Druga sezona serije Star Trek: Strange New Worlds nesumnjivo je najeksperimentalniji Star Trek do sada. Prije par tjedana vidjeli smo prvi crossover igranog i animiranog Treka, a sad smo konačno i odgledali MJUZIKL. Da, Subspace Rhapsody prvi je mjuzikl u povijesti Star Treka. I moram priznati da je ova neobična i veoma ambiciozna epizoda, jako, jako dobra. Radnja je pomalo apsurdna, ali opravdava razlog da kreativni tim ubaci listu zaista dobrih pjesama, koje variraju od solidnih do odličnih. A tu je i fokus na likove i njihove odnose čiji smo razvoj pratili kroz ovu sezonu, što epizodi daje potpuno neočekivani emocionalni naboj. Sve u svemu, veseli me reći da je eksperiment potpuno uspio.
(Ne)moguća misija
Epizoda započinje rutinski – Enterprise i njegova posada pokušavaju naći način da omoguće instant komunikaciju među brodovima Zvjezdane flote. Ovaj setting pruža priliku za čak nekoliko niti radnje vezane uz članove posade. Sestra Chapel čeka na rezultate prestižne stipendije, koja bi joj mogla promijeniti život, ali i zakomplicirati odnose sa Spockom. Kapetan Pike pokušava izbjeći romantično putovanje. A Una treba pripremiti Jamesa Kirka za zapovjednu poziciju. I naravno, Uhura pokušava poslati signal u svemirsku anomaliju, da testira instant komunikaciju.
Upravo ovo posljednje početak je jedne čudne avanture kakvu još nismo imali priliku vidjeti u Star Treku. Jer nakon što Uhura pošalje pjesmu u anomaliju, nastaje „polje nevjerojatnosti“ koje mijenja okolni prostor. U ovom slučaju to znači da svi involvirani počinju pjevati, a palube Enterprisea postaju pozornica za mjuzikl. I kao u svakom mjuziklu, svaka emocionalno nabijena scena postaje jedan od glazbenih brojeva.
Pjevaj mi pjesme
A pjesama ima dosta, čak 10 glazbenih brojeva izmjenjuje se s dijalozima, što daje strukturu epizodi. Da stvar bude bolja, sve ovo ukomponirano je u kanon, te u odnose među likovima čiji smo razvoj gledali tijekom sezone. To su:
Status Report, gdje zbunjena posada shvaća da su počeli pjevati te pokušavaju shvatiti što se točno događa.
Connect to Your Truth, vesela pjesma gdje Una pjeva Kirku o važnosti povezivanja zapovjednika s posadom, nešto što je Una trebala ranije napraviti.
How Would That Feel, žalosna balada, solo izvedba La’an koja ispituje svoj hladni i kontrolirali karakter, posljedicu njenog genetskog podrijetla. La’an se boji emotivnih odnosa s drugima, posebice s Kirkom. Ovo je ujedno i trenutak gdje zapovjednica osiguranja shvaća i srž problema. A to je da kad ljudi pjevaju, kao i u mjuziklu, oni otkrivaju osjetljive privatne informacije. Što je – sigurnosna prijetnja.
Private conversation, teorija La’an postaje praksa, dok kapetani Pike i Batel komično raspravljaju/pjevaju o problemima svoje veze, i to pred cijelom posadom
Keeping Secrets, gdje Una pjeva/objašnjava La’an — još jednom govoreći iz iskustva — o tome da se treba otvoriti drugima, a ne zadržavati emocije za sebe. Ovo će kasnije rezultirati veoma interesantnim razgovorom između La’an i Kirka.
I’m Ready, „Chicago style“, trijumfalni solo Christine Chapel, u kojem naša omiljena medicinska sestra slavi svoj naporan radi, koji je kulminirao stjecanjem prestižne stipendije dr. Rogera Korbyja. Osim što otkrivamo da Jess Bush zna pjevati i plesati, ovo je moment koji će upoznati Chapel s Korbyjem te dovesti do nečeg značajnijeg. A što se tiče bliže budućnosti, ovo bi mogao biti kraj njene veze sa Spockom…
I’m the X, parnjak solou Chapel, još jedna žalosna balada, gdje Spock pjeva o tome kako je ostavljen te krivi sebe jer je napustio vulkansku logiku da se bolje poveže sa Chapel.
Keep Us Connected, gdje Uhura (a tko drugi), nakon introspekcije, shvaća kako riješiti ovu muzičku znanstvenofantastičnu misteriju. Cijela posada broda mora pjevati zajedno, da bi zatvorili ovu neobičnu anomaliju i spasili galaksiju. Jer se anomalija počela širiti te je zahvatila druge brodove Flote. Ujedno otkrili smo da Celia Gooding ima fenomenalni glas.
We’re One, u kojoj se cijela posada udružuje u pjesmi da bi zatvorili anomaliju. Ovo je cijeli ansambl, veliki finale, s pjesmom i plesom u hodnicima Enterprisea i kulminacijom na mostu. A tu je i neočekivani Klingonski K-pop boy band (!)
Trijumfalni eksperiment
„Space Rhapsody“ bio je ogroman rizik. Star Trek i mjuzikl nisu dva pojma koji idu zajedno. No nekako, ovaj je eksperiment uspio. Sve pjesme nisu jednake, ima dobrih, ali i zaista odličnih. Ali ono što je najbitnije su tematske niti likova koji su ili zaokružene u ovoj epizodi, ili usmjerene na novi put. Također, ova epizoda potvrdila je važnost zastavnice Uhure. Jer eksperimenti s anomalijom gase brodski sustav komunikacije, te Uhura postaje operater telefonske centrale, „ljepilo“ koje drži posadu na okupu. Te kasnije spašava situaciju.
Naravno, ovo je ipak mjuzikl, te se vjerojatno neće svidjeti svima. Ali bilo bi nepravedno ne pohvaliti glumce i cijeli kreativni tim, te velik trud uložen u ovu neobičnu epizodu. Trud vidljiv u svakoj sceni, u svakom dijalogu, u svakoj pjesmi.
I poslije 900 epizoda, Star Trek i dalje uspijeva prikazati ovaj fascinantni univerzum na novi način.
Zvjezdana prašina:
- Carol s kojom je Kirk u vezi, je nitko drugi nego Carol Marcus, znanstvenica na Projektu Genesis koju smo vidjeli u „Star Trek II: The Wrath of Khan“ — i majka Kirkova sina, Davida.
- Klingonskog kapetana glumi Bruce Horak, koji je igrao Aenara Hemmera u prvoj sezoni.
- Kapetanica Batel konačno ima ime. Nažalost, bojim se da ćemo Marie Batel vidjeti još samo par puta sudeći po tematici naredne i ujedno finalne epizode, kao i teaseru u kojem nam se vraća Gorn.