Black Panther: Wakanda Forever, superherojski film kao posljednja počast

Prije nego što je uopće snimljen, film Black Panther: Wakanda Forever morao se suočiti s tužnom i nepredvidljivom stvarnošću koju superherojski spektakli uglavnom zaobilaze. Chadwick Boseman (Da 5 Bloods), talentirani i karizmatični glumac koji je utjelovio naslovnog junaka u vrlo dobrom prvom filmu, preminuo je od raka 2020. Imao je 43 godine.

Marvelov producent Kevin Feige te redatelj i ko-scenarist Ryan Coogler (Creed) našli su se u neugodnoj situaciji. Ima li smisla nastavljati priču o kralju T’Challi? Da li ponuditi istu ulogu drugom glumcu? Ili ga možda – o užasa! – nadomjestiti kompjuterski animiranim dvojnikom, kao što je to Disney napravio s digitalnim dvojnicima Petera Cushinga i Carrie Fisher u Rogue One: A Star Wars Story? Coogler je navodno čak razmišljao odustati od snimanja filma.

Wakanda Forever istodobno pokušava postići tri stvari. Kao prvo, želi odati posljednju počast Chadwicku Bosemanu i liku kojeg je utjelovio. Ovaj dio priče rezonira daleko najjače dok gledamo kako na šareni, blistavi Marvelov svijet pada sjena stvarne smrti. Ako je ovakva posveta mogla biti napravljena bolje, nisam siguran kako. Možda je Feige trebao u znak poštovanja zatvoriti čitav ovaj dio franšize, ali, realno, to bi bila pogreška. Mislim da je Wakanda bogato i zanimljivo mjesto radnje koje odudara od standardnih velegradskih krajolika koji prevladavaju u superherojskim filmovima. Koliko smo puta do sada gledali epsko uništenje New Yorka? Za razliku od toga, Wakanda Forever uvelike crpi inspiraciju za svoje kostime, muziku i arhitekturu iz različitih afričkih kultura.

Uz ovaj se dio filma veže priča o tome kako ulogu Black Panthera preuzima T’challina sestra princeza Shuri (Letitia Wright – Death on the Nile). Iako je i ovaj dio radnje tu silom prilika, realiziran je prilično dobro. I opet, zbog stvarnih okolnosti u kojima je Wakanda Forever nastao, lako je razumjeti tugu T’Challine sestre kao i njezinu nevoljkost da preuzme ulogu svog brata. Vrijedi istaknuti i kako glumica Angela Bassett (Strange Days) apsolutno briljira kao kraljica Ramonda, majka T’Challe i Shuri. U jednoj sceni, ona se suočava s mogućnošću kako je možda izgubila oboje djece. Njezin očaj i gnjev su zastrašujući.

U usporedbi s prva dva elementa radnje filma, treći je daleko najslabiji. Sama po sebi, priča o tajnom ratu Wakande s podvodnom kraljevinom Talokan pati od vječnog problema Marvelovih filmova – slabih negativaca. Iako je Tenoch Huerta (Narcos: Mexico) solidan kao Namor, vladar Talokana, premalo toga znamo o njegovom liku i njegovom narodu da bi prema njima osjetili simpatiju, prezir ili bilo što drugo. Da, imamo scenu u kojem nam Namor priča svoju tužnu životnu priču. No, akcijske scene borbi s podvodnim ljudima su daleko duže, što vam govori što film misli o Namoru. U drugačijim okolnostima, ova bi priča vjerojatno bila više razrađena. No, kakva jest, čini se skoro pa nepotrebnom. Kreativno, daleko najzanimljivija odluka u ovom djelu priče jest da Talokan ne bude još jedna kopija Atlantide, koja je sama po sebi u pop kulturi nerijetko prikazana kao bućkuriš antičkih civilizacija. Umjesto toga, Namorovo podvodno kraljevstvo je inspirirano aztečkom civilizacijom. Likovi se pak služe jednim od mnogih narječja majanskog jezika.

Tu moram spomenuti i kako su me podvodne scene u ovom filmu prilično razočarale. Talokan uglavnom izgleda mutno i mračno. Ovaj prigovor inače ne bih spominjao, ali prije Wakanda Forever u kinu je prikazana najava za film Avatar: The Way of Water Jamesa Camerona. Taj film također ima hrpe podvodnih scena, ali one na velikom ekranu izgledaju apsolutno spektakularno – prepune boje, svijetla i detalja. Ironija je time veća zato što su si glumci dali truda oko pripreme za uloge. Prije ovog filma, Tanoch Huerta nije znao plivati, što je bio popriličan problem s obzirom da glumi kralja podmorja. Glumica Danai Gurira, koja tumači ulogu generalice Okoye, je pak unajmila olimpijskog trenera da ju poduči plivanju i kontroli disanja – i to bez da je uopće pročitala scenarij nastavka.

Upravo sam se sjetio kako Wakanda Forever žonglira i četvrti element radnje – priču o Riri Williams (Dominique Thorne – Judas and the Black Messiah), mladoj i briljantnoj studentici na MIT-u koja u slobodno vrijeme u garaži izradi svoju verziju Iron Man oklopa. Ta priča mi je bila toliko upečatljiva da sam je se sjetio tek sad, u drugoj polovici svog osvrta. Tu se očito postavljaju temelji za lik Ironheart koja će zamijeniti Tony Starka. Ako je to Marvelov plan, uvođenje nove junakinje im baš i nije krenulo bajno. Ali realno, za to nije kriva Thorne, koja je u filmu simpatična i zabavna. Ona je inače sudjelovala na audicijama za ulogu princeze Shuri u prvom Black Panther filmu. Iako tu ulogu nije dobila, evo je četiri godine kasnije u ulozi druge superjunakinje.

Za probleme ovog filma ne mogu kriviti niti Ryana Cooglera, koji potpisuje i scenarij zajedno s Joeom Robertom Coleom (The People v. O. J. Simpson: American Crime Story)? Vjerujem kako glavna odgovornost za nedostatke filma leži na studiju Marvel i čitavom konceptu filmskog svemira. Black Panther je tek stigao u kina u veljači 2018., a Kevin Feige i kolege su već planirali njegov nastavak. A zato jer je u pitanju samo jedan film u puno većoj cjelini, čitav je projekt isplaniran godinama unaprijed. Potom su uz njega vezani drugi filmovi i serije koji u tom trenutku uopće nisu postojali. Smrt glavnog glumca je poremetila sve te planove i prisilila producente, redatelja i scenariste da improviziraju.

Rezultat toga je Wakanda Forever – spektakularan ali pomalo klimav film koji, u želji da ubaci i poveže totalno različite priče, traje gotovo tri sata. To je također film koji, zbog tužnih okolnosti u kojima je nastao, doseže određenu dubinu emocija koju obično ne vidimo u Marvelovim filmovima.

Dojma sam kako je filmašima iza ovog projekta bilo itekako stalo odati počast Chadwicku Bosemanu. Ali isto tako smatram kako Wakanda Forever jasno pokazuje granice Marvelove formule superherojskih filmova i čitavog koncepta filmskog svemira. Mogu zamisliti alternativnu verziju ovog filma koja bi bila klasična tragedija o preranoj smrti jednog junaka i tuzi njegove obitelji. Međutim, usprkos svom budžetu i specijalnim efektima, stotinama ljudi ispred i iza kamera i svim popratnim filmovima i TV serijama, Marvel jednostavno niti može niti želi napraviti takav film.