Turning Red: šarmantna urbana bajka za stare i mlade

Nije lako biti u pubertetu.

Uzmimo za primjer 13-godišinju Meilin Lee (Rosalie Chiang) iz Toronta. Mei je dijete kakvo bi svaki roditelj poželio. U školi je odlikašica koja sudjeluje u nizu izvannastavnih aktivnosti. Kod kuće je dobra kćer koja pomaže ocu i majci održavati obiteljski hram.

To se mijenja nakon što ju njezina majka Ming (Sandra Oh – Killing Eve) ponizi pred vršnjacima. Drugo se jutro Mei budi u tijelu goleme crvene pande. Užasnuta ovom preobrazbom, Mei se isprva skriva od vlastite obitelji. Ming joj otkriva kako je u pitanju stara kletva. Sve žene u njihovoj obitelji pretvaraju se u crvene pande kada iskuse intenzivne emocije. Jedino rješenje je drevni ritual koji će zauvijek odrezati duh beštije.

No, Mei ubrzo otkriva kako je biti golema crvena panda zabavno. Njezinim je prijateljicama to super, a klinci iz škole su oduševljeni. Mei odlučiti iskoristiti novostečenu popularnost kako bi zaradila za odlazak na koncert mega popularnog boy banda 4*Town. Ali ritual je sve bliže…

U filmu Turning Red (Crvena panda), adolescencija nije podtekst nego tekst. No, taj pojam uključuje toliko puno stvari da je Pixarov najnoviji animirani film iznimno bogat sadržajem. Ne morate biti 13-godišnja djevojčica da bi se poistovjetili s problemima glavne junakinje. Adolescencija je svima dramatično vrijeme odrastanja, sazrijevanja, osamostaljivanja, upoznavanja svijeta i otkrivanja samih sebe. Turning Red obrađuje ove teme duhovito i vješto.

Možda najvažnija tema filma je promjena odnosa roditelja i djece. Mei je savršena kćer koja je uvijek na raspolaganju svojoj kontrolirajućoj i pretjerano zaštitničkoj majci. Ali ona sada otkriva kako želi i druge stvari u životu osim udovoljavanja odraslima. To ju neizbježno dovodi u sukob s majkom. A kao djetetu čiji čitav osjećaj vlastite vrijednosti počiva na odobravanju roditelja, to je iznimno zastrašujuće. Ako zvuči kao da pričam iz osobnog iskustva, da, radim upravo to.

To što je Ming pritom toliko intenzivna nimalo ne pomaže. Očito je kako zbilja voli Mei i želi joj pomoći. Međutim, Ming je i sama bila žrtva kontrole i perfekcionizma svojih roditelja. A zato jer se trauma prenosi s generacije na generaciju, Ming sada i sama odgaja svoje dijete u istom duhu jer ne zna, ne može ili se ne usudi bolje. Teško je stoga ne suosjećati s njom. Znakovito je kako kraj filma nije samo o Mei već i o njezinoj majci i tome što se događa ljudima koji desetljećima silom potiskuju svoju prirodu i emocije. Ako opet zvuči kao da pričam iz osobnog iskustva, i opet, da, radim upravo to.

Meine prijateljice Abby (Hyein Park), Miriam (Ava Morse) i Priya (Maitreyi Ramakrishnan) imaju skoro pa čarobni efekt na njezine transformacije. Naime, kada je okružena ljudima koje voli i koji imaju povjerenja u nju, Mei je daleko stabilnija i sigurnija u sebe nego sa svojom majkom. Rekao bih kako sam iznenađen, ali nisam. Dobri prijatelji zlata vrijede.

Sve ove mlade glumice u filmu odrađuju odličan posao. Vrijedi spomenuti i kako Mainoj baki – strahu i trepetu obitelji – glas posuđuje Wai Ching Ho (Marvel’s Daredevil), dok starom šamanu iz susjedstva glas daje legendarni James Hong (Big Trouble in Little China).

Usprkos svim tim relativno ozbiljnim temama, Turning Red je veseo, šaren i glasan. Čangrizavca poput mene to obično živcira, ali takav je ton savršen za priču o grupi nabrijane djece na pragu puberteta od kojih se jedno pretvara u čupavu beštiju. Pozadine su šarene, a scene dinamične i pune energije. Gledajući ga, ne bi se reklo kako je ovo prvi dugometražni animirani film redateljice Domee Shi. Ona je 2018. osvojila Oscara za svoj kratkometražni animirani film Bao. Shi je također i jedna od scenaristica Turning Red. Inspiracija joj je bilo vlastito djetinjstvo kao nadarene Kineskinje iz Kanade. Osjetio sam se posebno starim kada sam shvatio da se čitav film zbiva 2003. godine što već polako postaje egzotična prošlost.

Muzika u Turning Red je, između ostalog, inspirirana boy bendovima koji su tada – a i danas – žarili i palili među klincima širom svijeta. Pop hitovi fiktivne grupe 4*Town su iznenađujuće zarazni. To nije čudno kad shvatimo kako su ih napisali glazbenici Billie Eilish i Finneas. Za ostatak muzike je pak zaslužan Ludwig Göransson, kojeg bi vrijedilo zapamtiti već da je samo skladao glavnu temu Star Wars serije The Mandalorian.

Kada je Pixar krenuo s radom nekoć davno u prošlom stoljeću, svaki njihov animirani film bio je pravo čudo – zrela i zabavna, pitka i originalna priča za djecu i odrasle. S vremenom se ta svježina počela pomalo gubiti. Čak niti Pixar nije uspio odoljeti napasti produciranja nastavaka svojih najpoznatijih hitova kao što su Finding Nemo, Monsters Inc., Incredibles ili Toy Story.

Kvaliteta novih originalnih filmova je pak počela varirati. Ne mogu reći kako su mi, primjerice, Cars ili Luca bili loši – daleko od toga. Međutim, za mene, duša i srce Pixarovih animiranih filmova je njihova spremnost da se dotaknu melankolije koja se krije čak i u sretnim, ispunjenim životima. Promjena je teška, zastrašujuća i nerijetko za sobom povlači gubitak stvari koje su nas nekoć veselile. Ali to je cijena odrastanja.

Filmovi poput Inside Out ili Soul uspijevaju nas – nježno, tako nježno – podsjetiti na djetinjstvo, prošlost i nezaustavljivi protok vremena. Ako vas u pojedinim scenama Turning Red malo stegne u grlu, takva je reakcija savršeno prirodna i zdrava. Jer, koliko god iskustvo glavne junakinje bilo specifično i fantastično, boljke njezinog odrastanja su nešto s čime se mnogi od nas mogu itekako poistovjetiti.