Transhumanizam i mjera ljudskosti čovjeka i bogova u mračnom svijetu budućnosti
Da je cyberpunk još živ pokazuje nam to i dinamika kojom se plasiraju naslovi dotičnog žanra na tržište. Primjera radi, u recentnoj povijesti imali smo prilike vidjeti i dugoočekivani nastavak kultnog „Istrebljivača“ Ridleyja Scotta maštovito nazvan „Blade Runner: 2049“ koji je podijelio fanove, kako to obično biva s nastavcima kultnih fimova. Zatim tu su i odlični akcijski trileri Ghost in the shell (2018.), Upgrade (2018), Alita: Battle Angel (2019.). Iako samo izvornu Dickovu novelu možemo smatrati tek proto-cyberpunkom, Scottova adaptacija iz 1982. je u potpunosti apsorbirala postavke žanra koji je utemeljen godinama kasnije. Pred koju godinu, 2018. točnije, Netflix objavljuje kao seriju adaptaciju romana „Digitalni ugljik“ engleskog pisca Richarda K. Morgana iz 2002. godine. I Istrebljivač i Ugljik dolaze iz cyberpunk svijeta temeljenog na nizu zajedničkih elemenata, samo s određenim ključnim razlikama. Vizualni dio i atmosfera najveća su sličnost što se očituje u tmurnoj, kišovitoj atmosferi prenapučenog megagrada. Najveća razlika je u ključnim tehnologijama koje su oblikovale određenu budućnost. Dok se Istrebljivačeva budućnost temelji na biološkim androidima bez duše koji su preuzeli na sebe teret čovječanstva, u Ugljiku je tehnologija prebacivanja svijesti u klonirana tijela i dalje ostavila fokus na pravom čovjeku. Što je kao za finalnu posljedicu imalo stvaranje novih klasa bogova, koji su imali sredstva i moći produživati svoj život bez kraja. No vizije Phillipa K. Dicka, Ridleyja Scotta i Richarda K. Morgana definitivno se razlikuju i svaki od uradaka priča je i svijet za sebe.
Kako bilo, nova sezona Ugljika očekuje nas za koji dan, i vjerujem da većina fanova jedva čeka prionuti na binge watching, novi trend koji se pojavio nakon što je Netflix započeo sa svojim instantnim objavljivanjem cjelokupnih sezona. Ne znam što je gore za ovisnika o ovakvim serijalima, očekivati s nestrpljenjem novu dozu svog serijala svakog tjedna? Ili se svjesni činjenice dostupnosti kompletne sezone, ne možeš jednostavno otrgnuti od kontinuiranog gledanja. Dok istodobno moraš i živjeti u stvarnom životu! Mada, ovisnici o žanrovskim serijalima teško razlikuju imaginativni svijet i stvarni život. Moram ustvrditi da je binge gledanje svojevrsno prokletstvo. 😉
Posljednji od Poslanika
No, odmaknimo se mi od uvodnih tehnikalija pa se okrenimo priči. Za one koji još nisu gledali (stvarno gdje živite?!), i za one koji još nisu pronašli vremena da pročitaju Morganov literarni uradak na kojem je temeljena serija (i ja se nažalost ubrajam među njih) – reći ćemo nekoliko riječi na temu. 2384. je godina, Bay City budućnosti, nekadašnji San Francisko. Tri stotine šezdeset godina ispred današnjeg vremena Takeshi Kovacs (Joel Kinnaman) posljednji od Envoya/Poslanika budi se iz svog kriogenskog zatočeništva da bi trenutak kasnije saznao zašto je ustvari odmrznut i koji je njegov osnovni zadatak koji mora odraditi ili će se vratiti na led. U budućnosti tehnika ubrzanog kloniranja i prebacivanja svijesti iz tijela u tijelo napredovala je divovskim koracima što je rezultiralo stvaranjem nove klase ljudi. Svojevrsnih bogova nazvanih „Metovi“, što dolazi od „Metuzalem“, biblijskog lika koji je navodno poživio 200 godina. Jedan od najbogatijih Metova, dotični Laurens Bancroft (James Purefoy) odmrznuo ga je kako bi za njega istražio njegovo ubojstvo. Metovi tog vremena imaju dnevne pričuvne kopije svijesti, no sjećanje iz vremena između spremanja posljednje pričuvne kopije je izgubljeno i Takeshi će morati iskoristiti svoje detektivske sposobnosti kako bi razriješio ubojstvo. Stvar koja me je iznenadila je to što se očito slavensko prezime Kovacs izgovara pravilno kako bi i trebalo, Kovač, a ne Kovaks recimo.
Detektivka koja je istraživala slučaj, Kristin Ortega (Martha Higared), isprva odbijajući suradnju s Takeshijem, postat će mu sve privrženija. Uzevši u obzir da je Takeshi preuzeo tijelo njezinog bivšeg dečka, nije bilo teško pretpostaviti da će se kemija nastaviti i dalje.
Istraga će iznjedriti na površinu mnoge tajne vezane uz imućnu i dugoživuću obitelj Bancroft. No, možda još i važnija narativna linija ispredat će se paralelno, a to je Takeshijeva prošlost. Takeshi je Poslanik, jedan od posljednjih pobunjenika protiv režima Metova, zalažući se protiv vječnog života i postavljanja bogova. Poslanici su vrhunski trenirani ratnici, pojačanih fizičkih i mentalnih sposobnosti, i sve njih izbrisao je Protektorat jednim potezom u prošlosti. Vođa Poslanika je bivša Takeshijeva ljubav – Quellcrist Falconer (Renée Elise Goldsberry), lik koji će Takeshija pratiti u obliku imaginarnog prijatelja. Ili možda nije čisto imaginarna? Iz prošlosti izronit će i ključni lik Takeshijeve sestre Reileen Kawahara (Dichen Lachman). Takeshi će u više navrata trebati birati između odanosti sestri, djevojci ili ljubavnici. Složen odnos između bivših i sadašnjih likova dodatno oslikava cjelokupnu interpretaciju likova te osnažuje narativni univerzum Ugljika.
Transhumanističke i ine tehnologije u službi priče
Osim što se bavi nizom omiljenih cyberpunk tema – prijenosom svijesti/osobnosti/sjećanja, kibernetskim umecima, kloniranjem i virtualnom stvarnošću, kiberprostorom, umjetnom inteligencijom te se bavi provokativnim i nepoćudnim elementima poput virtualne torture ili snuffa, pravog ubijanja na prodaju. Ti klasični elementi cyberpunka u svijetu budućnosti su komercijalizirani i u svakodnevnoj uporabi. U Ugljiku su transhumanističke ideje stvarnost, nužno zlo, segregacijski element koji pojedine ljude stavlja u položaj bogova i mijenja koncept smrtnosti. S obzirom kako je mogućnost biranja novog tijela odluka pojedinca, tehnologija širom otvara vrata za transrodne osobe. Iako je ta tema načeta u prvoj sezoni, showrunner je izrazio da bi je rado detaljnije istražio u drugoj sezoni. Tko zna hoće li uspjeti, s obzirom na dinamičnost radnje.
Sjećanja i svijest osobe mogu se spremati na uređaj u obliku kortikalnog umetka/kapsule (Cortical stack), koji se umeće u podnožje stražnjeg dijela vrata. Takvi uređaji stvoreni su pomoću reverznog inženjerstva uređaja izumrlih tuđinaca i masovno se proizvode. Fizička ljudska ili sintetička tijela u žargonu zovu se “sleeves”, i podaci iz umetaka mogu se prebaciti u novo tijelo nakon smrti. Ako se umetak uništi, a nije se napravila pričuvna kopija na vanjski disk, osoba ipak umire. Metovi koriste proces zvan „needlecasting“, što je prijenos D.H.F.-a osobe (skraćeno za Digital Human Freight, odnosno digitalizirani oblik ljudskog uma) od kortikalnog umetka do offsite lokacije, koja je uglavnom dobro čuvani satelit ili third party institucija poput PsychaSeca.
Violentnost, vizualna atraktivnost i pute prema novoj sezoni
Prva sezona sastoji se od deset 50-minutnih epizoda. Vizualno vrlo atraktivna, i tehnološki vrlo uvjerljiva, navodno je ova serija bila najskuplja u povijesti Netflixa. Izrazito je dinamična i brutalna, od prve do posljednje minute. Prava poslastica za ljubitelje hardcore akcije, od pucnjave do izrazito dobrih scena s borilačkim vještinama. Ima čak i pola ura prave virtualne torture, ha! Svi likovi odreda su jake ličnosti, i odličan je balans između jakih muških i ženskih likova. Što se tiče razlike između knjige i serije, ima ih podosta. Primjerice, Poslanici su u knjizi dio elitnog tima vojnika Protektorata, koji su se u prošlosti borili protiv revolucionara predvođenih s Quellcrist. Dok su u seriji Poslanici kolektiv pobunjenika koji su se u prošlosti borili protiv sustava. Ako želite pročitati i knjigu, nema problema, Vorto Palabra je još 2018. izdao hrvatsko izdanje „Digitalnog ugljika“.
Druga sezona nosi promjene, počevši s činjenicom da glavni lik nosi tijelo novog glumca Anthonyja Mackieja, poznatog iz Marvelove filmske franšize gdje glumi superheroja Falcona. Posljednja epizoda prve epizode zacrtala je smjer nastavka, a to je potraga za nikad prežaljenom ljubavi iz pobunjeničkih dana. Novo tijelo, novi slučaj i novi upgrejdi, za jednog Poslanika nesavršena budućnost može donijeti različite mogućnosti. Sudeći po traileru, budućnost će i dalje biti vrlo, vrlo nasilna. Kovacsa nitko i ništa ne može pokolebati, ni smrt ni slom – i kao što poznata stvar iz soundtracka finalne epizode Ugljika u izvedbi glumice Renee Elise Goldsberry kaže:
„Ain’t no grave gonna hold my body down…“