Love, Death & Robots Vol. 3: puno smrti, nešto robota, nimalo ljubavi

„God is dead. Embrace the suck. We gotta move.“

–In Vaulted Halls Entombed

Nikad nisam bio ljubitelj Netflixove serije Love, Death & Robots. SF priče koje su producirali David Fincher (Mank) i Tim Miller (Deadpool) su redom vizualno prekrasni animirani filmovi koje, nažalost, često prate vrlo plitke ili čak nepostojeće priče. Dio krivnje za to vjerojatno počiva na leđima Philipa Gelatta (Spine of Night, Europa Report), koji je adaptirao dobar dio odabranih priča u scenarije. Dio problema pak leži u samom formatu serije koja pokušava ispričati samostojeće SF i horor priče u epizodama koje traju od 7 do 17 minuta. To je… vrlo malo vremena.

Upravo zato me nova sezona ove serije ugodno iznenadila. Iako mi nije svih devet epizoda bilo dobro, dovoljno njih jest da imam što za preporučiti. To je ujedno najljepša stvar kod ovakvog formata serije: čak i ako mi jedna epizoda bude loša, nema garancije kako mi sljedeća neće biti odlična.

Stoga, uz maksimalno izbjegavanje spoilera, predstavljam vam svoju top listu epizoda treće sezone Love, Death & Robots, prezentiranih od najgore do najbolje.

9.Three Robots: Exit Strategies

O čemu se radi? Roboti koje smo upoznali u ranijoj epizodi Three Robots ponovno istražuju ostatke propale ljudske civilizacije.

Dojam? Joooj, John Scalzi. Ovaj je američki SF pisac privukao pažnju publike i kritike svojim Old Man’s War romanima kao i meni zabavnim romanom Redshirts koji parodira Star Trek. Do sada su bar četiri epizode Love, Death & Robots bile bazirane na njegovim „šaljivim“ SF pričama, čije scenarije uglavnom potpisuje sam autor. Dotične se uglavnom sastoje od lijenih i površnih štosova čiji su punchlines vidljivi na kilometar.

Exit Strategies je odličan primjer toga. Scalzi i ekipa svaku svoju foru serviraju kao da ne vjeruju ni publici ni svojim pripovjedačkim sposobnostima. Nakon svakog bolno očitog štosa, dva robota reagiraju kao da bi njima (i publici) ovo trebalo biti totalno iznenađenje. Potom nastupa treći robot s mini predavanjem koje nam objašnjava što je pjesnik zapravo htio poručiti, za slučaj da smo preglupi da shvatimo.

Djeco, nemojte pričati viceve kao John Scalzi.

8. Kill Team Kill

O čemu se radi? Negdje u Afganistanu, grupa američkih vojnika puca po čudovištima.

Dojam? Solidnu režiju potpisuje Jennifer Yuh Nelson koja je režirala nastavke Kung Fu Pande. Philip Gelatt adaptira priču Justina Coatesa o vodu super kul mačo vojnika koji se bore protiv kiborg grizlija. U prvoj sceni vojnik mokri u kameru. Ovakva drska provokativnost će sigurno impresionirati svakog osnovnoškolca.

Meni najmrskiji podpodpodžanr priča u Love, Death & Robots je onaj o grupi naoružanih ljudi koji pucaju po čudovištima. Tim animatora je vjerojatno mjesecima radio na ovom dinamički režiranom i fantastično animiranom kratkom filmu. Zašto onda pobogu priča zvuči kao da je nadrljana na salveti tijekom pauze za ručak? Nema tu radnje, karakterizacije, drame, odnosa, tema, poruke – ničega. Samo reklama za grafički software i animacijski studio.

7. Mason’s Rats

O čemu se radi? Nekad u retro-futurističkoj budućnosti, škotski seljak muku muči s plemenom inteligentnih štakora koji se kriju u njegovom štaglju.

Dojam? Želio sam da mi se ova epizoda svidi. Volim retro-futurizam i sviđa mi se komični kontrast tehnologije budućnosti s nečim toliko arhaičnim kao što je poljoprivreda. Animacija je krasna, stilizirani dizajn likova i okoliša simpatičan, a satirični prikaz potrošačke tehnologije koja proizvodi više problema nego što ih rješava je na mjestu.

Problem je što Mason’s Rat pokušava imati i ovce i novce. Glavni lik nije prikazan kao negativac, ali teško je ne zauzeti stranu glodavaca nakon što seljak pokupuje krvoločne robote koji ih prže, trgaju i melju. A onda, nakon što brutalno pobije brdo štakora, seljak odjednom osjeti grižnju savjesti i prekine rat. Mir, mir, mir, nitko nije kriv. Zaista, kažem vam, tko je zapravo pravo čudovište? Inteligentna bića koja samo pokušavaju preživjeti ili osoba koja ih je nemilosrdno klala? Odgovor zna samo vjetar.

6. Night of the Mini Dead

O čemu se radi? Zombi apokalipsa komprimirana u sedam minuta, pri čemu je kompjuterski animirani svijet prikazan poput makete s minijaturnim vozilima, zgradama i plastičnim čovuljcima.

Dojam? Odlučno osrednje. Vrlina epizode je što je iznimno dinamična i vrlo kratka. Robert Bisi i Andy Lyon (koji su napisali i režirali epizodu) su očito svjesni koliko je tempo bitan za dobro pričanje viceva. Također, ima nešto vrlo duhovito u tome da su zombi horori već toliko klišeizirani i potrošeni da ih autori mogu sažeti u kratki animirani film bez da izgube išta od tema i radnje. Mimo toga, Night of the Mini Dead je još jedna zamorno nihilistička priča u sezoni koja ih je puna.

5. In Vaulted Halls Entombed

O čemu se radi? Negdje u Afganistanu, grupa američkih vojnika puca po čudovištima.

Čekaj malo, nisam li već pogledao ovu epizodu?!

Dojam? Tu sad stvari postaju zanimljive. Baziran na priči Alana Baxtera, In Vaulted Halls Entombed započinje kao još jedna RATATATA epizoda Love, Death & Robots. Ali vrlo brzo ova ratna horor priča skrene u kozmički horor i moje smežurano crno srce se razveseli. Ne želim više pisati o radnji kako ju vam ne bih pokvario. To bi vam trebalo nešto reći: kada PRESTANEM prepričavati radnju, znači da stvari postaju dobre.

Dizajn lokacija na kojima se ova epizoda odvija je spektakularan. Što se pak tiče dizajna likova… Eh, opet moram kritizirati potrebu animatora da ganjaju foto-realistični dizajn. Najveća moć animacije je upravo u tome što nije ograničena stvarnošću. Njezin stil pritom fantastično doprinosi uspostavljanju tona i karakterizaciji likova.

Ako se baš želim diviti realističnim naborima na uniformama, imam za to igrane filmove. Inzistiranje na foto-realističnoj animaciji po meni ukazuje ili na bolni nedostatak mašte animatora ili na ciničnu potrebu da im film posluži kao demonstracija najnovijeg grafičkog rendera.

4. Swarm

O čemu se radi? Dvoje zemaljskih znanstvenika proučavaju golemu svemirsku košnicu vanzemaljskih insekata. I dok raspravljaju o tome što bi čovječanstvo trebalo učiniti s njima, zaboravljaju kako i roj možda ima mišljenje o toj temi.

Dojam? Ova ekranizacija SF priče legendarnog Bruce Sterlinga je zanimljiva kombinacija suvremenog body horror podžanra s vrlo tradicionalnim modelom SF priče. Za divno čudo, ovdje mi foto-realistična animacija nije smetala jer je upotrijebljena za prikaz apsolutno nezemaljskih stvari. Ako ne možete podnijeti prizore divovskih kukaca, zaobiđite Swarm u širokom luku. Ako možete, dočekat će vas zanimljiva, skoro pa Star Trekovska moralna debata o tome da li je u redu eksploatirati vanzemaljsku rasu, čak i ako ona toga nije nužno svjesna.

3. The Very Pulse of the Machine

O čemu se radi? Nasukana na Jupiterovom mjesecu Io, usamljena astronautkinja se pokušava vratiti do baze prije nego što ostane bez kisika. Kako bi podnijela umor i bolove, astronautkinja koristi sedative i druge droge. Ono što se potom desi je možda stvarnost a možda halucinacija.

Dojam? Epizodama ove sezone prevladava mračni, nihilistički svjetonazor kojeg sam se vrlo brzo zasitio. Upravo zato mi je The Very Pulse of the Machine bio ugodno iznenađenje. Umjesto još jedne priče o tome kako su ljudi grozni, evo adaptacije priče Michaela Swanswicka o ženi koja je spremna riskirati vlastiti život kako bi vratila mrtvo tijelo svoje prijateljice u civilizaciju. Predivna 2D animacija je samo dodatni plus.

2. Jibaro

O čemu se radi? Tražeći blago, konkvistadori nabasaju na čarobno jezero koje štiti demonska sirena prekrivena zlatom i draguljima.

Dojam? Jibaro redatelja i scenariste Alberta Mielga doima se kao adaptacija neke stvarne viteške legende. A baš kao i svaka dobra legenda, tu je i moralna pouka o požudi, pohlepi i mržnji. Protagonist priče je gluh. To ne samo da ga čini imunim na sirenin pjev, već je i razlog da se čitava priča odvija bez ijedne riječi dijaloga. Ekspresionistički nervozna režija će možda isprva odbiti neke od vas, ali Jibaro definitivno vrijedi pogledati. Sve skupa: jako dobro.

1.Bad Travelling

O čem se radi? Naoružani se ljudi bore protiv čudovišta. Opet. Ne! Čekaj malo! Borba je već gotova? Što će se sada desiti u preostalih 15 minuta?!

Dojam? Bad Travelling mi je daleko najbolja epizoda ove sezone Love, Death & Robots. Narativno, podsjetila me na nautičke horor priče britanskog pisca Williama Hope Hodgsona. Izgled likova i svijet u kojem se radnja odvija podsjetili su me pak na Dishonored seriju igara. No, čak i ako ne znate za išta od svega toga, ovo je brutalna i fascinantna priča o mornarima jedrenjaka koji sklapaju demonski pakt s čudovištem koje im je preuzelo brod. Režiju potpisuje David Fincher koji je očito za sebe odabrao daleko najbolji scenarij. Ako ne pogledate niti jednu drugu epizodu ove sezone, pogledajte Bad Travelling.

Toliko o epizodama. Nova sezona Love, Death & Robots je definitivno mračnija od prethodnih. Ima tu dovoljno krvi i iznutrica da vam potraju do kolinja. No, osobno mi to nije smetalo samo po sebi, već kao simptom dubljeg problema svjetonazora ove serije.

Uz časne iznimke, Love, Death & Robots je uglavnom vrlo nihilistička serija. Kolektivno i pojedinačno, ljudi su nerijetko prikazani kao nepopravljivo sebični, glupi ili nasilni. Za takav je ton vjerojatno bar djelomično kriv format serije. Realno, puno je lakše u deset minuta ispričati šokantnu, krvavu anegdotu nego priču u kojoj će publika razviti empatiju prema likovima. Također, Love, Death & Robots vjerojatno primarno cilja na pubertetlije kao publiku. Poput prve pive, pljuge ili psovke, nihilizam je klincima primamljivo zabranjeno voće.

Moj dojam je kako je takav svjetonazor kreativno lijen, kukavički i nemaštovit. Puno je lakše smisliti impresivnu akcijsku scenu nego napisati priču koja na zabavan i zanimljiv način prezentira teme poput povjerenja, suradnje i nade. Puno je teže zamisliti bolje alternative sadašnjosti ili riskirati javnu porugu iskazivanjem vjere u neki ideal.

Seriji Love, Death and Robots definitivno ne manjka smrti, ali ljubavi ni za lijek. Nadam se da će se to promijeniti.