premijera veoma obećavajućeg serijala. A zamjerke se najviše odnose na možda prebrzu radnju, iako mislim da ćemo objašnjenja dobiti tijekom sezone. Kao i na problem s kostimima, koji jednostavno ne izgledaju dovoljno futuristički. S druge strane, uvođenje Romulanaca kao jednih od glavnih aktera radnje je veoma obećavajuće, jer smatram da je ova zanimljiva frakcija bila zapostavljena u Treku nauštrb Borga ili Klingonaca. Paranoični Romulanski Zvjezdani Imperij jedan je od najstarijih neprijatelja Federacije, i integralan element u Picardovu životu, a nakon Hobus supernove, pruža se jedinstvena prilika da vidimo više o njihovoj kulturi i civilizaciji. A tu je i sam Picard, lik koji je ušao u panteon Treka, i lik koji s užitkom ponovno gledamo. Čak i nostalgija je u prvoj epizodi izvedena na korektan način. Ako ste stari fan, easter eggovi su tu, ali uklopljeni u priču, a ne zbog „member berries“ efekta. Od slika Date, do Maddoxa, te referenci na raniju karijeru i život Jean Luc Picarda, serija se povezuje s prijašnjim Trekom na načine koji su neočekivani i posve dobrodošli.

„Picard“ nije TNG, kao ni „Discovery“, i to je dobro. „Picard“ je posebni serijal, sa svojim jedinstvenim osobinama, i karakteristikama – podsjetnik na „stara dobra vremena“ (iako se valja zapitati jesu li stvarno uvijek bila tako dobra), ali i pokazatelj novog doba, moderne drame i vizualnog stila koji gledatelji očekuju u eri prestige TV-a.

Što se mene tiče, „Star Trek: Picard“ je porinut u nepoznato s ogromnim uspjehom, i izuzetno se veselim sezoni koja je pred nama.

Jer Picard se vratio, sa stilom.

Dodatne opservacije:

• Uvodna scena u kojoj vidimo Picarda i Datu, odličan je početak ove nove Picardove priče. Jer nostalgija je prisutna, ali nije forsirana. Enterprise D (najnoviji CGI model) podsjetnik je na slavnu prošlost, dok je „Blue Skies“ Binga Crosbyja, podsjetnik na scenu iz „Nemesis“ filma, u kojem je Data otpjevao ovu pjesmu na vjenčanju Willa Rikera i Deane Troi. Također ovo je pokazatelj (zajedno s Datinom „Nemesis“ unifromom) da je scena koju gledamo san, a ne realnost. San koji za Picarda nosi svu težinu gubitka dobrog prijatelja. Kao i kasnije tragedije na Marsu.
• Još jedan trenutak nostalgije u službi priče je osobni arhiv Jean-Luc Picarda, smješten u „quantum arhivu“. U samo nekoliko sekundi, stari će fanovi prepoznati sve važnije artefakte u arhivu, koji su ujedno i podsjetnik, mikrokozmos karijere i života kapetana Picarda. Na prvi pogled u oči upadaju njegov prvi brod Stargazer, Enterprise – E, „Captain Picard Day“ transparent, kao i knjiga Williama Shakespearea.
• Govoreći o Shakespeareu, napomenuli smo da je Sir Patrick Stewart (a i sam Picard) ljubitelj ovog engleskog dramatičara. Zato ne treba čuditi da u ovoj epizodi imamo ne samo jedan, već dva citata ovog proslavljenog autora.
• Da je Picard zagovornik suradnje Federacije s Romulanskom Imperijom daje naslutiti i izbor njegovih suradnika na imanju. To su romulanski izbjeglice Zhaban (Jamie McShane) i Laris (Orla Brady). Čitatelji tie-in stripa „Picard – Countdown“ prepoznati će ih kao radnike na planetu za čiju je evakuaciju admiral Picard bio zadužen. A posebno zanimljivo je da su ovo dvoje Romulanaca nekadašnji Tal Shiar agenti, koji su napustili organizaciju nakon što su se zaljubili. Očekujem da ćemo saznati više o njima kako sezona bude odmicala prema kraju.
• A tu je naravno i Number One (De Niro), Picardov vjerni pit bull. Neki bi pomislili da je uvođenje ove životinje posljedica Stewartove ljubavi prema ovim, često neshvaćenim životinjama. I u pravu su. No, Number One je i više od toga. Osim što pokazuje da Picard nikad nije potpuno napustio Zvjezdanu flotu, pas služi i kao integralni element radnje. Kada Dahj nepozvana dođe na imanje, reakcija psa pokazuje da ona nije opasan lik. Kasnije, nakon što se Picard probudi iz još jednog sna, Number One je tik uz njega, kao vjerni prijatelj i oslonac ostarjelog admirala. Također, činjenica da Picard ima psa, pokazuje da je u starije doba omekšao prema životinjama, jer podsjetimo se, Picard je proveo čitavu službu na Enterpriseu, u društvu – ribe.
• Ovo je i prvi put da Jean-Luc Picard priča (konačno!) francuski. I to sa svojim psom.
• Iako smo dobili relativno malo informacija, napuštanje spasilačke ekspedicije, te animozitet prema Romulancima, nadopunjuje plot-hole u radnji „Star Trek“ filma J.J. Abramsa. Jer sada Nero, glavni antagonist u filmu, ima dodatni razlog da mrzi Federaciju, te da ostvari svoj pakleni plan koji će rezultirati uništenjem Vulkana. Ovo je i dodatni podsjetnik da se nalazimo u Prime, a ne Kelvin vremenskoj liniji.
• Još jedna od nadopuna, ili bolje rečeno, eliminacija fanovskih ideja, je sudbina Date. Pojava tijela B4, te izjava doktorice Jurati da nije bilo moguće spasiti Datin pozitronski mozak i sjećanja potvrdilo je da se Data nikada nije vratio, nakon njegove žrtve u „Nemesis“.
• Čini se da će se „Picard“ baviti relevantnom tematikom za naš „stvarni“ svijet. Izbjeglička kriza, politika vezana za čuvanje granica, debate o tehnološkom napretku i umjetnoj inteligenciji, samo su neke od tema koje nas čekaju ove sezone. Jer Star Trek je uvijek bio refleksija našeg društva.
• U samo jednoj epizodi vidjeli smo više lokacija na Zemlji nego u većini prijašnjih Trek serija i filmova. Tako smo vidjeli dvije lokacije u Francuskoj (La Barre i Pariz), dvije u Sjevernoj Americi (Boston i San Francisco), te čak i lokaciju u Japanu (Okinawa).
• Dečko Dahj, koji je nastradao na početku bio je Xahean. Čini se da je ova vanzemaljska vrsta, viđena prvi put u „Star Trek: Discoveryju“, implementirana u Federaciju.
• Naposljetku, ne mogu ne spomenuti pomalo elegični intro koji daje naslutiti što nas čeka u „Picardu“. Ono što se isprva čini kao abstraktni elementi, postaju ključni trenuci Picardova života (i tragedije), te se naposljetku kristaliziraju u lik titularnog kapetana.