Inverzija Science fiction and fantasy news website
U Pedrazi, malom španjolskom gradiću, krava rodi ljudsko dijete. Gradonačelnik Paco (Miguel Ángel Silvestre) prima poziv od Elene (Megan Montaner), lokalne veterinarke, kako bi ga upoznala s neobičnim slučajem. Oni dolaze na ideju da zbog ovakvog đavoljeg događaja pozovu novog Pedrazinog župnika Manuela Vergaru (Eduard Fernández). On je sve samo ne tipičan svećenik. Mišićav, bradat i ćelav, a uz to i okorjeli pušač, očito je da se radi o nekome sa šarolikom pozadinom. Vergara na događaj reagira objašnjavajući sve vrlo raiconalno: netko je umetnuo dijete u kravu dok kamera nije snimala. Naravno, istina je puno kompleksnija i opasnija. Za dijete se isprva skrbi Carmen (Carmen Machi), naizgled brižna i plaha gospođa koja je oduvijek htjela dijete. Njen suprug je izrazito sumnjičav prema djetetu, a ubrzo otkrivamo da za to ima konkretne razloge. Uz sve to, mladić po imenu Antonio (Javier Bodalo) krade dijete i odlazi na vrh zvonika kako bi se riješio “đavoljeg izroda”. Vergara i Elena uspijevaju Antonija odvratiti od takvog nauma, ali sam Antonio skoči s vrha zvonika na trg prepun ljudi u nevjerici.
U radnju se povremeno ubacuju događanja izvan središnjeg mjestašca koja nam postupno spajaju kolaž cjelokupne slike. Primjer toga je uvodna pljačka banke u kojoj čovjek probije glavni sef kako bi došao do jednog novčića, bude ustrijeljen nebrojeno puta, ali on ne osjeća ništa i završava svoju misiju bez da je trepnuo. U četvrtoj epizodi upoznati smo s Vergarom u mlađim danima kada je uz nekoliko prijatelja svećenika išao na obuke iz egzorcizma u Rimu. Ti događaji ostavili su trajne ožiljke na njemu, a već tada se zorno moglo vidjeti kako Manuel Vergara odstupa od svojih kolega karakterom i shvaćanjima učenja Crkve. U Rimu se Manuel upoznaje s jednim od vodećih negativaca serije, također svećenikom – Fabiom Santorom (Manolo Solo) koji s vremenom uspijeva dogurati do mjesta kardinala i biti u posebnoj Papinoj blagonaklonosti. Još jedan od važnih likova svećenik je po imenu Sandro (Leonardo Nigro) s kojim Vergara dijeli entuzijazam prema boksu i koji se krije od sila zla okružujući se napaćenim dušama. Naime, Sandro boravi u zatvoru trenirajući zatvorenike boksačkim vještinama.
Privatni životi lokalaca postupno nas zbližavaju s likovima i u početnih nekoliko epizoda uvijek je isplivao neki novi, do tada nepoznati mještanin sa svojom pričom. Pacova supruga Mercedes (Macarena Gomez), skraćeno Merche, izrazito je ambiciozna i sudjeluje u svim projektima u jednakoj mjeri ili čak i više od Pacoa. Njihov sklad postupno se narušava kako se u mjestu počinju događati neobjašnjive tragedije. Elena je sama jer joj je muž nestao prije više od dvije godine. Nikada nije saznala što mu se točno dogodilo i još uvijek gaji nade da bi se mogao vratiti. Pozadine još nekoliko likova isprepletene su i povezane s glavnom pričom na neočekivane načine. Velik broj likova koji nisu isključivo statisti pitoresknoj Pedrazi daju dozu realnosti i osobnosti koja ugodno iznenađuje.
U trajanju od otprilike sat vremena svaka epizoda ostavlja dojam kao da je mogla biti zaseban film. Da, određene niti priče ostaju visiti za neke od idućih nastavaka i priča se širi kako vrijeme odmiče, ali svaka epizoda ima određeni vrhunac i takozvano “čudovište tjedna” s kojim se glavni likovi sukobljavaju. Nakon svega dolazi do određenog razriješenja i zaokruženosti epizode. Pristup je to koji danas baš i nije široko rasprostranjen, a čak i mnogi filmovi stvaraju cliffhangere, post-credit segmente u kojima nas pripremaju na nastavak ili više njih koji dolaze godinama unaprijed. Trideset novčića (30 Monedas) stoga nije serija za koju se preporučuje maratonsko gledanje jer čini se kako su tvorci željeli što jasnije odvojiti pojedinačne epizode. Takav pristup danas djeluje kao osvježenje i predah od bombardiranja instant sezonama, vezanim epizodama i općom potjerom za svakim novim nastavkom omiljenih nam serija.
Álex de la Iglesia poznat je kao redatelj kultnih horora koji voli koketirati s otrcanim, pretjeranim i naizgled jeftinim. Ne čudi da su filmovi po kojima je najpoznatiji horor komedije, a osim što je redatelj i scenarist, ranije je bio crtač stripova. Pedesetpetogodišnji de la Iglesia iza sebe ima sedamnaest dugometražnih filmova i iako niti jedan od njih nisam pogledao, sudeći po Trideset novčića otprilike imam ideju što bih u njima mogao pronaći. Žanrovski ispremiješan i mračno humorističan, de la Iglesia je čini se izbrusio prepoznatljiv stil koji sjaji i u ovoj seriji.
Uživanje u apsurdnim čudovišnim kreaturama i brutalnim, inventivnim ubojstvima raznoraznih likova ne prestaje od prve do zadnje epizode. Dok u jednoj dijete naglo raste i postaje groteskna pauk-beba, u sljedećoj tinejdžeri pomoću ouija ploče prizovu preminulog dečka, a njihova prijateljica misteriozno nestaje. Zatim se priča vrti oko zrcala u čijem su odsjaju vidljive stvari koje u stvarnosti ne postoje. Potom upoznajemo demona u ljudskom obliku koji je naizgled u pritvoru jednoga od svećenika egzorcista, a njegove ogromne moći uskoro postanu prijetnja svima prisutnima. U osam epizoda vidimo zaista mnogo toga karakterističnog za nebrojene podžanrove horora. Sve to čini bućkuriš do sad neviđenih kombinacija u jednom paketu.
A odakle Trideset novčića iz naslova? To su zapravo srebrnjaci za koje je Juda izdao Isusa Krista i omogućio njegovo mučenje, razapinjanje i smrt. Nakon toga oni su raspršeni po cijelom svijetu, a samo je jedan novčić završio u Pedrazi i u potrazi za njim sve đavolje sile okomile su se na taj grad i njegove nesluteće stanovnike. Postupno, kako niti radnje počinju kreirati smisleniju cjelinu svakom novom epizodom, tako i uvodna špica u potpunosti sjeda kao dio priče. Iako je špica stripovski ultranasilna, a takav osjećaj pospješuje bombastična, napadna glazba, ona objašnjava premisu serije i služi kao stilska podloga onoga što ćemo gledati kroz osam epizoda.
Eduardo Fernández je vrlo uvjerljiv kao glavni lik, svećenik Manuel Vergara. Ne samo da je u svojim pedesetima fizički transformirao svoje tijelo kako bi ga što više približio izgledu bivšeg boksača, već svojom pojavom utjelovljuje izmučenu dušu s mračnom pozadinom koja malo-malo izlazi na površinu. Na glumu Miguela Angela Silvestrea kao gradonačelnika Pacoa i Megan Montaner kao veterinarke Elene nemam zamjerki, ali me je nešto drugo konstantno smetalo. Silvestre i Montaner su odabrani kao središnji ljubavni interes serije, a njihova kemija bazira se na fizičkoj kompatibilnosti dvoje izrazito atraktivnih ljudi. Djeluje potpuno nestvarno da u tako malenom španjolskom gradiću protagonisti priče imaju savršene crte lica i savršene tjelesne proporcije. Elena izgleda kao manekenka koja puni naslovnice časopisa, a Paco je gradonačelnik i biznismen kojemu se ističe svaki mišić na tijelu. Još k tome serija se ne libi svako malo ih pokazati oskudno obučene, kako bi to podcrtala. Možda je samo do mene, ali takav odabir glavnih likova nerijetko odvlači pozornost od važnosti priče i povremeno ometa pri uživljavanju u radnju.
Kulminacija kroz sukob glavnih likova s najvećom prijetnjom u osmoj, posljednjoj epizodi karakteristično je brutalna, bizarna i uvrnuta. Sve što smo vidjeli do tada pojačano je do maksimuma. Osim toga, s obzirom na relativnu zaokruženost prethodnih sedam epizoda, ova posljednja ostala je najotvorenija i konačnost na kakvu nas serija priprema nismo dobili. Ta me činjenica pomalo razočarala, ali s druge strane razumijem potrebu da se pripremi teren za planirane nadolazeće dvije sezone koliko je de la Iglesia najavio da će ih biti. Pri zadnjim minutama serije shvatio sam kako se režiser zajedno s glumcima zapravo prokleto dobro zabavljao ubacujući u jednakoj mjeri elemente horora, komedije i svega ostaloga što se mogu sjetiti. Ukoliko ste raspoloženi za nešto intrigantno, ali ne pretjerano intelektualno zahtjevno, ovo je bućkuriš koji će vas vraški dobro zabaviti ako mu dopustite. Poznajem puno ljudi koji zaziru od ovakvog sadržaja stoga ne mogu reći kako bi svi uživali u seriji Trideset novčića, ali ako s dovoljno otvorena uma sjednete pred TV mogli biste se ugodno iznenaditi.
Usputne opservacije:
- Tučnjava između svećenika i bakice Carmen u prvoj epizodi impresivna je koliko i komična.
- Seksualna napetost imeđu izrazito atraktivnih glavnih likova Pacoa i Elene je povremeno prenaglašena i bode u oči.
- Najglasnije sam se nasmijao kada djevojčica usred opsade i neizvjesnosti u gradiću, nasumično počne šutati svinjske glave koje su ljudi bacili u crkvi. Ovo je samo jedan od primjera kakve se bizarnosti mogu pronaći u ovoj seriji.
- Nagrada za najinventivnije ubojstvo sezone: jedan gospodin u prolazu dolazi na benzinsku crpku, krade auto paru koji je stao tankirati, ali prije nego se odveze nabije pumpu čovjeku usta i napuni ga gorivom.
- Kao i u svakom poštenom mjestu, glavnu riječ vode svećenik, doktor (u ovom slučaju veterinarka) i učitelj. Samo je ulogu učitelja zamijenio gradonačelnik.
- Cosimo Fusco talijanski je glumac koji je odlično odglumio demona/đavla ironičnog imena – Angel. Glumac se u devedesetima pojavio u nekoliko epizoda TV serije Prijatelji kao Paolo – talijanski ljubavnik Rachel Green (Jennifer Anniston).
Trideset novčića potražite na HBO GO platformi.
