Batman v Superman: Dawn of Justice – izvrstan superherojski film

 

Bilo je jednostavno otići u kino s malim očekivanjima. Drugi trailer za film bio je grozan i otkrio je previše. Recenzije nisu bile nimalo milostive prema filmu, a i Zack Snyder se nije ranije previše iskazao u filmskome svijetu (Watchmen, Sucker Punch, 300).

No usprkos tome, Batman v Superman: Dawn of Justice uspijeva biti ne samo najbolji superherojski film u posljednje vrijeme, već i najbolji SF film u posljednjih dvadeset godina.

To je vidljivo već od početka, kada nam je prikazana smrt Thomasa i Marthe Wayne, zato jer iako smo tu scenu vidjeli već bezbroj puta u raznim filmovima, što igranim, što animiranim, Snyder nam je tu scenu prikazao u vizualno prekrasnom okruženju koje prije svega nudi atmosferu i snagu jednog takvog trenutka. Upravo ta vizuala pruža nam emotivnost koja je do sada manjkala. Taj uvod nam prikazuje ton ostatka filma, to neće biti samo još jedna priča koja nam pruža očigledne informacije, već će umjesto toga biti priča u koju ćemo mi ući u glavi naših likova, razumjeti ćemo njihove probleme, njihove želje i, najviše od svega, razumjet ćemo zašto je sukob između njih dvojice bio potreban.

Ben Affleck kao Batman i Henry Cavill svoje su uloge odradili besprijekorno, no iako je glavni adut za Affleckovu kvalitetu njegova vilica, Cavill je taj koji je upravo u ovome filmu odradio ulogu svog života. Svaka njegova scena, bila ona iz perspektive Supermana ili Clarka Kenta, funkcionirala je savršeno i dobrim je tempom gurala narativ prema bombastičnom finalu kojega smo svi jedva čekali posljednje dvije godine.

Jesse Eisenberg također se dobro snašao u ulozi Lexa Luthora pritom spajajući vrckavost i opakost jednog takvoga lika. Mnogi su njegov karakter usporedili s onim Jokera, ali pritom zanemaruju činjenicu da je to bilo potrebna u moderno vrijeme pošto je standardni lik Lexa Luthora stoičan, monoton i jednostavno previše dosadan za film objavljen 2016. godine. Eisenbergova prividna blesavost u početku tjera gledatelje da ga zavole, on zabavlja publiku svojim tikovima i humorističnim pošalicama i upravo zbog toga je njegovo otkrivanje kao glavno negativca toliko šokantno. Vjerujem da čak i fanovi stripa nisu očekivali da će taj preokret biti toliko intenzivan.

Sam film bih podijelio na dva djela; prvi je uspostavljanje likova i dizanje radnje prema epičnom finalu, a drugi je upravo to – epično finale.

I iako je prva polovica filma mrvicu spora i naizgled nepovezana, uskoro postaje jasno da je svaka scena bila nužna kako bi se dočarala kompleksna priča koja je potrebna kako bi se film u kojem se Batman i Superman mlate jedan protiv drugoga bila puno više od onoga što se na prvu čini.

Zato kada je borba počela, teško mi je bilo ne biti na rubu sjedala, nesiguran za koga bih trebao navijati pošto su oba lika do te točke bila fantastično razrađena i duboka. Ne želim vam otkriti kako borba završava, ali ono što mogu reći je da je kraj odrađen inteligentno i savršeno logično, pogotovo zato što je sve što trebate znati ranije u film ubačeno suptilno i s pažnjom da sve važne informacije ne budu previše očite. Zbog toga sam mogao samo uperiti prst u platno i zadovoljno kimajući glavom reći: “Jeste me!”

No ipak ono što su svi jedva čekali je borba u kojoj se Batman, Superman i Wonder Woman sukobljavaju s Doomsdayem, bez ikakve sumnje najikoničnijim Supermanovim negativcem. Na ovu se borbu i ne treba trošiti previše riječi. Ukratko, riječ o najimpresivnijoj akcijskoj sceni još od prvog Matrixa. U svakom kadru se nešto događa, svaka kretnja likova savršeno je promišljena i scena je jednostavno toliko dobra da sam na deset minuta prestao disati.

U konačnici, Batman v Superman dokaz je da se kritičarima uopće ne treba vjerovati i to do te mjere da zapravo mislim da uopće nisu pogledali film. Vjerojatno su pogledali drugi trailer, pretpostavili da je to sve što se događa u filmu i na temelju toga zaključili da im se ne sviđa.

Nemojte da vas negativne kritike prevare, odite pogledati ovaj film, a nakon toga odite ga pogledati ponovno.
Ja sam ga odgledao već triput i stvarno mislim da je pri svakom gledanju sve bolji, pogotovo kada uočite sve detalje koje je Snyder inteligentno postavio u gotovo svakoj sceni u filmu.

Nisam mislio da će vanserijska kvaliteta filma Man of Steel biti nadmašena, ali Snyder je pokazao da to može i da više nikada ne bismo trebali sumnjati u njegove sposobnosti. Sve usporedbe s Kubrickom definitivno su opravdane.