Spider-Man: Across the Spider-Verse – brže, više, jače… bolje?

Spider-Man: Into the Spider-Verse (Spider-Man: Putovanje kroz Spider-svijet) bio mi je najugodnije filmsko iznenađenje 2018., nadmašivši moja očekivanja i kao animirani film i kao superherojska priča. Ovo nam je ljeto u kina stigao Spider-Man: Across the Spider-Verse. On slijedi klasičnu formulu filmskih nastavaka: pružiti publici isto iskustvo, ali u većim količinama. Across the Spider-Verse je tako dvadeset minuta duži od prvog filma, a bome je bio i desetak milijuna dolara skuplji. No, da li je i bolji?

Od samog početka, film kojeg su režirali Kemp Powers, Joaquim Dos Santos i Justin K. Thompson demonstrira svoje ambicije. Across the Spider-Verse započinje iz perspektive Spider-Gwen (glas Hailee Steinfeld – Hawkeye) u alternativnoj verziji New Yorka. Upoznajemo njezinog oca, policijskog kapetana Georgea Stacyja (Shea Whigham – Kong: Skull Island) koji ne voli superjunake, ne znajući pritom kako je njegova kćer jedna od njih. Potom pratimo spektakularnu bitku u Guggenheimovom muzeju suvremene umjetnosti između Spider-Gwen i negativca čiji su stil i animacija inspirirani tehničkim skicama Leonarda da Vincija. U jednom se trenutku otvara portal iz kojeg iskaču još dvije verzije Spider-Mana: ninđa vampir Spider-Man 2099 (Oscar Isaac – Dune) te Spider-Woman (Issa Rae – The Hate U Give). Akcija potom postaje još luđa, a sve to je samo prolog filma.

Tek nakon dvadesetak minuta film usporava u nižu brzinu i vraća nas u svijet Milesa Moralesa (Shameik Moore – Samaritan). On, u najboljoj tradiciji Spider-Mana, pokušava uskladiti svakodnevni život nadarenog učenika i svoju superherojsku karijeru. Negativac dana je naizgled nesposobni Spot (Jason Schwartzman – Asteroid City) koji je stekao supermoći nakon laboratorijske nesreće za koju krivi Spider-Mana. Međutim, Spot je opasniji nego što se čini i mogao bi ugroziti multiverzum, zbog čega tajna organizacija svih mogućih verzija Spider-Mana šalje Spider-Gwen da ga nadzire. A kada je već ovdje, mogla bi posjetiti i Milesa. I tu kreću komplikacije.

Kao i prethodni film, Across the Spider-Verse iznenađujuće vješto balansira akcijski spektakl s tišim, intimnijim trenucima. Odnosi između likova uglavnom su topli, ljudski i nesavršeni. Gwen ne smije reći Milesu zašto se zapravo vratila, dok se Miles svojim roditeljima ne usudi priznati kako je upravo on Spider-Man. Zbrka koja nastaje uslijed toga je istodobno izvor drame i humora. Dojmu svakako doprinosi i odlična glumačka postava u kojoj su i Daniel Kaluuya (Nope) kao Spider-Punk, Karan Soni (Deadpool) kao Spider-Man India te Brian Tyree Henry (Atlanta) i Lauren Vélez (Dexter) kao Milesovi roditelji.

Vizualno, Across the Spider-Verse izgleda fantastično. U prvom su filmu različiti stilovi animacije korišteni kako bi nam karakterizirali alternativne verzije Spider-Mana u svemiru Milesa Moralesa. Ovdje su pak animatori osmislili čitave vizualno različite svemire. Manhattan Milesa Moralesa je stiliziran, ali relativno realističan. New York Spider-Gwen impresionistički je obojan razlivenim tonovima ljubičaste, ružičaste i plave. Mumbattan – indijska verzija Manhattana – je megalopolis u zelenim, žutim i crvenim tonovima. Film inspiraciju crpi iz stripa, slikarstva te igranog i animiranog filma, apsorbirajući i slobodno miješajući različite stilove i utjecaje kako bi ih pretvorio u nešto svoje. Rezultat je svakako impresivan… Možda i previše.

Across the Spider-Verse je do te mjere preplavljen zanimljivim pozadinskim detaljima i sitnim vizualnim štosovima da ih je teško pratiti. Efekt je pomalo sličan gledanju agresivno stiliziranog muzičkog spota – samo što ovaj spot traje skoro dva i pol sata. Na trenutke sam se osjećao apsolutno preplavljen podražajima. Ovu primjedbu možete shvatiti kao kritiku, ili kao priznanje starosti jer, eto, ne mogu pratiti ludi tempo zabave za mlade.

Nažalost, čini se kako su tehnička postignuća ovog filma imala visoku cijenu. U podužem članku objavljenom ovog lipnja, CGI animatori opisuju kako je producent Phil Lord neprekidano vraćao gotove animacije na doradu ili se pak predomišljao oko ideja i koncepata u filmu, zbog čega su potraćeni tjedni i tjedni rada. U ovu mi priču nije teško povjerovati. Kompjuterski se animatori već godinama žale na loše uvjete rada u filmskoj industriji – niske plaće, previše prekovremenog rada i nemoguća očekivanja producenata i režisera.

Ako je ikoji dio Across the Spider-Verse frustrirajuć, to je njegov kraj. Naime, kraja nema. Film završava usred radnje. Želite li vidjeti kako će završiti pustolovine Milesa Moralesa, morat ćete pričekati Spider-Man: Beyond the Spider-Verse. Kao dugogodišnjem ljubitelju filmova i čitaču stripova, bio sam razočaran. Sjetio sam se kada sam kao klinac čitao stripove posuđene od prijatelja, napeto letio kroz stranice da bi me na kraju dočekao natpis “NASTAVAK U SLEDEĆEM BROJU”. Tada, kao i danas, u pitanju je bila jeftina taktika za ekstra zaradu: rastegni priču na dva broja i prodat ćeš dva stripa umjesto jednog. Sony – studio iza ovog filma – nije nekakva sirotinja koja bi morala okrenuti dolar više, a publika za posljednji dio Spider-Verse trilogije je manje-više garantirana. Iako je napeti završetak filma dobro izveden, svejedno bih bio sretniji da je priča bila zaokružena.

Spider-Man: Across the Spider-Verse je jako, jako, jako dobar film. Spomenuo sam već par razloga zbog kojih mi nije odličan. No, glavni od njih je taj što sam ovaj put znao što očekivati. Nema ljepše stvari od filma koji nadmaši vaša očekivanja. Autori Across the Spider-Verse su bili svjesni kako ovaj put nemaju iznenađenje na svojoj strani, pa su posegli za klasičnim trikom većeg i dužeg nastavka. Across the Spider-Verse možda nije bolji od svog prethodnika, ali je dostojni nastavak. A već to je, po meni, impresivno postignuće.