Andor: Najbolji Star Wars serijal kojeg malo tko gleda

Nakon što je Andor zaključio prvu sezonu eksplozivnim finalom, mogu slobodno reći da je ovo najbolji Star Wars serijal. Jer Andor je konačno pokazao puni potencijal doista beskonačne daleke, daleke Galaksije. Potencijal koji su Disney i Lucasfilm u zadnjoj dekadi ograničili fokusom na nostalgiju, i reciklažu popularnih tema i likova uz doista (čast izuzecima), neinventivne priče. Upravo zbog toga, postavlja se pitanje: Zašto ovaj fenomenalni Star Wars serijal ne gleda više ljudi?

Putovanje jednog antiheroja

Odgovor se dijelom krije u tematici serijala, ali i glavnom protagonistu. Andor je serijal zamišljen kao prikvel najboljem Star Wars filmu Disneyjeve ere – Rogue One, koji vodi direktno u prvi film originalne trilogije – „The New Hope.“ Glavni lik serijala, kako i samo ime kaže, je Cassian Andor (Diego Luna). No za razliku od filma, gdje je Andor taj koji pomaže heroini Jyn Erso da se pridruži Pobuni te odigra ključnu ulogu u uništenju ponosa Galaktičke imperije – Zvijezde smrti – u prvoj sezoni serijala, Cassian Andor je zapravo antiheroj.

Od prve scene, Andor nije netko za koga bi fanovi navijali. On nije plemeniti vitez Sile, ili krijumčar dobra srca. Štoviše Cassian i njegovi ishitreni postupci razlog su zašto Galaktička imperija dolazi na Ferrix, gdje će otežati život Cassianovim prijateljima i obitelji. A kasnije, nakon napada na Aldhani, Cassianove odluke i postupci zagorčavaju život i ostatku Galaksije. Sve to vrijeme, naš antiheroj izbjegava odgovornost. No kako radnja odmiče, ovaj se kompleksni lik mijenja. U finalu sezone, Cassian Andor čovjek je s misijom – a to je zaustaviti tiraniju Imperije, pod svaku cijenu.

Neočekivani likovi

Dodatan problem serijala je da Andor nije jedini „sivi“ lik u serijalu. Zapravo, većinu likova teško je svrstati na jednu ili drugu stranu spektruma. Luthen Rael (Stellan Skarsgård), tajanstveni je i okorjeli vođa pobunjenika koji ne preza od žrtvovanja vlastitih ljudi, ako to može pomoći u borbi protiv Imperije. Slično vrijedi i za Vel Sarthu (Faye Marsay), bogatu nasljednicu, koja je zamijenila skupe haljine pobunjeničkom uniformom, te bez pitanja izvršava Luthenove naredbe. Jedini idealist, mladi Nemik (Alex Lawther), nastrada u prvih nekoliko epizoda, što samo potvrđuje da „Andor“ nije Star Wars na koji ste se navikli. Osim Cassiana, likove koje će fanovi prepoznati su Saw Gerrera (Forest Whittaker), te Mon Mothma (Geneive O’Reilly). No čak ni budući lider Pobune nije bez mana. Ova senatorica sa Chandrille, spremna je žrtvovati vlastitu obitelj da održi plamen Pobune. A tu je naravno i Fiona Shaw kao genijalna Maarva Andor, Cassianova pomajka i žena koja je stvorila revoluciju.

Tu su naravno i negativci. Još jednom, Andor pokazuje da obje strane tretira na jednak način, kao kompleksne, višedimenzionalne likove. Deedra Meero (Denise Gough) hladna je i ambiciozna časnica ISB-a, no daleko je to od doista zlog lika. Deedra je prvenstveno birokrat, koji doista vjeruje u cilj Imperije. Njen pandan je Syril Karn (Kyle Soller), još jedan ambiciozni lik, zealot spreman žrtvovat svoj vlastiti dignitet da održi poredak Imperije. Upravo to što su negativci birokrati, a ne kultni likovi poput Imperatora Palpatinea (čije se ime samo spominje u pozadini) ili Dartha Vadera, neke bi moglo odvratiti od serije. A to je šteta. Jer pravi antagonist je sveprisutan, ali nije nužno lik od krvi i mesa.

Banalnost zla

I Deedra i Syril, kao i cijelokupni ISB zapravo su glavni akteri onoga što se i provlači cijelim serijalom, a to je banalost zla. Galaksija koju prikazuje „Andor“ stenje pod čizmom Imperije, no ova opresija postala je „new normal“ za njene brojne podanike, da nitko ne obraća pozornost, ili kao što se pokazalo u slučaju s nesretnim zatvorenicima na Narkini 5, uopće ne znaju za podli plan Imperije. Puno je jednostavnije praviti se da je sve u redu, čak i kad naoružani stormtrooperi patroliraju ulicama te nasumično ispituju prolaznike, nego riskirati vlastiti život, i pridružiti se pobuni. No kao što je Nemikov manifesto ispravno nagovjestio, strah tiranije od svog vlastitog naroda opravdan je. Dovoljan je jedan hrabar glas, poput Maarve Andor, da se plamen Pobune rasplamsa.

Nažalost, ova nimalo ugodna, i dosta relevantna tema, odvratiti će mnoge koji u Star Warsu traže eskapizam. A to je prava šteta. Jer neke od najboljih scena u „Andor“, upravo su različite reakcije likova na rastući fašizam. Sam Cassian Andor pokušava na sve načine izbjeći Imperiju, no na njegovu nesreću Imperija ne izbjegava njega. Što i vodi njegovom uhićenju te dužem boravku u zatvoru-logoru Narkini 5. To je nesreća za Andora, ali sreća za gledatelje, jer su scene u paklu zatvora neke od najboljih u seriji. A tu je naravno i fenomenalni Andy Serkis kao nadzornik/zatvorenik Kino Loy koji odlično potvrđuje kako navikavanje na banalnost zla može voditi samo u još goru situaciju.

Bijeli hodnici i prljave ulice

Uz odličnu radnju i likove, „Andor“ je i prava vizualna poslastica. Glasine da su se za serijal koristili pretežno praktični efekti pokazali su se točnima. Jer svemir „Andora“ izuzetno je imerzivan za razliku od razvikanog „Obi Wan Kenobija“, gdje imamo dojam da gledamo seriju s glumcima, a ne likovima. A da stvar bude bolja, vizualije su u službi priče. Tako brutalistička arhitektura i sterilno bijeli hodnici imperijalnih instalacija pružaju odličan kontrast zelenilu netaknute divljine ili prljavo-smeđim ulicama gdje se nazire otpor tiraniji. Također, iako su spektakularne scene prisutne, većina prve sezone sporijeg je tempa, dok dijalozi i karakterna drama dominiraju nad akcijom.

Ovaj realističan, prizemniji pristup, još je jedan od razloga koji izdižu „Andor“ iznad drugih Star Wars serijala. Nažalost, ovaj sporiji, kontemplativniji pristup mogao bi odvratiti neke od gledatelja koji smatraju da intrigama i kompleksnoj radnji nije mjesto u Star Wars univerzumu. Za razliku od popularnog „Mandaloriana“ gdje je frenetična akcija prisutna u svakoj epizodi, kreatori „Andora“ zamislili su serijal kao četiri povezana filma u tri akta. Svaki sa svojom radnjom, likovima i ulozima, koji naposljetku kulminiraju u finalu. Što dodatno doprinosi osjećaju da gledamo film a ne seriju. Sve više mislim da je Disney trebao objaviti sve odjednom, a ne po epizodu tjedno.

Ne nepotrebnoj nostalgiji i igračkama

A tu je naravno i onaj element koji iščekujemo u svakom Star Wars ostvarenju. Ili u ovom slučaju nedostatak. A to su prepoznatljivi elementi, iliti nostalgija. Andor, osim par izuzetaka, i naravno backgrounda, izbjegava nepotrebne member me trenutke. Ako ste mislili da ćete vidjeti ili bar čuti o svjetlosnim sabljama, ili vidjeti Dartha Vadera, te posjetiti Tatooine, pogrješili ste. „Andor“ je serijal koji zna da je dio Star Wars univerzuma, ali istovremeno želi biti prikazati svoju verziju Star Warsa. I u tome uspjeva. Šef ISB-a i čovjek koji je u krivo vrijeme odlučio posjetiti Zvijezdu smrti, Wulff Yularen pojavljuje se nakratko, ali on je ujedno i jedini od likova iz originalne trilogije, osim već spomenute Mon Mothme. Također, osim simpatičnog droida B2EMO, „Andor“ nema svog baby Yodu, ili drugo simpatično stvorenje.

Ovo je veliki rizik, jer kompleksne teme i mračna atmosfera, te moralno dubiozni likovi, čine „Andor“ serijom za odrasle. Potencijal da Disney napravi i proda igračke i merch time je dodatno limitiran, što znači da logo „Andora“ nećete često vidjeti na policama i na ulicama. Istovremeno, dio publike koji Star Wars smatra neozbiljnom i djetinjastom franšizom, ni ne znajući propustiti će prvoklasnu karakternu dramu, političko – špijunski triler u rangu „House of Cards“ i „The Americans“. A to je prava šteta, jer „Andor“ je serijal stvoren za naše vrijeme – priča prožeta kompleksnim temama, i snažnim, za neke možda i neugodnim, ali prijeko potrebnim porukama. A istovremeno, te poruke ne forsira poput nekih drugih serijala.

Ima li budućnosti za „Andor“ i Star Wars?

Andor je, bez ikakve sumnje, veliki rizik za Disney, i njihovu family-friendly politiku. Showrunner Tony Gilroy (Bourne trilogija, Michael Clayton), pokazao se odličnim izborom, te se odlučio na ono što je JJ Abrams na sve načine izbjegavao (dok je Rian Johnson bar pokušao, ali s miješanim rezultatima) – riskirati. I rizik se isplatio. Jer upravo je rizik, i originalnost ono što Star Wars očajnički treba. Zamor franšize nije samo floskula, već stvarnost, te je krajnje vrijeme da zaboravimo nostalgiju,i da u ovaj fascinantni univerzum uvedemo nove, zanimljive likove i priču koja nije reciklaža postojećih.

„Andor“ nije serija koja će „trendati“ po društvenim mrežama, ili biti sveprisutna u pop kulturi. I to nije nužno loše. Za početak, druga i posljednja sezona „Andora“ je zajamčena. No što to znači za budućnost „Star Wars“ franšize? Da li će slaba gledanost „Andora“ rezultirati time da se Disney vrati reciklaži i nostalgiji? Ili će ohrabreni pozitivnim kritikama kritičara i publike studio napraviti više serija ozbiljnije i kompleksnije tematike? U ovom trenutku, to je teško reći. Ali zašto se opredijeliti za jedno ili drugo? Daleka, daleka Galaksija zaista ima neograničeni potencijal. Mjesta ima za oboje.

No jedno je sigurno. Bez inovacije i spremnosti na rizik, Star Wars bi mogao postati još jedna od niza franšiza koje prodaju proizvod, a ne imerziju i iskustvo.

Nova sezona „Andora“ je trenutno u produkciji, a bavit će se razdobljem od 4 godine prije događaja u Rogue One, istražujući svaku godinu u blokovima od 3 epizode. Druga sezona serije na Disney plus platformu stiže 2024. godine.