That moment. That wonderful feeling of excitement. Why does it always pass?
Možda prva TV serija bazirana na slikama, Amazonova znanstvenofantastična serija Tales From the Loop je predivan, melankoličan povratak u prošlost koje nikada nije bilo.
Prije par godina je švedski umjetnik Simon Stålenhag privukao pažnju interneta slikama na kojima miješa svakodnevnicu 1980ih i fantastičnu tehnologiju budućnosti. Na njegovim slikama, leteći tankeri lete nad prigradskim naseljima poput olovnih oblaka. Tajanstveni se tornjevi prijeteći uzdižu nad idiličnim krajolikom. Hrđavi androidi lutaju blatnjavim močvarama. Stålenhag pritom svoje strojeve i građevine kreira toliko vjerno industrijskom dizajnu iz doba Hladnog rata da one uzrokuju skoro pa kognitivnu disonancu podsjećajući nas na vrijeme i prizore koji nikada nisu postojali.
Producent i scenarist Nathaniel Halpern (Legion) postigao je nemoguće i za Amazon pretvorio Stålenhagove prizore u seriju s pričom, porukom i likovima. A koja je zapravo priča? Nekoć davno u prošlom stoljeću, ispod gradića Mercera u američkoj državi Ohio sagrađen je golemi znanstveni kompleks čiji je tvorac sada već ostarjeli Russ Willard (Jonathan Pryce – Game of Thrones). Kako nam objašnjava u prologu, kompleks – neslužbeno prozvan The Loop – je mjesto na kojemu znanstvenici i inženjeri eksperimentiraju s fenomenima na rubu znanosti. Što je točno The Loop? Ubrzivač čestica? Vremenski stroj? Portal u druge svjetove? Nije važno. Za potrebe priče, The Loop mijenja živote stanovnika Mercera na neobične načine.
Svaka epizoda Tales From the Loop je samostalna priča prepuna prekrasnih, nadrealnih prizora. Na povratku iz škole, djevojčica (Abby Ryder Fortson – Ant-Man and the Wasp) otkriva kako je njezin dom nestao. Tinejdžeri Jakob (Daniel Zolghadri – Farenheit 451) i Danny (Tyler Barnhardt – The Passage) u šumi pronađu napravu pomoću koje mogu zamijeniti tijela. Ruzinava metalna kugla proriče koliko će tko dugo živjeti. Iako se tri generacije obitelji Willard nalazi u središtu priče, protagonisti se mijenjaju. Sporedni likovi ranijih epizoda nerijetko postaju protagonisti kasnijih. Na taj način, Tales From the Loop postaje mozaik slika iz jednog neobičnog mjesta i njegovih stanovnika. Ovakav pristup pripovijedanju veoma mi se sviđa jer jednostavno i elegantno gradi bogati, duboki svijet u kojem naizgled svaki lik krije svoju priču.
Gledatelja će ova serija sigurno podsjetiti na Netflixovu Stranger Things. Obje se serije zbivaju 1980ih u malom mjestu na Srednjem zapadu. Obje se vrte oko misterioznog vladinog postrojenja i mladih protagonista koji pronalaze neobičnu tehnologiju. Ali tu prestaje svaka sličnost. Tales From the Loop bih prije opisao kao melankoličnu verziju The Twilight Zone.
Halperin kroz čitavu sezonu serije provlači teme gubitka i usamljenosti, obitelji i ljubavi. Iako su protagonisti okruženi čudesnom tehnologijom, i dalje strahuju od starenja, prolaznosti i uzaludnosti. U jednoj se epizodi mlada djevojka (Nicole Law – 12 Monkeys) pita zašto savršeni trenuci ne mogu trajati vječno. U drugoj, majka (Rebecca Hall – The Prestige) pokušava objasniti unuku (Duncan Joiner – Amazing Stories) kako je njegov djed na samrti. Jedini pravi negativac u seriji jest vrijeme. Neću vam lagati – bilo je epizoda nakon kojih bi mi se napravila knedla u grlu, u oko mi uletjela mušica i morao bih stati s gledanjem.
Elegičnoj atmosferi serije doprinosi i melankolična glazba čiji su skladatelji Paul Leonard-Morgan i legendarni Philip Glass (muzika za filmove Koyaanisqatsi, The Illusionist, dokumentarce Errola Morrisa i mnoge druge). Općenito, Amazon se još jednom iskazao kvalitetom produkcije. Režiju pojedinih epizoda potpisuju Charlie McDowell (fantastična drama The One I Love), Mark Romanek (SF drama Never Let Me Go) i Ti West (horor The House of the Devil). Iako su mi sve epizode bile dobre, daleko najbolja mi je Echo Sphere. Nju je režirao Pixarov veteran Andrew Stanton a njezin je kraj jednako potresan kao i famozni početak Stantonovog animiranog filma Up.
Pišući ovu seriju, Halpern je ispravno uočio kako je strah od prolaznosti logični nastavak nostalgije Stålenhagovih slika. Kombinirajući fantastične prizore s banalnom svakidašnjicom naše mladosti, i serija i slike na kojima se bazira u nama bude djetinje čuđenje koje nismo osjetili već odavno. Pitajući se kuda su nestale sve te godine, ne možemo se ne pitati što se desilo i s nikad ispunjenim obećanjima sa šarenih naslovnica SF časopisa i romana iz prošlog stoljeća. Budućnost je došla, prošla i postala retrofuturizam. Svijet je ostao isti. Prilika za promjenom je propuštena, možda zauvijek.
Iako je takvo razmišljanje iznimno subjektivno, očito je da itekako rezonira s dijelom publike. Od 2014. godine naovamo, Stålenhag je napisao i oslikao tri bogato ilustrirane knjige: Tales From the Loop, Things From the Flood i The Electric State. Tales From the Loop je inspirirao i istoimenu role-playing igru iz 2018. čiji su protagonisti djeca koja odrastaju okružena fantastičnom, napuštenom tehnologijom u alternativno-povijesnim 1980ima.
Tales From the Loop nije za svakog. Nema tu lake zabave, epske priče ili spektakularne akcije. Umjesto toga, imamo niz tihih i nerijetko tužnih priča o ljudskoj potrebi za bliskošću i toplinom u životu koji prođe u tren oka. A upravo je krhkost i prolaznost tih emocija ono što ih čini toliko dragocjenima. Jer, kao što otac odgovara mladoj djevojci u seriji:
Sometimes things are special because they don’t last.
Ne mogu vam dovoljno preporučiti Tales From the Loop. Samo pazite da imate pri ruci pokoju maramicu. Nek se nađe.