Inverzija Science fiction and fantasy news website
Krajem veljače u Zagrebu i okolici se oko 10:30 sati čula snažna tutnjava. No, kako su ubrzo javili iz Seizmološkog zavoda, nije to bio potres; radilo se o meteoru koji je probio zvučni zid izgorivši u atmosferi. Neobičan početak dana za Zagreb!
Scenarij je ovo veoma sličan najnovijoj ekranizaciji poznate priče majstora horora H.P. Lovecrafta. Kako ne biste proživjeli situacije u kojima su se našli glavni junaci ove neobične priče – jer stvarno to ne biste htjeli – svakako ostanite s nama. Upozorit ćemo vas na sve znakove potencijalne katastrofe susreta s vanzemaljskim silama!
Lekcija broj 1: ako dođete u kontakt s vanzemaljskim oblikom života, bježite što dalje od njega
The Colour Out of Space kratka je horor priča H.P. Lovecrafta napisana 1927. godine. U vrijeme kad je SF tek počinjao poprimati oblik samostalnog žanra i čovjekova vizija svemira i svemiraca bješe nejasna, naš je veliki pisac horora htio stvoriti priču o pravom vanzemaljskom obliku života.
Priča je ispričana iz perspektive istražitelja lokaliteta katastrofe uzrokovane padom meteora u vrt obitelji koja živi u najdražem nam izmišljenom gradiću – Arkhamu. Sam meteor nije bogzna što, ali neobična boja koja isijava iz njega utječe na floru i faunu oko sebe; biljke postaju nejestive, tlo i voda otrovni, ostavljajući životinje deformiranima a ljude ludima. Tragedija stanovnika doma u čije dvorište pada meteor leži u njihovoj inerciji; umjesto bijega odabiru nastavak života u svom domu, ignorirajući znakove katastrofe oko njih.
Nemojte, dakle, biti inertni.
Filmska adaptacija ove priča dolazi nam iz ruku Richarda Stanleyja, redatelja zloglasnog Otoka doktora Moreaua iz 1996. godine, pa je malo za reći da je osjećao pritisak da ne iznjedri još jedan neuspjeh ekranizacije velikog literarnog klasika. Slobodno možemo reći da ovaj put nije podbacio.
Color Out of Space je fantastičan kozmički horor s odličnom glumačkom postavom. Nicolasu Cageu je ovo treća uspješna horor suradnja s produkcijskom kućom XYZ: prethodili su joj filozofska horor komedija o strahovima roditeljstva Mom and Dad iz 2017., te psihodelični art-horor Mandy iz 2018. godine. Što vam još više treba!
Lekcija broj 2: u trenucima katastrofe, držite se svoje obitelji samo ako svi zajedno funkcionirate bolje
Film Color Out of Space poprilično je vjeran adaptaciji priče, poigravajući se jedino s vremenskim kontinuumom događaja: vrijeme radnje je sadašnjost, a mladi hidrometeorolog je sudionik posljedica pada meteora u malenom gradiću. Za razliku od mnogih likova-pričatelja ili svjedoka u ovakvoj vrsti priča, njegov lik je u filma solidno izveden. Simpatičan je, logičan i proaktivan, te nipošto ne smeta glavnoj okosnici radnje, nego ju aktivno dopunjuje.
A radnju dakle, znamo: Nicolas Cage je pater familias blago disfunkcionalne obitelji, koja bijeg od svojih problema (a ima ih mnogo) nalazi u preseljenju na selo. Taj novi jednostavni život je na prvi pogled fantastičan, jer obećava popraviti narušene odnose: muž i žena će opet biti muž i žena, a troje djece će odrastati u zdravoj okolini. Sam život bit će sjajan. Njihova zabačena farma više nije tako idilična kad na nju jedne večeri pada meteor. Snažna boja koja iz njega isijava imat će apokaliptične posljedice ne samo po našu obitelj nego potencijalno i cijeli svijet.
OsmiPutnik26LV Negativac u ovoj priči nije toliko sam meteor, koliko narušeni odnosi u obitelji koji kataliziraju nadolazeću katastrofu. Majka radoholičarka (koju glumi odlična Joely Richardson) i otac hippie povećavaju međusobne trzavice, uzrokovane ponajviše tvrdoglavošću oca koji nipošto ne želi poremetiti “mirni” život kojeg je odlučio ostvariti na farmi. Neće njega niti čudne boje vegetacije, niti nasilno ponašanje životinja na farmi, a niti čudno ponašanje svih u obitelji izbaciti iz takta. Djeca su ostavljena da se brinu sama za sebe, iako su upravo oni prve žrtve neobične svjetlosti – pa svi znamo kako to dalje u horor filmovima izgleda. Inercija i ignoriranje znakova katastrofe dolaze brzo na naplatu. Naši likovi padaju pod utjecaj “boje”, a prvi neprijatelji i “strano ponašanje” s kojim se svaki od njih susreće je ono u vlastitoj obitelji.
Nemojte, dakle, zajednički tražiti rješenje ako je ostatak obitelji neuračunljiv. Bježite i spasite barem sebe.
Naš simpatični hidrometeorolog brzo povezuje dva i dva, pokušavajući shvatiti i razriješiti neobične okolnosti u kojima su se Arkham i naša obitelj našli, no bez uspjeha. Ne sluša ga ni gradska uprava, a pasivni su i susjedi imanja. Kad katastrofa uzme krajnji zamah, naši glavni akteri već su pod debelim utjecajem mističnog spektra, a onda počinje pravi horor.
Lekcija broj 3: biti jedno s kozmosom možda nije nešto što bismo htjeli
Horor u Color Out of Spaceu započinje suptilno, kulminirajući katastrofom. Neobična boja meteora je prava manifestacija jednog doživljaja potpuno van ljudskog shvaćanja; motivi “boje” su u potpunosti nejasni, imaju istovremeno i emocionalnu i moralnu i svjesnu komponentu djelovanja. Jednostavno preobražava sve s čime dolazi u kontakt – prostor i osjećaji se stapaju, otvarajući put novim sferama shvaćanja i djelovanja.
Gledat ćete ovdje body horor, gledat ćete i emocionalni horor – jedan pravi miks doživljaja i čula. Vizuali i glazba u filmu su fantastični, jer redatelj stvarno uspijeva postići doživljaj nadnaravnog u gledatelju. Storytelling je jako dobar i likovi su svi redom “od krvi i mesa”, što puno govori s obzirom na žanr filma. Popraćeno odličnom glumom (Nicolas Cage je rođen za ovakve uloge) i zanimljivim razvojima radnje (neke scene nisu za svakoga, pa budite upozoreni), Color Out of Space je jedinstveno kozmičko putovanje u samo srce zla.
Nemojte, dakle, uvijek otvorenih ruku prihvaćati nove doživljaje.
Lovecraftu je ova priča navodno bila najdraža od svih, utabavši mu daljnji kreativni put stazom specifičnog spoja SF-a i horora. Pisao je SF “po svom” jer mu se nije sviđao put kojim žanr ide, a to je pretjerana humanizacija stranih sila. Htio je stvoriti u potpunosti vanzemaljska bića i neshvatljive senzacije koje ne podliježu klasičnim okvirima ljudskog shvaćanja dobra i zla.
Možda bi poruka ove priče bila da čovjek nekako uvijek teži novim iskustvima i stapanju s kozmosom, no to mu ne jamči da će doći na uzvišeno stanje svijesti. Samo da će otvoriti dimenzije za koje nije mogao ni zamisliti da postoje.
