Us – strava i smijeh u Americi

Poput likova u hororu Us i njihovih dvojnika, humor i horor su lice i naličje iste priče. Novi je hororac Jordana Peelea napet i duhovit poput njegovog fantastičnog prethodnika Get Out. Ali kad je krenula odjavna špica, svejedno sam bio pomalo razočaran.

Adelaide (Lupita Nyong’o – 12 Years a Slave) je sretno udana supruga Gabe Wilsona (Winston Duke – Black Panther) i majka dvoje djece (Evan Alex i Shahadi Wright Joseph). Wilsonovi putuju u Santa Cruz gdje ih čekaju njihovi poznanici Kitty (Elisabeth Moss – Handmaid’s Tale) i Josh (Tim Heidecker – Tim and Eric Awesome Show, Great Job!). Dok se ostatak obitelji naizmjenično prepucava i veseli odmoru, Adelaide se prisjeća nemilih događaja koje je ovdje proživjela kao dijete. Njezini se najgori strahovi ostvare kada se jedne noći pred vikendicom Wilsonovih ukažu njihovi zli dvojnici.

2017. godine je komičar Jordan Peele napisao i režirao svoj prvi igrani film – satirični horor Get Out. U njemu on ne samo da laserski precizno secira međurasne odnose u suvremenoj Americi, već uz to i iznimno vješto balansira humor i horor. Podjednako uspješan i kod publike i kod kritičara, Get Out je 2018. zaradio Oscara za najbolji originalni scenarij – nevjerojatno postignuće za jedan hororac. A opet, možda i nije. Komičar koji snima horore je savršena osoba koja nam može dočarati grotesknu distopiju u koju se naš svijet polako pretvara.

Iako je tonom i stilom Us jako sličan Get Out, njegova je tema daleko šira. Uglađeni, dobrostojeći Wilsonovi šokirano upoznaju svoje zastrašujuće dvojnike. “Tko ste vi?” pita ih Adelaide. “Mi smo Amerikanci.” odgovara njezina dvojnica, odajući time kako je naslov filma ujedno i igra riječima. Jezivi su dvojnici mračno naličje ne samo suvremene Amerike već i modernog društva uopće. Oni su i gradska sirotinja i ekonomski migranti i izbjeglice iz ratom upropaštenih zemalja i radnici koji u neljudskim uvjetima proizvode tenisice i računala za ostatak svijeta. Još i važnije: oni su mračna strana nas samih. Nesreća i siromaštvo može bilo koga od nas pretvoriti u očajne i bijesne ljude. Zavidni ali opravdano gnjevni, dvojnici Wilsonovih im doslovce žele oduzeti njihove živote.

Peele ne skriva svoje inspiracije: od filma Shining Stanleyja Kubricka do Invasion of the Body Snatchers Philipa Kaufmana. No on je također i komičar koji je s Keeganom-Michaelom Keyem godinama radio skečeve za humorističku seriju Kay & Peele. Peele ne samo da zna graditi napetost od prvog kadra već i spretno izmjenjuje stravu i smijeh – ponekad unutar iste scene. Iskreno, bolje sam se nasmijao gledajući ovaj horor nego većinu domaćih humorističkih serija.

S tehničke je strane Us odrađen besprijekorno. Filmski snimatelj Mike Gioulakis (koji je radio na meni odličnom hororu It Follows) kroz čitav se film poigrava motivom ogledala. Vrijedi spomenuti i glazbu Michaela Abelsa, koji je također radio na It Follows. Njegova glavna tema za Us je napola puta između uvodne teme horora The Omen i animea Ghost in the Shell.

A onda je tu fantastična glumačka postava. Wilsonovi su vrlo uspješno prikazani kao ljudski nesavršena, topla obitelj. Winston Duke je šarmantan kao dobar otac prepun loših štosova. Klinci koji tumače brata i sestru djeluju prirodno i spontano. Elisabeth Moss i Tim Heidecker u jednom jedinom dijalogu sugeriraju svu nakupljenu gorčinu nesretnog braka njihovih likova. Većina glumaca također tumači i svoje dvojnike koji su naizmjenično zastrašujući, bijedni i, na trenutke, skoro pa komični. Iako glumci redom briljiraju, posebno treba istaknuti Lupitu Nyong’o koja s lakoćom dočarava skoro pa neizdrživo intenzivni strah, ljubav, bijes i ludilo.

Pa ako je u filmu sve tako dobro, zašto sam onda iz kina izišao razočaran?

Znate ono kada u Star Wars: Episode I Qui-Gon Jinn mladom Anakinu objašnjava kako Silu proizvode midiklorijani? E pa, Us ima midiklorijanski problem. Dvojnici u filmu moćna su alegorija koju nije potrebno racionalizirati. No to je točno ono što Us radi i tu me je film izgubio. Bez spoilera, reći ću samo kako se Adrianne, kao i Johnny Nada u filmu They Live Johna Carpentera, na kraju filma mora uputiti u simboličko mitološko podzemlje kako bi se suočila s istinom. Za razliku od They Live, objašnjenje neprirodne prijetnje u Us je previše neuvjerljivo da bi bilo doslovno i previše konkretno da bi bilo simboličko. Iako se Peele i njegova ekipa pošteno trude prodati nam ga, jedino što postižu je da svode fantastičnu simboliku dvojnika na lošu znanstvenu fantastiku. Us tu pada u vodu iz koje ga ne može izvući niti konačni obračun Adelaide i njezine dvojnice.

Sve u svemu, Us je odličan horor s lošim završetkom. Možda su Peele i studio smatrali kako publika neće biti sretna ako film ne pokuša objasniti svoju premisu. Možda sam ja taj koji je u krivu. Nakon desetljeća konzumiranja fantastike, nedorečenost priče mi nije nedostatak nego vrlina koja doprinosi osjećaju tajanstvenosti. Iako mi Us nije poljuljao vjeru u Jordana Peelea, učinio me opreznijim. Ja prvi ne želim da ovaj očito talentirani filmaš postane novi M. Night Shyamalan.