Bi li mogli eliminirati starijeg sebe? – recenzija filma Looper

Putovanje kroz vrijeme česta je tema u znanstveno-fantastičnim filmovima, a u većini slučajeva je i centralni motiv pa se priča i likovi prilagođavaju vremenskom paradoksu. Looper nije takav film. Režiser i scenarist Rian Johnson iskoristio je putovanje samo kao dobar fabularni element da bi ispričao dramatičnu i vrlo karakternu priču. Zato je Looper dobar sf, s nekim doista sjajnim elementima, a pritom i solidan film. Iako nije i bez mana. Najveća zamjerka je svakako nedostatak angažiranije kritike društva relativno bliske budućnosti.

Prva polovica filma je zabavna i dovoljno nepredvidljiva, efektno uvlačeći gledatelja u svijet loopera, mafijaških ubojica koji se rješavaju nepoželjnika poslanih iz 30 godina dalje budućnosti. Putovanje kroz vrijeme je stavljeno izvan zakona gotovo trenutno nakon što je postalo ostvarivo i njime se jedino koriste kriminalne organizacije da bi se riješili ‘problema’. Osobe za eliminaciju šalju se u prošlost gdje ih looperi efikasno terminiraju. I za to su dobro plaćeni, u srebrnim polugama. Naravno, postoji kvaka. Looper može postati nepoželjan, pa mora ubiti samoga, ‘budućeg’ sebe. Tim se činom otvorio prostor za priču o ostarjelom looperu koji ne želi biti eliminiran, začinjenu neobičnim, ali sudbonosnim događajima iz budućnosti. Kulminacija možda jest predvidljiva i koketira s patetikom, ali uspješno se zaokružuje najboljom mogućom opcijom. Ovaj gledatelj je sretan i zadovoljan.

Scenarij je u nekim elementima i prilično hrabar, što je prednost nezavisne produkcije. Film sadrži nekoliko momenata koji nisu ‘društveno’ prihvatljivi, iako su motivi glavnog lika jasni, ali nažalost teški i ne baš lako probavljivi. To je svakako jedna od samo nekoliko moralnih dvojbi tijekom filma što je jača strana teksta. Premda nisam poklonik novelizacija, mislim da Looper zaslužuje i literarno ruho, pogotovo iz pera pisca koji ima dobar osjećaj za jaku karakterizaciju i sklonost prema društvenoj kritici.

Johnson je prilično uspješno, rekao bih, gotovo klasično režirao film s odmjerenim vizualnim efektima, tako da nema pretjeranog operećenja spotaškom akcijom niti dugačkih, dosadnih ili besmislenih dijaloških dionica. Nema prepričavanja niti nepotrebnog praznog hoda, a na trenutke režija je čak i inventivna – pogotovo u finom prikazu tridesetogodišnjeg starenja glavnog junaka. Nadamo se da će i sljedeći njegov film biti SF jer Looper je dobrodošla svježina u inače prilično bljutavom ovogodišnjem filmskom repertoaru, barem kada je žanr u pitanju.