Lovecraft Country: horor pustolovina s porukom

Na crnim koricama knjige je krvavocrvenim slovima pisalo HOROR. Na naslovnici je bilo dijete-zombi. Unutra su se nalazile po četiri kratke priče trojice horor pisaca. Tu sam otkrio američkog autora Howarda Phillipsa Lovecrafta. Bilo je to 1997., šezdeset godina nakon njegove smrti.

Slabo poznat tijekom života, Lovecraft je umro u bijedi. Za sobom je ostavio niz priča strave i užasa čija čudovišta nije bazirao na gotičkom hororu ili narodnim predajama, već na znanstvenim spoznajama svog doba interpretiranim kroz vlastitu maštu i snove. Praktički sam, Lovecraft je stvorio podžanr kozmičkog horora, u kojem stvorenja onkraj prostora i vremena utjelovljuju nebitnost ljudske vrste u mračnim dubinama svemira. Motivi, teme, likovi i bića iz njegovih priča utjecale su na generacije pisaca, filmaša i dizajnera igara.

Lovecraft je, između ostalog, bio nadahnut i pozamašnim brojem vlastitih fobija: od morskih dubina do temperatura ispod nule. Među tim strahovima bili su i gađenje spram drugih rasa i ideji o njihovom miješanju s „našima“. U svojim najboljim pričama, Lovecraft pretvara svoj rasizam i ksenofobiju u sveopći užas od nepoznatog i nespoznatljivog svemira. U najgorim pričama, njegovo gađenje drugim i drugačijim doseže gotovo komične razmjere dok s grožnjom opisuje crnce i imigrante.

Naravno, ljudima koji su proživjeli takve predrasude na vlastitoj koži u tome nema ničeg šaljivog. Upravo zbog toga me je 2016. godine zainteresirala knjiga Lovecraft Country. Autor Matt Ruff napisao je vrlo zabavnu horor pustolovinu prepunu lude znanosti, neprirodnih bića, kultova, magije i rituala. Ali, njegovi su protagonisti redom američki crnci – isti oni koje je Lovecraft prezirao. Ova naizgled jednostavna promjena u boji kože likova tematski je obogatila Ruffovu knjigu u kojoj se horor klišeji iz Lovecraftovih priča isprepliću sa stvarnim užasima američke prošlosti.

Kada sam prvi put čuo kako će HBO ekranizirati Lovecraft Country, bio sam oprezno entuzijastičan. Sada kada se sezona serija približava kraju, jako mi je drago što mogu napisati kako nisam bio razočaran.

Lovecraft Country prati tri generacije afroameričke obitelji u Americi 1950ih. Atticus (Jonathan Majors – The Last Black Man in San Francisco) je veteran Korejskog rata koji se vraća kući u Chicago. Tu otkriva kako je njegov otac, nasilni alkoholičar Montrose (Michael K. Williams – The Wire), nestao. Atticus polazi u potragu a društvo mu rade fotografkinja Leti (Jurnee Smollett – Birds of Prey) te njegov ujak George (Courtney B. Vance – Terminator Genisys). Atticus otkriva kako je u krvnom srodstvu sa Samuelom Braithwhiteom (Tony Goldwyn – The Last Samurai), vođom kulta koji traži Knjigu imena – zbirku čarolija navodno napisanih na jeziku kojim je Adam imenovao bića u rajskom vrtu. A tek smo krenuli s radnjom!

Glumci u seriji su mi redom odlični. Jonathan Majors s lakoćom dočarava bezbrojne nijanse bijesa muškarca kojeg je odgojio otac tankih živaca i teške ruke. Michael K. Williams je otac kojeg su desetljeća poniženja svele na golu ranu, lik kojeg istodobno sažalijevamo i preziremo. Jurnee Smollett je podjednako karizmatična u svom bijesu i radosti. Lovecraft Country se pritom ne ustručava prikazati kako njezini protagonisti nisu sveci već ljudi čije su živote obilježili nasilje i nepravde u društvu i domu. Traume se prenose s generacije na generaciju. Nasilje stvara bijedu a bijeda uzrokuje novo nasilje.

Iako producentica Misha Green (Underground) i njezin tim mijenjaju niz elemenata iz Ruffove knjige, uglavnom prate narativnu strukturu koja mi se već u knjizi veoma svidjela. Naime, Lovecraft Country napisana je kao niz samostalnih ali međusobno povezanih priča koje sve skupa čine jedan roman. U knjizi je ovaj pristup omogućio autoru da prikaže efekte rasizma iz perspektive različitih crnih Amerikanaca: muškaraca, žena, očeva i djece. Serija pak ide korak dalje i koristi ovu strukturu kako bi se poigrala s podžanrovima horora.

Prva i daleko najbolja epizoda je horor triler čiji najstravičniji elementi nisu natprirodni užasi već brutalna svakodnevnica rasno segregiranog Juga SAD-a. Podsjetila me pomalo na filmove poput Get Out redatelja i scenarista Jordana Peelea – čija je producentska kompanija Monkeypaw Productions pripomogla nastanku serije. Jedna epizoda Lovecraft Country inspirirana je romanima poput It Stephena Kinga i filmovima kao što je It Follows. Druga je body horror koji nam pokušava približiti kompleksne odnose moći između rasa, klasa i spolova. Treća je priča o ukletoj kući. Četvrta je potraga za blagom u stilu Indiane Jonesa. Mana ovakvog pristupa je neujednačen ton. Prednost je što, čak i ako vam se jedna epizoda ne svidi, vrlo je moguće da će vam već sljedeća biti bolja.

Možda najveći izazov ekranizacije Lovecraft Country je tematiziranje rasizma. Prikazati ovako ozbiljnu, mračnu temu kroz šund horor pustolovinu sa sobom nosi dva velika rizika: mogućnost da priča ili previše banalizira stvarne probleme ili da se pak pretvori u puko propovijedanje. Lovecraft Country uspijeva nekako održati ravnotežu ali ne uvijek. Rezultat je serija koja je zabavna, zanimljiva i na trenutke potresna iako ne pretjerano suptilna. No i to mi je u redu jer ne živimo u suptilnim vremenima.