Inverzija Science fiction and fantasy news website
U nezavisnoj produkciji nastao, i iznimno mali, film Life Tracker ima intrigantnu premisu, ali nažalost znanstveno diskreditiranu. Ideja da se iz očitanja DNK osobe može u određenoj mjeri odrediti (čitajte: predvidjeti) njezina budućnost nije novost u sf-u, ali suvremena istraživanju su odavno prekrižila takvu mogućnost. Prije se može predvidjeti što će se nekome dogoditi ako se prate njegove prehrambene i ine navike nego očitanjem dvostruke zavojnice.
Osim toga, ideja predikcije ili predispozicija prema vlastitom biološkom otisku je u dovoljnoj količini prežvakana u sf literaturi i na filmu (Gattaca, recimo) da zahtjeva prilično mozganja i inovativnosti u pristupu da bi zamislila čak i prosječnu publiku, kamoli začudila ili izazvala na promišljanje.
Redatelju Joeu McCleanu je ovo prvi dugometražni film i, nažalost, nije se baš proslavio. Premda je priču odlučio ispričati iz ponešto neobičnog kuta, film je naprosto predugačak. LT nije tehnotriler u kojem se očekuje neka zavjera globalnih proporcija već mali ljudski film koji naprosto nije uspio u svojoj namjeri. Film bolje funkcionira kao audio-drama jer ne posjeduje gotovo ništa vizualno važno ili oku ugodno.
Iako rijetko kada pričam o sadržaju, sumnjam da ćete imati prilike uopće gledati Life Trackera, pa ću nabaciti radnju u grubo. Glavni lik, koji nije baš nešto uspješan u životu i društvo ga je sklono okarakterizirati kao gubitnika koji započne sve i svašta, a ništa ne dovrši, odluči snimiti dokumentarac. Doista to želi, pa i dobiva nesmiljenu podršku svojih prijatelja. Nakon što se na tržištu pojavila kompanija koja prodaje usluge očitanja DNK i predviđanja ostatka života onima koji ga kupe, naš junak želi saznati o čemu je riječ. Želi svoje spoznaje pretočiti u dokumentarni film sazdan od vlastitog istraživanja, razgovora s prolaznicima i intervjua s nekim važnijim ličnostima kako bi ostvario što raznovrsniji pristup temi. Stvari se malo zakompliciraju kada njegovi prijatelji i on dobiju očitanje, ali uz neke omanje trzavice film prilično monotono ide do kraja i jedini je suvisli zaključak da je Life Tracker trebao biti kratak dvadesetominutni film sa snažnom porukom.
Ono u čemu film nije loš jest portretiranje ljudi. Od malih, običnih ljudi s njihovim privatnim filozofijama, do tumačenja znanstvenika, vojnika, političara, svećenika, McClean vješto kreira i propituje temu da bi ušao u srž. Time je opravdan dokumentarni pristup u kojem se redatelj ne svrstava niti uz jednu opciju već nam pokušava dati metafilmski širu sliku. Nije važno da li je riječ o utemeljenoj tehnologiji ili najobičnijoj prevari, očitanja na ljude djeluju i različito i shodno tome i reagiraju. U tom segmentu je jedina snaga McCleana u ovom filmu. Ti mali portreti, premda klišeizirani, drže film da u potpunosti ne potone i samo još jednom dokazuju da je McClean mogao snimiti zapravo jako dobar kratki film.
Ako se pitate od kuda sam, pobogu uopće iščeprkao film, odgovor je jasan. Film je došao k nama…
