Inverzija Science fiction and fantasy news website
Početkom godine na Netflixu su osvanule između ostalog dvije nove serije s drugačijeg govornog područja nego što smo to dosad navikli. Vjerojatno vam je već dosta klasične anglofonske produkcije, a dokaz da imamo odlične žanrovske serije izvan tog govornog područje je svakako njemačka serija Dark. Podijelio bih s vama brazilsku seriju „Spectros“ i malezijsko-tajvansku seriju „The Ghost Bride“. Iako dolaze iz različitih okolina i sasvim drugačijih produkcijskih sfera, povezuje ih zajednički element, a to su priče o duhovima. Ovakve su serije kuriozitet i prava meka za ljubitelje žanra koji žele zaviriti u neke nove potencijalno interesantne žanrovske niše. Iako promjena godi, ne može se reći da je svaki kuriozitet kojeg sretnemo predodređen da nam ostane u sjećanju. Posebice danas kad postoji cijeli dijapazon zanimljivih žanrovskih serija.
The Ghost Bride
Ovu šestodijelnu miniseriju snimili su malezijski redatelji Quek Shio-chuan i Ho Yu-hang. Temelji se na romanu „The Ghost Bride“ malezijske autorice Yangsze Choo. Glumačku ekipu čine domicilni glumci, manje ili nikako poznata imena u svijetu: Huang Pei-jia, Wu Kang-jen, Ludi Lin (glumio Crnog Power Rangera u PR rebootu iz 2017.),; Kuang Tian i drugi. Mješavine je to povijesne dramske serije s izrazitim utjecajem dalekoistočnih horor priča o duhovima i nadnaravnih bića. Iako je produkcija malezijsko-tajvanska, radnja smještena u povijesnu Mallacu 1890-tih godina, serija je uglavnom snimljena na mandarinskom kineskom. Meni dakako, a vjerujem i vama, dalekoistočni jezici svi zvuče jednako, no u seriji uz mandarinski možete naći i nekolicinu drugih narječja-jezika kojima se govorilo u tadašnjem razdoblju. Iako danas tamo većina govori engleski zbog toga što je Mallaca bila engleska kolonija od 1946. do 1957., nakon čega postaje dio Malezije. Tako da je ondašnja Mallaca, kao i naša serija, pravi melting pot kultura, jezika i običaja.
Mnogi narodi prakticiraju različite rituale kako bi se nosili sa smrću voljene osobe. Kineska tradicija poznaje nešto što se zove „brak mrtvih“ što uspostavljaju članovi obitelji preminulog nakon smrti jednog od partnera i to iz različitih razloga – radi očuvanja obiteljske linije, udovoljavanja duhova preminulih, da se osigura da se mlađi sin oženi prije starijeg ili recimo zbog samih zahtjeva za brakom od duhova preminulih.
O čemu je riječ? Sam naslov je mrvu zavaravajući, kao i sam uvod u seriju; jer očekivali biste da će smjer radnje krenuti prema tome kako je jedna dobra kćerka siromašnog trgovca silom prilika morala postati nevjesta preminulom te kakav je život u takvom braku. Ali ne, naša glavna akterica Pan Li-lan (Huang Pei-jia) sklopi dogovor sa svojim nesuđenim mrtvim mužem. Ima sedam dana za saznati zašto je umro i tko ga je ubio, a on će njoj u zamjenu izbaviti njezinog oca iz vegetativnog stanja koji ga je odveo u limb između života i smrti. Li-lan kreće u istragu počevši od kućanstva svog „muža“, gdje izgleda da svi imaju neki motiv za ubojstvo. Na putu do istine pomažu joj (ili odmažu) 500 godina stari božanski entitet Er-lang (Wu Kang-jen) i Lim Tian-bai (Ludi Lin), Li-lanin prijatelj i simpatija iz djetinjstva. Polagano se otvara cijeli jedan nadnaravni svijet koji je duboko ukorijenjen u tradiciju i svakodnevicu tamošnjih ljudi. Prikazan je sasvim neki drugačiji kulturološki aspekt koji bi nama vjerujem bio nezamisliv. Tamošnja kultura je sastavni dio s nadnaravnim, i naravno da je to fiktivna priča i svi nadnaravni događaji su fikcija, no običaji i tradicija su u nekom savršenom sjedinjenju. Obitelj preminulog muža je bogata i prikazuje modernu tajvansku obitelj koja polako napušta stari svijet vjerovanja i koristi se blagodatima modernog doba, no tradicija ih istodobno vuče.
Serija se sastoji od šest poglavlja, sporog je tempa, no ne možemo reći da nije bogata sadržajem. Pomalo možda izgleda i premoderno za početak 19. stoljeća, no tko sam ja da presuđujem. Svakako zanimljiv uvid u drugačiju (žanrovsku) kulturu, taman da malo razbijete kontinuitet mainstream serija s engleskog govornog područja.
Spectros
Ova brazilska serija također ima svoje žanrovske korijene u dalekoistočnoj točnije japanskoj tradiciji. Možda će vas odmah na početku zbuniti otkud tolika količina elemenata japanske kulture i Japanaca koji pričaju portugalski, no možda će vam biti jasnije kad spomenem da u Brazilu, točnije u Liberdade četvrti São Paula postoji najveća japanska zajednica izvan njihove matične zemlje. Serija ostavlja mali osjećaj niskobudžetnosti, no snimana je na originalnim lokacijama grada i sirotinjskih favela. Serija se sastoji od osam 40-minutnih epizoda čija je struktura izrazito nelinearna. Prva sezona ima sedam epizoda, a scenarist i redatelj je Douglas Petrie. Petrie je američki scenarist, redatelj i poducent koji je radio na nizu žanrovskih televizijskih serija – Buffy the Vampire slayer, Angel, Tru Calling, Daredevil… Prema navodima samog Petriea, serija je miks brazilskog folklora i povijesti, s elementima japanskih priča od duhovima, predočena kroz šarolike ulice okruga Liberdade.
Petorica tinejdžera se tijekom jedne noći nađu u policijskoj stanici, svaki pod različitim optužbama, a par policijskih inspektora trudi se saznati istinu što se dogodilo te noći. Uz osobna svjedočanstva i flashbackove likova polagano saznajemo dijelove slagalice, da sve naše protagoniste povezuje neki tajanstveni uzročnik bizarnih i sumornih pojava i događaja. Mrtvi se vraćaju i tumaraju gradom, željni osvete. Što je samo uvod u jednu beskrajnu noć gdje naši likovi pokušavaju zaustaviti nekromanta koji želi vratiti mrtve kako bi ih kontrolirao u svoje svrhe. No, biti nekromant i igrati se sa silama izvan dosega živih opasna je stvar. Mrtvi koje se vrate isprva besciljno lutaju ulicama Liberdadea, no njihovo postojanje uskoro počinje dobivati smisao. Vraćaju se iz različitih epoha povijesti Brazila i zanimljivo je pratiti koliko je krvav i kompleksan taj životni put Brazila do dana današnjeg. Ne znam hoćete li prepoznati kojeg od glumca iz brazilskih serija koje gledaju vaše mame i bake, no spomenimo samo dvojac glavnih likova koji su nositelji radnje – tinejdžericu japanskog podrijetla Milu (Claudia Okuno) i lokalca Pardala (Danilo Mesquita). Ponekad cijela ta kemija između likova zna biti naporna i glumcima treba da se uhodaju, no kako se stvari razvijaju ide u nešto boljem smjeru.
Sama struktura serije nije linearna tako da se na samom početku izmjenjuje tri narativne vremenske linije. Isječci iz svakodnevnih života likova izmjenjuju se sa sekvencama iz policijske stanice i sekvencama koje nas upoznavaju s direktnim događajima koji su doveli likove do trenutne situacije. Scenaristi/redatelji ne odustaju ni kasnije od takve uspostavljene forme nelinearnosti, no čim dobijemo pojma o čemu se ovdje zapravo radi, radnja se usredotočuje na sadašnjost. Serija je kombinacija sociološke drame, gdje su socijalni elementi izrazito naglašeni te horora u obliku japanskih priča o duhovima.
Pogledati kao kuriozitet, jer je prva sezona relativna kratka i brzo se pogleda, a dobijete uvid u još jednu stranu, drugačiju kulturu i prikaz svijeta. I možda u čudu vidjeti seriju tematike koja je obično domena orijetalnih hororaca, a likovi vam dolaze iz brazilskih favela i govore portugalski. Prisutan je i svojevrstan dodir dokumentarnog filma koji poput serije The Ghost Bride također prikazuje melting pot različitih kultura i tradicija, pa čak i kroz vremenski liniju iz koje nam dolaze povratnici. Tradicije koja je vezana uz nadnaravno, duhove i nekromanciju. Blaženi Netflix.
